Fascinira me preopterećenost ljudi nebitnim stvarima... pere me zadnjih dana nekakva tjeskoba... fali mi osoba koja mi je prirasla srcu i napustila me... nikada se neću znati nositi sa zidovima koje su si ljudi prišili zbog bojazni da budu povrijeđeni, isprovocirani il ne znam kaj još ne... boli me glupost, sebičnost i kriva nasađenost... vječita boljka nas sviju... dok smo mi takvi prema nekima, drugi su prema nama i tako ukrug... vrijeme je da prekinemo taj začarani proces... prepametni smo da bi se toliko vrtili... to je glupo gubljenje vremena... raširimo ta krila koja su nam s razlogom dana!