Ono što vidim i osjećam ne mogu riječima opisati ni objasniti! Kako može biti da se tako razlikujemo u gledištima!?! Proždire me nemoć neshvaćenosti! Svak vjeruje u ono što želi i što mu paše, zar nitko ne mari za istinu!?! Iskesila nam se njena dva lica; skriva se negdje u sredini! Razumijevanje je trenutno slijepo, čeka na svjetlo! Progutao ga ponor što je niko'; raste! Di su sada tvoji saveznici, pravdo!?! Di je sada tvoja dobrota, ljubavi!?! Bacili se s litice u ponor od neshvaćenosti, jel' tako!?! Nepravda je posijala svoje sjeme. Otkad je ono otpornije od svega što je vrijedno!?! Ponor je njena mana. Glas istine od nemoći, zanijemio! Pravda je usnula dubok san! A ljubav, ...ljubav se u crnilu ponora utopila! Razumijevanje još čeka na svjetlo! Di je taj prokleti prekidač!?!