Free JavaScript from
Rainbow Arch

VUKOVI..SVEMIR...ZVIJEZDE..SUNCE..ZBRKANOST..

Svemir

Kada nakon prekrasnog dana, poželiš da se on produži, da traje onda jedna kriva riječ , krivo shvaćeno, otvori put svemiru, pokaže se staza koja ide prema svemirskim visinama, postaje tako jasna osvijetljena , da mami, privlaći svojim magnetizmom...... neopisivo privlači..

Vukovi [/IMG]

Čopor vukova naljeće na tijelo, trga komade, razvlače, po šumi, ja u biti ne volim vukove u čoporu, volim jedinku koja sama luta šumom, nije isključivi lovac ,lovi iz nužde, ne trga komade i ne ostavlja ih .uzme onoliko koliko treba koliko dobi...uzme onoliko koliko mu čopor dopusti...čopor vukova..u kojem on ne želi biti jer on je vuk samotnjak.."ostavite me svi vi ostali vukovi.."

Zvijezde

obožavam gledati u vedro nebo , gledajući zvijezde i njihov neprestani ples. ples kao da zovu da im se pridružim leteći, plešući sa svakom posebno, svaka me dodirne, svaka me pomiluje, brzim skretanje pogleda sa zvijezde na zvijezdu one stvarno plešu.. ja ih želim promatrati,
ja želim da zauvijek plešu.... volim što plešu...

Vukovi

Vukovi ne plešu , iako pokret čopora oko žrtve , lešine ,može izgledati kao ples, njihovi pokreti, izmjene mjesta, da i to može izgledati kao ples , to je ples smrti, čopor ubija, čopor okružuje žrtvu napadaju plešući oko nje sve dok ju ne steraju u tijesnac, ubiju, zakaolju , to je ples smrti.to nije ples ljubavi....

Sunce

Mami , godi ta toplina, toplina sunca, iako nije još lijeto, sunce zagrije, sve dok ga oblaci ne sakriju, u trenu te prožme hladnoća, tako je tanka nit,
kratko vrijeme. od topline do hladnoće i sve u trenu u jednom danu, u jednom satu, osjetiš toplinu koja razgaljuje i grije srce, pa za tren srce se zamrzne od oblaka koji sakriva sunce i sakriva toplinu.
to su trenuci koji kratko traju, no ima ih tu su.

Zbrkanost

Ovaj post ima sve elemente zbrkanosti, svemira, vukova, zvijezda,sunca
zapravo ne trudim se da ovaj post bude drugaćiji on je samo rezultat oblaka koji je na tren, srečom na tren sakrio sunce i tolinu.
zato ako Vam se ne čita nemojte jer i tako ništa se tu neda razumjeti

Sve je smješteno u svemir, osim vukova oni ne spadaju tamo , vukovi neka ostanu tu neka ne prate žrtvu i u svemir......









31.03.2010. u 16:26 |

ostavi trag… (0) | printaj. | x | ^

Mislima gleda.. što mi očima ne vidimo

Ove sklupture su nastale iz ruku jedne mlade prekrasne žene, prijateljice kojoj je umjetnost u oku , koja gleda i vidi ono što mnogi ne vide, pa i ja..iako volim umjetnost .
Gledao sam kako uzima odrezane grane u vinogradu u ruke , gleda ne trepnuvši okom gleda , zatraži mali nožić, uzme u ruku i igra počinje.

Uživao sam gledajući tu igru ruku, oka, misli , uživao sam kako nastaje nešto prekrasno , nastaje u njezinoj glavi iz ničega , komadića drva .

Gleda , reže, lijepi. sve to tako smireno, tako niježno, da zapravo i nije moglo ispasti ništa drugo , nego prekrasne male sklupturice.
koje su ostale u mojem vlasništvu.
hvala ti što si mi priuštila da mogu prvi put gledati tvojim očima ,svojim očima. kako to radiš i koliko toga ima u tebi neotkrivenog bogatsva, hvala ti.


[/IMG]

[/IMG]


[/IMG]

28.03.2010. u 21:48 |

ostavi trag… (0) | printaj. | x | ^

Hrane se mojim životom jer svoj nemaju

Ovaj post pišem kao čovijek koji je duboko razočaran , "prijateljima" barem nekih oko sebe.
Prijatelje koje sam prihvatio kao svoju dijecu, prijatelje nad kojima sam iskreno bdio, i želio im da im sve bude dobro i da budu sretni.
Iskreno i otvorena srca sam im pristupao a za uzvrat dobio razočarenje.

"Prijatelja"kojem su uvijek bila otvorena vrata doma, moga Kečolanda,i tada taj čovijek bez razmišljanja u mojoj kući , za mojim stolom toliko podlo i nisko svojim glupim upadicama , svojim ciniznom naravno namjernim , toliko se sam sebe ponizio da i da sam ja kojeg je želio svojim cinizmom povrijediti , najtužniji što sam gubio vrijeme , što sam vjerovao da u njemu imam prijatelja.
Naravno nije to tako teško kao izgubivši prijatelja u ratu,, i upravo zbog toga što mnogi ne razumiju prijateljstvo, na način kao ja , koji sve uspoređujem sa prijateljima iz rata. i u miru dajem život za prijatelja. doživim tako teško razočarenje.
Zašto ljudi ne razumiju da sve ima neke granice preko kojih se nesmije prijeći, jer zadiru u osobnost ,to su licimjeri ...koji kako kaže jedan moj pravi prijatelj oni žive hraneći se mojim životom jer svoj nemaju.
žalosno..

Usude se mene koji im otac mogu biti , usude se mene podučavati što je dobro za mene što nije. bože oslobodi to što imam konje, što sam ušao u taj divni svijet, što sam izlječio psorijazu kao da ju nikada nisam imao ,
i to od kada sam nabavio konje, od kada se družim sa prekrasnim
mladima ljudima iz tog kruga , a pogotovo što se družim sa ženskim osobama.... ma zamislite....

Ma zamislite vidjeli su me u krugu sa nekoliko žena u društvu , mene koji bi po njima valjda trebao već biti kod sv. Petra. i upravo zbog toga što ne može podnjeti moju otvorenost, ljubav prema ljudima prema dobrim ljudima
on tada krena đonom na moju osobnost. na moj život.
prijatelju to je nedopustivo , ma kako ja bio tolerantan to ti ne mogu oprostiti. to prijatelji ne čine..

žao mi je potrošenog vremena .sa tom osobom, žao mi je i ovog vremena što sam potrošio na tebe pišući ovo ,

adio.. a ti ostani nad stolom hraneći se mojim životom , dok ne pronađeš svoj . u što sumnjam..

A to sam ti rekao u lice večeras...

23.03.2010. u 23:11 |

ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^

Gdje počinje kraj ......a gdje kraj početka..

Kada pomislim da sam na kraju nečega, počinje početak, no gdje počinje početak, na kraju,zar je to početak ? ili početak kraja.
Rub svemira,ili dubina
duše,dubina duše na početku kraja.ili početak nečeg novog.Početak na zalazu sunca , ipak ma kakav bio svaki početak je rođenje nečega.

Početak ljubavi.je početak života,. rođenjem se stvara ljubav, odlaskom se
se ljubav sprema na samoću, samoću koja traži novu ljubav, novo rođenje,
i tako nastaje početak , kraj pa početak.................
Tu smo da Jesmo.... ne.da se skrivamo,.... da se otkrivamo.da ne živimo u rupi bez svijetla, da izađemo van na vidjelo, barem za početak....prije kraja prije ..................
mraka budimo vidljivi bez srama sa spoznajom da je početak pred kraj isto početak, ma koliko on trajao. kako sretan dočekati kraj ako ne krenemo početkom.
Sve kraj ili početak je dobar ako u jednom i u drugom stanuje ljubav, bez nje nema početka več je odmah nastupio kraj...

[/IMG]
..

20.03.2010. u 22:27 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

kamo...kada...kako.. kako...zašto ne..zašto ne?











zašto?





14.03.2010. u 21:51 |

ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^

SUNČEV SLAP.....

Jutro, sunce, snijeg, slanac, kifla, kava, pokret u brda, na sunce , gdje stoluje sreća, gdje pršti od ljubavi, ljubavi prema listu koji se još čvrsto drži na stablu i odoljeva vjetru, kiši i snijegu.

Nekako pomislim da je taj list zapravo drugi ja, on prkosi , vjetru obilnom snijegu no drži se stabla kao dijete mame..tako se ja danas radujem, radujem se riječima koje su se slile sunčevim slapom i doprijele do mene do srca ,kao da mi On govori, raduj se, budi sretan te su riječi iskrene i tople koje ti upučujem danas , pune ljubavi, i stvarno te riječi doprijele su duboko u mene , kolaju krvotokom mojim , stalno se vračajući u srce , teku kao rijeka mojim žilama, riječi koje sam čekao dugo dugo , došle su sunčevim slapom do mene.

I gledajući snijeg oko sebe promrzlim rukama sam u nekoliko minuta
oblikovao ovo što jesam , to je sunčev slap.. to je život. ljubav.. sreća



[/IMG]


[/IMG]


12.03.2010. u 16:45 |

ostavi trag… (7) | printaj. | x | ^

RAZAPETA duša...........



[/IMG]







U ljubavi razapetog Boga
Stavljam svoju dušu na ispovjed
Da ju pokrije, molitvom svojom
Da ju ugrije vjerom svojom
Da spasi ako se spasiti dade
Što ostade od duše moje


BAGABUNDO 10.03.2010









10.03.2010. u 20:53 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

Polako....pješačim svojim životom.


[/IMG]





Ponekad odlutam negdje daleko daleko unazad , pješačim polako svojim životom.................................
zastajkujući na tom putu na nekim usputnim stanicam života kao ,
kao, da želim čekajući na njima dočekati neki drugi autobus koji će moj život odvesti možda u nekom drugom pravcu, nekim drugim putem................................
Pješačući tako svojim životom ,i čekajući taj autobus na usputnim stanicama toga puta, puta koji je jako krivudav, sa mnogo krivina, zapravo shvatim da je cijeli moj život , jedno pješačenje krivudavim cestama i usponima...............................

Uzalud sada pješačući svojim životom i tim putevima tražim autobus koji će mi stati vidjevši me na stanicama ., stanicama mog prohujalog života, njega nema , i više ne vozi tim putem.................
Zapravo ja čekam i tražim nešto pješačući svojim životnim putevima , što nikada neće doći.

Hodajući sve polaganije i polaganije, shvatim da uzalud pješačim sada , shvatim da sam trebao to ćiniti mogo ranije , polaganije hodati svojim životom, čekajući više puta da mi se netko pridruži tko je bio sporiji od moje jurnjave.

No sada kada imam vremena laganom šetnjom od stanice do stanice na tom putu razmišljati...............
kuda sam to zapravo jurio, kuda sam požurivo svoj život i do koje sam to stanice stigao...........shvatim da se zapravo nalazim još uvijek na istoj stanici sa koje sam i pošao u život.
Izgubivši nadu pješačući sada svojim životom da će me netko primjetiti na toj stanici gdje sjedim na klupi čekajući autobus koji još uvijek vozi u suprotnom pravcu mojeg pješačenja, i nadajući se tako sjedeći da će stići, stati i netko otvoriti vrata i da će mi reći sjedalo do mene je prazno izvolite sjesti.............. Vozimo polako..
Naravno zbog toga ....vozimo polako....ja znam da neću ući ni u taj autobus...
Prekasno je da sjedam u autobus koji sada vozi polako kroz moj život, meni se zapravo sada jako žuri...i tako pješačući dalje svojim životom od stanice do stanice .čekajući autobus koji juri.....i konačno negdje u daljini na obzoru ga vidim....sve je bliži... bojim se samo da ne projuri stanicom stanicom moga života ne stajuči , i ne pokupšvi me sa stanice.
Čekam i sjedim na klupi čekajući ga.... doći će znam..
.

09.03.2010. u 21:34 |

ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^

na raskršću.............

08.03.2010. u 20:26 |

ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^

Didine ruke.....


[/IMG]





Podsjeća me na osjećaj didinih ruku. Uvijek bi me tako pozdravljao, ubuhvaćajući moju glavu dlanovima; ne samo obraze, nego preko ušiju, kose,cijelu glavu, da je sklopio dlanove mislim da me se uopće ne bi vidjelo. Bile su velike, hrapave ruke i uvijek mirisale na ulje za održavanje zubarskih aparata ( dida ih je popravljao). Znala sam svaki detalj, svaki zglob, ožiljak, dublju poru, i miris. Ruke koje bi mogle zdrobiti kamen držale su malu dječju glavicu kao da je leptirić. Još uvijek, kada osjetim sličan miris ili teksturu kože, jurnem kroz vrijeme u gotovo zaboravljenu sigurnost.




Ps: ovo je napisala Krijesnica kao trag na moj post "ti si dio moga puta"
toliko je prekrasno i dojmljivo da ga želi podjeliti sa svima koji ćitaju moj blog..


06.03.2010. u 22:13 |

ostavi trag… (4) | printaj. | x | ^

TI SI DIO MOGA PUTA..

„Ti si dio moga puta“


[/IMG]





Stavljajući nakratko nježno među dlanove Krijesnicu, na neki način plahu
zbunjenu.....................................
Krijesnicu koju dlanovi nježno obavijaju ....plaho dodiruju.... nježno, bojeći se buđenja, zasvijetli na trenutak tako jako .....da osvijetli unutrašnjost dlanova, dlanova koji sa strahom da ju ne povrijede, samo kratko i niježno ju dotaknu, niježno tek toliko da osjeti toplinu dlanova. da osjeti sigurnost i ljubav..bojeći se da se ne ugasi zauvijek....
Ipak dovoljno dugo ostaje obavijena dlanovima da svijetlo prostruji putevima duše sve do srca,a ona kao da želi reći ti si dio moga puta..Puta koji je osvijetljen svijetlom te tako blage , plahe , na momente zbunjene dodirom dlanova..... Krijesnice.
Sanjajući san u kojem su mi upućene najljepše rijeći... „Ti si dio moga puta“ ostajem na vratima crne rupe , neodlučan , no sretan...
..

06.03.2010. u 19:57 |

ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^

ČUJEM.....tišinu...




Stojeći ispred crne rupe svemira , slušajući pjesmu zvijezda oko sebe ,
ja čujem tišinu.. tišinu koja tako glasno odzvanja svemirom , naprosto zove , čujem joj glas
Ona je tako glasna da para uši , razbija dušu, osjećaji lete svemirom za galamom , ne podnose tišinu , tišinu koja se tako glasno čuje, i ne zaustavljaju se... oni se tišine boje ,no ipak bivaju od nje sve jaći i jaći, ne prestajem li slušati tu glasnu tišinu , tišinu .koja viče svemirom rasprsnut će se, i tada će svaki dijelić rasprsnutih osjećaja naći svoju zvijezdu.











Od te glasne tišine jedino zvijezde dobivaju , svaka svoj djelić tih osjećaja prošlosti koji su se od nje
naprosto rasprsnuli i odljetjeli u potragu za svojim gnjezdom , u moru tišine i uz pjesmu zvijezda.
Tek kada svaki djelić rasprsnutih osjećaja nađe svoju zvijezdu , nastaje konačno
tišina koju više ne čujem.
Ostaje samo tišina.......i mir....

i nestaje prošlost.....
.

05.03.2010. u 20:39 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

U potrazi....za odlaskom



[/IMG]



Lutam svemirom , od zvijezde do zvijezde. tražeći najsjaniju zvijezdu.. i sve tako dok iza mene u svemiru ne ostane samo trag ...a ja odoh kroz crnu rupu u bespuće...
I tako opet putujem bespućem sna koji je jedini izlaz i bijeg od buđenja.
Nekako mi se uopće ne budi više iz tog sna.

Jedina se zvijezda do koje sam lutajući od zvijezde do zvijezde u svom svemiru uspio stići pretvara se u zvjezdani san, a ja ipak odlazim u crnu rupu bespuća, stazom koju mi ona obasjava, kao da mi želi reći ne idi, ne idi , tu je svijetlo, tu je san...... nikada ti više neće svanuti taj ružan dan.
Ipak odlazim za svojim snom i ne želim više da bude dan.
A ona ostaje daleko sve manja i manja ne gubeći svoj sjaj, već ja putujem crnim bespućem sve dalje i dalje i polako gubim njezin sjaj, putujem putujem...u mrak...više se ne vidi nigdje u daljini taj sjaj.

Samo zagrljaj kojim me grli ta crna rupa svemira vodeći me u bespuće , možda ipak u drugi i bolji svijet.bez zvijezda i njihovog sna....u miru sam.....
Ipak je to samo san..ili možda...
.......?




<

04.03.2010. u 20:22 |

ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^

miljenko jergović stid za HRVATSKU..[/IMG]

Naravno namjerno mala slova ....

Otvorim novine i pod kometari članak Drago Pilsel stid za Hrvatsku (citirano)

Unaprijed želim reči da mi Drago Pilsel nije naročito poznat , u smislu njegovog doprinosa ili ne za Hrvatsku. No to m i i nije bitno sada.

a ni (ne zanima me )miljenka jergovića malog čovijeka valjda velikog pisca ako je vjerovati znalcima , a, nije bitno slaže li se moja malenkost sa njima ili ne.

No ono što me je po tko zna koji puta, (no bez reagiranja do sada) doslovce šokiralo, je taj članak u jutarnjem listuod 2.3. 2010 od vrlog pisca miljenka jergoviča.

Da sa toliko mržnje sa toliko bestidnosti piše ne o Dragi Pilselu , već o državi koju nikada nije prihvatio kao svoju što mi je drago.. no kako se obrušio na brata čovjeka koji mu je po tko zna koji put poslužio za obrušavanje na Hrvatsku i Domovinski rat, kao i sve poginule , oprostite ne sve poginule , on zapravo brine samo o jednim nažalost poginulima.

Kaže za pokojnog brata D.P.da su zajedno došli iz Argentine 1991 da umru za zemlju o kojoj ništa nije znao, (misli na brata) i kaže dalje
nakon neke sulude pomorske akcije brat je nestao , poginuo i da mu se tjelo nikada ne pronađe..i kaže dalje ostvario je ono za što je odgajan
u zemlji dikatature navikle da sinovi majkama nestaju.

jergoviću zloduho što misliš , za što su naše majke na tisuću njih odgajale svoje sinove koji su dali život za Domovinu,dali su život da se ti sada možeš sprdati sa nestalim i poginulim ovaj put sa bratom Drage Pilsela.
a u svom tekstu i sa svima nama koji smo dali nešto za našu Domovinu , netko život, netko svojeg bližnjeg , netko dio tijela jergoviču zloduho
kako te nije stid...

Zapravo mene je stid da smo stvorili državu po kojoj mogu srati svi ali baš svi lezilebovići koji svojim pisanjem u toj istoj zarađuju novce.
Neće to tako reći radnik na burzi, radnik bez plaće , majka koja nema za mljeko dijetetu , da ona će kriviti vlast i sa pravom , no ne pljuje po mrtvima, i to samo jednih, ne vrijeđa dostojanstvo poginulih , ranjenjih i nestalhi , ti to radiš... uporno i uporno.. zašto... zašto ne odeš iz takve sredine u kojoj po tebi lakše je bilo mrijeti za Hrvatsku (citiram)
nego preskakati trupla staraca koji su za tu Hrvatsku i u ime te Hrvatske poklani i pobijeni(kraj citata) i dalje (citiram) i zašto za tu zemlju i u njezino ime 1995 klalo nedužne starce-onoliko koliko je tih staraca bilo-nužno je Hrvatsku upoznati. (kraj citata)

Pobogu jergoviču zar toliko mrziš Hrvatsku da nedaš mira ni mrtvima, mrtvom bratu Drage Pilsela o kojem ništa ne znam osim toga da je došao on i brat 1991 braniti Hrvatsku i to mi je dovoljno,i ostavio svoj život za nju, da bi ti sada kada si postao "faca" tu, dozvolio da tako bestidno napadaš mrtve , i to samo mrtve koji su pali sa Hrvatsku, iako se slažem i nikada nisam djelio žrtve na naše i njihove, no ti "Intelektualc" mali..
to uporno činiš, i unosiš razdor i mržnju proširuješ rane . ti koji zapravo i nemaš Domovinu , nemaš i nisi je imao osim JUGOSLAVIJE

[/IMG]



U tvom srcu je praznina , i zbog toga si tako , tako nekulturan da ni mrtve ne ostavljaš na miru, ti si nedonošće Jugosalavije, i zapravo kako god misliš i mnogi drugi da si nešto ti si jedna moralna nula.. a ja samo mali čovijek- branitelj srećom još živ, i neću ti se dati ubiti.. jedan čitatelj manje
barem to mogu učiniti. a, tebe treba zapravo žaliti. miljenko jergoviću

Ako slučajno budeš naišao na ovaj tekst , reci slobodno da sam nepismen no time nečeš pronaći svoju domovinu jer ju nisi ni zaslužio,

Časnik HV i HRVI u mirovini...
Drago Papec



02.03.2010. u 16:28 |

ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^

desing by: dark sword dancer

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (14)
Veljača 2010 (14)
Siječanj 2010 (32)
Prosinac 2009 (10)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (8)
Svibanj 2009 (9)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (11)
Siječanj 2009 (22)
Prosinac 2008 (19)
Studeni 2008 (28)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (17)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (7)
Travanj 2008 (6)
Ožujak 2008 (15)
Veljača 2008 (16)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (22)
Studeni 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da/ne?

Opis bloga

U ovom blogu može se naći svega , od neizmjerne tuge, i bijesa, zidanja do slikanja, smijeha
do suza , fešta do beda, smrti do rođenja, ne znam što me još može trefiti, sve me stuklo ali me još
uvijek


myspace layout codes

myspace layout
Naprijed majstore đihaaaaaaaaa

myspace backgrounds images

myspace backgrounds




BOX: MOJI SLIKARSKI RADOVI I SKLUPTURE
MOJ RANČ "kečoland"


I ZATO ČIM PRIJE GAS PREMA DOLJEEEE



AeonGraphix.Com

dpapec@net.hr










Anđeo naš među zvijezdama




-----------------------------------------------

Eng version of kecholand.blog.hr

------------------------------------------------

Mali anđeo unuk Roko spustio se sa zvjezdica fino



Free Web Counter
Free Web Counter



Ovaj prekrasan MORSKI KONJIC od školjkica je djelo moje drage blogerice "mrižaživota" ilti GALIJANUS

MOJE CRTICE

Kaži mi

Da me pustiš tako blizu
da u zjenici tvojega oka
Vidim sebe........

Da me pustiš tako blizu
Da te prstom mogu taknuti
Znao bih...............

Pustiš li me tako blizu
Da ti kosu mogu mrsiti
Znati ću.........

Smijem li tražiti...
Više, sve............
ili
ništa........
kaži mi...
ostaje li samo
zabluda..
kaži mi....
i rekla si....


ont size=3>VJETAR ŠTO VAPAJE NOSI




Ovo je taj BAGABUNDO



[url=http://imageshack.us][/url




ŠKICNI OVE BLOGOVE





SAMO GURAJ PREMA DOLJE DO KRAJA!!!









KOKO&TOMI



DANIELA

BLACK LILIY

NJOFRA

LJUBAV U MALOM

TEUTA

ZELENOOKA

MARCELINA

STELICA


SONATA

SANTEA

MELLYSANIJA

BUILDERICA

CRVENKAPICA

DECY

STUDENTICA


JOSIP

ZARINA

EMANUELE

PLAYLIFE


MRIŽA ŽIVOTA


Dream_Maker

[URL=http://palominezvijezdice.bl

MOJ RANČ







OVDJE HLADIM USIJANU GLAVU




NAKON ŠTO SE NABRIJAMO NA OVOM ŠANKU



ove slike sam stavio da vidite da osim što pišem blog da šljakam kao konj-plemeniti a, 90% vlasitim rukama
samo da se zna!



TO SU FEŠTE!! NA RANČU KOD NAS NEMA NUDIZMA
MI SE KUPAMO OBUČENI







NAJBOLJA FOTKA I NAJBOLJI SKOK



A NAIĐU I "STARI ZNANCI" BAREM JEDAN DIO NAJHRABRIJIH









Slike sa mog štafelaja..........


































MOJE SKLUPTURE

Ha radim ja i sa glinom












DRVO





sklupture 2009

SKRIVAČICA





stablo života i smrti



zagrljaj



skrivačica 2



Zauvijek zajedno


































,

http://s480.photobucket.com/albums/rr164/kecoland/?action=slideshow&sponsor=312