Free JavaScript from
Rainbow Arch

kako se oni usude živjeti....

Mislio sam da ništa više neću pisati o današnjem danu, no dolaskom na grob.....
ponovo u meni se razbukatala strahovita ljutnja , mržnja pomješana sa boli.

Znam svi nam govore mržnja razara, istina je to, no što ima još za razoriti u nama, što nam se još može uzeti.
Ubojica nam je uzeo sve................




Pitam se po tko zna koji puta kako se oni usude živjeti nakon što uzmu nekome život, i to sa namjerom, zbog neke bolesne ljubomore, akokohola
ili nečeg drugog.

Kako danas možda več i on otac , gleda svoju djecu, znajući da je naprosto napodliji ubojica, zar ima hrabrosti živjeti, zar može držati svoju nevinu dječicu rukom koja je oduzela život na podao način..i onda shvatim da zapravo mogu, i to dosta lako ....zahvaljujući našem društvu našim sudovima , našim zakonima, koji štite ubojicu, koji uporno u njima traže nešto pozitivno, kako bi mogli to isticati i opravdavajući kazne koje zapravo i nisu kazne, da jesu ali kazne samo za žrtve i one koji iza njih ostaju

Neki dan mi majka kaže koja je izgubila svoju djevojćicu na pješačkom prelazu kojim je išla u školu, da se je ubojica skrušeno na sudu držao
a nekoliko minuta nakon presude vani telefonom obavještavao nekoga i smijao se naravno
našoj državi , zakonodavstvu i sucima , samo oni to ne vide no roditelji gledajući to znali su da i njih ponovo ubija tim smjehom sada uz blagoslov države i naših vrlih zastupnika koji spavaju u sabornici.

I dalje se pitam KAKO SE USUDE ŽIVJETI....

a meni preostaje da tu svoju mržnju prema njemu ne pokazujem okolini,
da ne ispadnem neki monstrum,nevjernik no neka mi ne pokušavaju ni sugerirati da je krščanski opraštati, Bože oprosti im ti ... JA NE MOGU OPROSTITI i nikada , nikada od mene oprost ni u mislima ne može dobiti, a, naravno da ima srca i da nije ubojica možda bi on sam zatražio oprost, no nikada nije, Oprostiću onda kada svojom rukom ponovo mogu prijeći preko njegove valovite kose , osjetiti toplinu a ne hladnu broncu.

Na ovaj način morao sam izbaciti iz sebe tu tugu, gorčinu dolazeći sa grobova našeg sina Silvestra i sa groba preslatke djevojćice Stelice koji su na isti dan 31.1o imali tu nesreću da su im Oni uzeli život, a, ne usudim se ni pomisliti koliko roditelja danas diljem svijeta ili naše domovine od Josipovih u Osijeku pa do kranjeg juga skvrčeni od bola stoje njemo na grobovima svoje dijece znajući istovremeno da pravda ni u najblažem obliku nije ni pokušala djelovati a država i oni koji donose zakone , su saučesnici u tome iako misle da donose dobre zakone , da donose samo za ubojice. a žrtve po njima ionako više nema , one su u
grobu.



31.10.2009. u 12:41 |

ostavi trag… (11) | printaj. | x | ^

31.10.. najtužniji dan

Naš Anđeo S I L V E S T A R







MOLITVA



Bože,
Ti koji toliko voliš anđele
da ih odvodiš iz naručja majki
kaži,
zašto im usadiš jaku volju
za trčanjem po oblacima bijelim
rađe nego po zelenom polju,
da li je mekše tvoje krilo
i riječ ti slađa od majčina mlijeka
i da li je istina što pričaju ljudi
da u tvojoj kući ne postoje boli?
Reci,
za tugu ima li kod tebe lijeka,
i kako će znati odvedeno dijete
da netko čeka ponovni susret
jer zaborava nema i zauvijek ga voli?
Da li se raste
tamo gde nema patnje ni grijeha,
pruža li igra još veću radost,
ima li tamo vjetra i smijeha
i jesu li možda leptiri ljepših boja
jer ako nije tako, sve nedostatke raja
skrušeno molim te Bože,
neka ispravi ova molitva moja.



"Morska zvijezdo" hvala ti na ovim stihovima .......

Danas sam u svom kutku po prvi put uzeo glinu u ruke zaklopio oči i
zatvorenih poćeo raditi sklupturu, ona je čitava napravljena "slijepih"
očiju, ali mislima negdje daleko u visinama, tužna srca i suzna zatvorenog oka.
Ostavljam je da se suši , i fino obradim , no ostaje mi zadovoljstvo da sve do sada je napravljeno samo osjećajem i sa mislima na Silvia i stihove "morske zvijezde."



30.10.2009. u 20:23 |

ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^

DECY............................

SORY...............


Kako su ovi dani bili nekako u košmaru previdio sam rođendan ...no kada je čestitka iz dubine srca, sa mnogo ljubavi dragoj osobi onda nekoliko dana i nije prekasno.







SRETAN TI ROĐENDAN

D&S

28.10.2009. u 17:05 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

kraj..a, ipak na početku...

Konačno je iz malog dijela krhotina nastala cijelina kao moj davni zavijet, no pitam se kome je taj zavjet bio namjenjen,........ gledajući to na način i u kontekstu naše tragedije bilo bi lako dati odgovor, naravno našem Anđelu kao i svim Anđelima istina je to,, no.................

Danima i satima radeći na kapelici bilo mi je lakše u duši kao da svakom ciglom koju ugradim u nju duši mi postaje lakše, i zapravo stvarno sam se tako osječao.

I sad kada je gotovo kada je posvečena pitam se , zapravo vjerujem da tim zavjetom želeći da radim nešto za svog Anđela čini mi se da sam gradio sam sebi,želeći se rasteretiti bola na svojoj duši i sada kada je gotovo kao da očekujem odgovor sa neba, i uporno upirem pogled prema gore no na žalost odgovora nema , no ima više mira u duši nakon toga, ipak praznina ostaje , i dalje gledam u nebo očekujući nešto što nikako ne dolazi, i zato dalje ta praznina.

Naravno da sam u trenucima kada se je okupilo pedesetak prijatelja na dan posvečenja znao da sam najbliže do sada svojem Anđelu, znao da sa suzama koje su potekle niz nekoliko lica naši mali Anđeli tu oko nas, zapravo vjerujem u to. No na žalost to nije dovoljno i tu si pomoći ne mogu, iako znam da su tu oko nas , ali pogledom uprtim oko sebe u nebo , šireći ruke oko sebe nema ipak onoga što mi ništa ali baš ništa , ni vjera, ni mala kapelica ne može i ,nadomjestiti...... samo jedan dodir , jedan pokret rukom kroz njegovu kosu, a to mi toliko , toliko nedostaje.

A do tada od naše "Kraljica Anđela" tražiću to što ne mogu dobiti pogledom uprtim u nebo, i biću joj zahvalan i molio budem da čuva sve naše Anđele.

Mislim da me sada neće biti do 31. 1o dana kada smo izgubili našeg Anđela,

Nakon toga trudio se budem pisati o lakšim temama , pokušao budem se vratiti slikanju, sklupturama, kolko u tome budem uspio sami budete procjenili.

Želim zahvaliti svima koji su ostali vjerni čitatelji moga bloga , svima koji su svojim komentarima u ovim danima koji su bili obojani crnilom davali i tjerali me na neki način van iz toga.

pusaaa

posvečenje "KRALJICE ANĐELA"

Zadnje pripreme


















25.10.2009. u 17:58 |

ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^

KRHOTINE II


Krhotine


Dušu neka mi vjetrovi raznose
Vrata moga bića nek se zatvore
Ostatke ostataka moje gomile
sa hridi moga života u more neka bace
krhotinama nek izrade mozaik smrti
ako...
crnoj noći sve oboje u u bijelo
mrtvima duše vrate
i sve da ide unatrag dan po dan, sat po sat
i na kraju... gavrani nek odlete a
crne misli da postanu .....bajke.


Kečo 20.10.2009


20.10.2009. u 21:38 |

ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^

KRHOTINE

Pitaju me neki zašto gradim ovaj mali dom za Anđele i njihovu Kraljicu na malom šumovitom brijegu,ja u duši slušajući takva pitanja ..smiješim se, i tih sam,...čak mi je i duša smirenija koja živi u jednom drugom svijetu .
Kada bi mogao nešto dati kao odgovor bila bi to slijepoća u samoj srži mog života, kao da su se jedna vrata života zatvorila, a druga se otvorila, no ja sam toliko dugo zurio dalje u zatvorena vrata da nisam vidio ona koja su se otvorila.

Dugo sam bio nošen na sve strane poput čovjeka koji traži izgubljenu dušu a, ona mi je bila cijelo vrijeme tu , pokraj , uz mene
nikada nije ni prošla kroz vrata koja su se zatvorila.

Nikada neću nači svoj mir, čuti tišinu oko sebe, sve dok kroz dušu ne proteće bol i dok ne zaodjene to nebo i ne ovjenčaju me zvijezde.

Ako mi je suđeno da lutam nebom lutat ću,ako mi je suđeno lutati svijetom lutat ću, ako mi je suđeno patiti, patit ću, ako mi je suđeno umrijeti, umrijet ću, u boli i tuzi, patnji ili sreći.
no život nije nejasan san, to su dvoja vrata samo jedna su zatvorena,druga otvorena , na meni je koliko dugo ostajem zuriti u ona zatvorena, sa ranom u duši,mješavinom bezgranične ljubavi pomješane i mržnjom u srcu....... a, dotle daleko ondje prema suncu i zvijezdama je moja najveća ljubav, i moje jedine težnje.
Možda........možda ih nikada neću ostvariti,ni dosegnuti, no ipak mogu prema njima gledati i njihovu ljepotu upijati i prisječati, vjerovati u njih i nastojati slijediti kamo me god vode.

Zato odgovor na postavljena pitanja zapravo svodim na dan koji je uistinu izgubljen, je zapravo onaj u kojem nisam ništa učinio za Anđela koji i kroz zatvorena vrata svijetli ,zraći i obasjava krhotine poput svjetionika na hridi moje duše.........................
A, moj odgovor na znatiželjna pitanja zašto kapelica „Kaljica Anđela“ na mom malenom brijegu je:

Život je neobična pogodba. Život nama duguje malo toga mi njemu dugujem sve baš sve i veselje , tugu, bol, sreću..... a istinski život možemo doživjeti dajemo li se neštedimice zbog određenog cilja, jedan od mojih ciljeva je ta mala kapelica koja će biti posvečena 24. 10. u 15 sati, na Kečolandu.

A pripreme su pri kraju upravo uređujem Majku Božju koja je bila u krhotinama , oguljena
zabaćena na jednom skladištu, među betonskim cijevima baš kao i moj život,skup krhotina koje pokušavam sastaviti i malo dotjerati.

Kraljicu Anđela sam uspio obnoviti stvoriti trajno mjesto za nju i sve Anđele, a svoj život pokušati ako ništa više barem te krhotine održati na jednoj gomili da ih vjetar ne raznese na sve strane,.... uspijem li ....dobio sam pomć Anđela ...našeg... Silvestra, i svih drugih Anđela, ako ne uspijem .............................................................
Savršeno blaženstvo ostati će živjeti u srcu za koje se barem nadam da će jednom pronaći barem mir.....
a, dio tog traženja je i mala kapelica na vrhu brijega.....bliža nebu.....






18.10.2009. u 21:55 |

ostavi trag… (13) | printaj. | x | ^

KRALJICA ANĐELA

Negdje skriveno duboko u duši, ispod boli, ispod svih životnih pometnji vlada tišina....

nepregledna i veličanstvena, beskrajni ocean mira koji ništa ne može uznemiriti.
Nenadmašni mir same tuge koji nadilazi razumjevanje, i napokon ono za čime tragamo nalazimo u sebi.


Oni pak koji u živote drugih unose svjetlost ne mogu je sakriti od sebe.
Čovjek ne mora meditirati satima u hramovima da bi doživio osječaj uzvišena tajanstva kojim smo vječno obavijeni,
treba samo pronicavo gledati i uočiti makar i samo na tren,
rascvjetano drvo......šumu što rastače se u bojama jeseni i nasmješeno djete....
ANĐELA...na suncu moje naviše težnje.
Možda ih nikada neću ostvariti no ipak mogu prema njima gledati i njihovu
ljubav osječati, vjerovati u njih i nastojati ih sljediti kamo god da me vode. u savršeno blaženstvo koje živi u srcu i koje je na putu da pronađe....mir.


Tuga je božanska osobina i ništa nije tako snažno kao tuga i ništa nije tako blago kao mir... ako ga uspijemo pronaći..
Pokušavajući pronaći svoj....mir...znajući da nikakv užitak, nikakakovi nazori, ni moć, ni statusi, nikakovi materijalni uspjesi ne mogu dati ni načas onakvo unatrašnje zadovoljstvo kao što je osječaj da živiš u ljubavi sa nekim koga si izgubio ...Anđela...

I zato moj novi "uradak" nije ovaj put skluptura ni slika kao ni pjesma već
ova mala kapelica na našem brijegu koja uskoro bude gotova i posvečena
kao Kraljica Anđela za sve naše Anđele kao i za našeg Silvia..

Gradim ju sa svojim prijateljem Ivanom u spomen na sve naše Anđele.





još uvijek u radu..




11.10.2009. u 22:11 |

ostavi trag… (20) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< listopad, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (14)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (32)
Prosinac 2009 (10)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (8)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (11)
Siječanj 2009 (22)
Prosinac 2008 (19)
Studeni 2008 (28)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (17)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (15)
Veljača 2008 (16)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (22)
Studeni 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Opis bloga

U ovom blogu može se naći svega , od neizmjerne tuge, i bijesa, zidanja do slikanja, smijeha
do suza , fešta do beda, smrti do rođenja, ne znam što me još može trefiti, sve me stuklo ali me još
uvijek


myspace layout codes

myspace layout
Naprijed majstore đihaaaaaaaaa

myspace backgrounds images

myspace backgrounds




BOX: MOJI SLIKARSKI RADOVI I SKLUPTURE
MOJ RANČ "kečoland"


I ZATO ČIM PRIJE GAS PREMA DOLJEEEE



AeonGraphix.Com

dpapec@net.hr










Anđeo naš među zvijezdama




-----------------------------------------------

Eng version of kecholand.blog.hr

------------------------------------------------

Mali anđeo unuk Roko spustio se sa zvjezdica fino



Free Web Counter
Free Web Counter



Ovaj prekrasan MORSKI KONJIC od školjkica je djelo moje drage blogerice "mrižaživota" ilti GALIJANUS

MOJE CRTICE

Kaži mi

Da me pustiš tako blizu
da u zjenici tvojega oka
Vidim sebe........

Da me pustiš tako blizu
Da te prstom mogu taknuti
Znao bih...............

Pustiš li me tako blizu
Da ti kosu mogu mrsiti
Znati ću.........

Smijem li tražiti...
Više, sve............
ili
ništa........
kaži mi...
ostaje li samo
zabluda..
kaži mi....
i rekla si....


ont size=3>VJETAR ŠTO VAPAJE NOSI




Ovo je taj BAGABUNDO



[url=http://imageshack.us][/url




ŠKICNI OVE BLOGOVE





SAMO GURAJ PREMA DOLJE DO KRAJA!!!









KOKO&TOMI



DANIELA

BLACK LILIY

NJOFRA

LJUBAV U MALOM

TEUTA

ZELENOOKA

MARCELINA

STELICA


SONATA

SANTEA

MELLYSANIJA

BUILDERICA

CRVENKAPICA

DECY

STUDENTICA


JOSIP

ZARINA

EMANUELE

PLAYLIFE


MRIŽA ŽIVOTA


Dream_Maker

[URL=http://palominezvijezdice.bl

MOJ RANČ







OVDJE HLADIM USIJANU GLAVU




NAKON ŠTO SE NABRIJAMO NA OVOM ŠANKU



ove slike sam stavio da vidite da osim što pišem blog da šljakam kao konj-plemeniti a, 90% vlasitim rukama
samo da se zna!



TO SU FEŠTE!! NA RANČU KOD NAS NEMA NUDIZMA
MI SE KUPAMO OBUČENI







NAJBOLJA FOTKA I NAJBOLJI SKOK



A NAIĐU I "STARI ZNANCI" BAREM JEDAN DIO NAJHRABRIJIH









Slike sa mog štafelaja..........


































MOJE SKLUPTURE

Ha radim ja i sa glinom












DRVO





sklupture 2009

SKRIVAČICA





stablo života i smrti



zagrljaj



skrivačica 2



Zauvijek zajedno


































,

http://s480.photobucket.com/albums/rr164/kecoland/?action=slideshow&sponsor=312