Dodavanje zelenila u urbani prostor nije neka novost. Ni šveđani nisu po tome "egzemplari".
Uostalom, u njihovom etno-parku mjesto pod suncem našla je i jedna debelo-zelena ruralna kuća... Ili ako ništa drugo, ruralna kuća debelo-zelenog zemljanog i travom obraslog krova. Nastala davno prije sličnih uradaka po suvremenim teorijama ekološkog građenja.
Oni čak i urbane parkovne interpolacije dodatno dopunjavaju mikro-točkama uzgoja zelenila, posebice povrtnog. Nisam uspio prokljuviti u čijoj su nadležnosti i brizi ti "vagetabilni sanduci", ali očigledno uspijevaju...
Razni bršljani koji se penju po fasadama zgrada nisu, dakako, nemogući ni u Starom Gradu grada Stockholma.
Ili na ciglom zidanom stadionu sagrađenom prije nešto više od jednog stoljeća.
U urbanom centru grada naišao sam, kao i drugdje u svijetu, na nekoliko takvih primjera zelenila...
... koje se, logično, proteže od prizemlja prema višim katovima.
No potpuno nestvarno izgledao mi je "izolirani" zeleni ugao samo na trećoj i četvrtoj etaži zgrade u strogom centru grada.
Vidjevši pak zeleni, zamalo "šumski pojas" protegnut po svim vršnim terasama višestambenog niza na rubu grada, nije mi bilo teško dočarati si "zelenu mikroklimu" tamošnjih stanova okrenutih prema jugu.
U usporedbi s našom "Mamuticom" pogotovo.
