Tišina
subota , 11.03.2006.Nemir u tišini, poigrava se mojim umom, duhom nemirnim! Nema se više što za reći; sve rečeno je! Nema se više što za učiniti; učinjeno je! Zanijemili u tišini! Poželim ponekad kriknuti u tišinu, ali ne smijem, progutala bi ga. Ipak, ona me sada liječi i tješi! Možda je tako najbolje!?!
Katkad mi se čini da cijeli život biram krive ljude, ljude za koje otpočetka znam da će me povrijedit! Uvik idem s uvjerenjem da možda neće, kako sam naivna! Znala sam ...i ovaj put sam jako dobro znala što mogu očekivat i dočekala sam. Bilo je fora, moram priznat. Ne žalim ni za jednom minutom provedenu skupa, ali zašto sam morala, iako sam dobro znala što će se dogodit, izgradit te osjećaje!?! Ne želim na to gledat kao na svoju slabost, to je ono na što vrijedi trošit vrijeme za nekoga. Vrijeme i trenuci su učinili svoje, nije se ništa izgradilo iz ničega. Jedini problem sada je što je moja ljubav ograničena. Kad dođe kraj, sva ta ljubav pretvori se u strah, ne u prah. Još uvijek je prisutna, samo u malo drugačijem obliku. Jedini oblik s kojim se ne znam nositi.
komentiraj (11) * ispiši * #