Moralna dilema se javlja kada čovjek, radi pomanjkanja informacija ne može razlučiti moralno od nemoralnog iliti pokušava pronaći neki smisao u onome što se kosi s njegovim uvjerenjem. Često se rade iznimke u pravilima što uvelike pridonosi zbunjivanju moralne mase. Na kraju, moralnost se svodi na pravila koja je pojedinac prihvatio iz nekih samo sebi znanih razloga. Susrećem u društvu, medijima i razmišljanjima ovdašnjih naraštaja svakojake obmane vlastitih morala. Uz dostatne razloge, opravdavaju se djela koja su moralno neprihvatljiva; kao da danas prolazi sve što se može objasniti i obrazložiti te obnašati prihvatljivim. Srušene su granice, teško je reći što je danas ispravno, a što nije!?! Društvo definira moral, umjesto da moral definira društvo! Pitam se, kamo sve to vodi!?!

Udahnula sam duboko.... zrak je neobično svjež u zadnje vrijeme. Osjećam se živo pod toplim zrakama sunca što griju mi obraze! Nešto u meni probudilo se. Osjećam nov početak, nov početak za mene! Opet vidim obilje mogućnosti što život mi pruža. Dugo sam živjela u sjeni; jednostavno premalo sunca je na tom mjestu, a bez sunca ne mogu! Ispružila sam širom ruke prema tebi, da mogu, zagrlila bi te; zbog tebe, osjećam se tako dobro! Primam te, upijam te kao spužvica kapljice rose.... u tančine. Uživam u tvojem društvu, pašeš mi! Ti me nikad nisi iznevjerio! Dok s tobom promatram svijet, promatram vedrije!

Zašto ljudi ne znaju cijeniti ono što imaju, nego uvik teže nečemu višem, boljem, zanimljivijem!?! Društvo se danas zasniva na principu ponude i potražnje; svi smo kupci i ekonomisti et d sejm tajm, a ujedno i svi imamo svoj bar kod! Iskreno, ne sjećam se kad sam dobila svoj!?! Ah, materijalisti!

Ponekad mi nije jasno otkud moja inspiracija izvire, jednostavno dođe i ode!?! Snovi nikad ne bi trebali pasti u zaborav! Bitno je njihovo ispunjenje. Uvik imaj cilj pred sobom koji ćeš slijediti! Kad nestane, stani i razmisli! Ne srljaj na slijepo, jer ćeš se izgubiti!

Nemir u tišini, poigrava se mojim umom, duhom nemirnim! Nema se više što za reći; sve rečeno je! Nema se više što za učiniti; učinjeno je! Zanijemili u tišini! Poželim ponekad kriknuti u tišinu, ali ne smijem, progutala bi ga. Ipak, ona me sada liječi i tješi! Možda je tako najbolje!?!

Katkad mi se čini da cijeli život biram krive ljude, ljude za koje otpočetka znam da će me povrijedit! Uvik idem s uvjerenjem da možda neće, kako sam naivna! Znala sam ...i ovaj put sam jako dobro znala što mogu očekivat i dočekala sam. Bilo je fora, moram priznat. Ne žalim ni za jednom minutom provedenu skupa, ali zašto sam morala, iako sam dobro znala što će se dogodit, izgradit te osjećaje!?! Ne želim na to gledat kao na svoju slabost, to je ono na što vrijedi trošit vrijeme za nekoga. Vrijeme i trenuci su učinili svoje, nije se ništa izgradilo iz ničega. Jedini problem sada je što je moja ljubav ograničena. Kad dođe kraj, sva ta ljubav pretvori se u strah, ne u prah. Još uvijek je prisutna, samo u malo drugačijem obliku. Jedini oblik s kojim se ne znam nositi.

Ono što vidim i osjećam ne mogu riječima opisati ni objasniti! Kako može biti da se tako razlikujemo u gledištima!?! Proždire me nemoć neshvaćenosti! Svak vjeruje u ono što želi i što mu paše, zar nitko ne mari za istinu!?! Iskesila nam se njena dva lica; skriva se negdje u sredini! Razumijevanje je trenutno slijepo, čeka na svjetlo! Progutao ga ponor što je niko'; raste! Di su sada tvoji saveznici, pravdo!?! Di je sada tvoja dobrota, ljubavi!?! Bacili se s litice u ponor od neshvaćenosti, jel' tako!?! Nepravda je posijala svoje sjeme. Otkad je ono otpornije od svega što je vrijedno!?! Ponor je njena mana. Glas istine od nemoći, zanijemio! Pravda je usnula dubok san! A ljubav, ...ljubav se u crnilu ponora utopila! Razumijevanje još čeka na svjetlo! Di je taj prokleti prekidač!?!

Ne da mi se, apsolutno ništa mi se ne da! Ne da mi se smijat, usta su mi teška. Ne da mi se ustat, nije tijelo teško, ali duša je. Ne da mi se trudit, ne vidim smisao. Ne da mi se pričat, zato pišem. Ne da mi se ni razmišljat, moj um sam caruje, bira sebi misli. Da mi se živjet, al' trenutno nemam ni snage ni volje za to, a bome ne vidim ni smisao. Ne da mi se ni osjećat, pa ipak osjećam neki tupi osjećaj ničega! Ja sam zombi!

- 15:42 - Komentari (6) - Isprintaj - #
*znam kak je.. jebiga :( (july morning 04.03.2006. 16:20)
*ako ti i sutra bude tako - javi mi... mada čisto sumnjam... uvik imaš takve dane.. meni je jučer bilo ajme majko a danas učim ko luda i jedva čekam večeras na predstavu. (D.S.O. 04.03.2006. 18:06)
*ne mogu ni izgovoriti kako mi je:( btw..thx na komentaru:) (la brouhaha 04.03.2006. 21:51)
*ovak od oka reko bih da se o ženi radi? (Here To Stay 04.03.2006. 22:07)
*ah...znam..osjećam...pozzz (naca 05.03.2006. 00:19)
*..ne daj se.. sve je to prolazno.. doboko udahni, daj mislima na volju jos danas.. a onda sutra ustani i kreni dalje.. pozdrav! (sirenica 05.03.2006. 00:26)