31. 10. 2008 Silvio
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Lutanja bez kraja..............................
• Tragovi
Dugo smo hodali pustom zemljom
ne videsmo kuće ni čovjeka
kada već gotovo izgubismo
svaku nadu
ugledasmo otiske ljudskih stopala
i odvažno krenusmo za njima
Tek smo na kraju shvatili
da su to bili naši tragovi
sa početka putovanja
Bane Dimitrijević
Da , kada bolje razmislim mislim da je Bane Dimitrijević potpuno u pravu. Nakon dugog lutanja tražeći sebe mnogi što hodaju i lutaju cijeli život
nikada ne pronađu put nego ga provedu hodajući po vlastitim tragovima.
U biti mislim da to svi radimo, samo što ne prepoznamo od silnog hodanja i lutanja da li su to naši tragovi ili tragovi zvijeri. što vrebaju iz mraka..
.
Nakon što pogledam izložbu "POBUNA" kupim koju knjigu u gradu, mislim da se ponovo vraćam prirodI tišini mraka, slušajući noćne zvukove i njisku
konja. Nravno ako se moja rančerica složi, iako mislim da ovaj put bude duži boravak u "civilizaciji".
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Pružamo podršku ..............jedan drugome
31.10 je taj dan grozni za nas , a, k tome taj dan ide moj bruder na operaciju srca, jeb...... gore ne može biti.
Mi se fantastično kužimo ,(mislim brat i ja) ne treba nam mnogo rijeći jednostavno znamo kada nešto tišti drugoga, znamo kada si trebamo dati podršku svojom posjetom.
Tako smo se nakon mog dužeg beda okupili na mom ranču , društvo , obitelj i prijatelji, bacili peku, bacili dosta partija biljara, nešto pikada , mi smo pili čaj
od graševine(muški) , a ženske su pile čaj sa Bola na Braću, zove se bolski plavac, pa su rekle da je to dobro za cirkulaciju.
No dobro treba vjerovati da je to tako, nakon ispijanja tog crnog čaja nije bilo uputno ući u konfrontaciju sa njima.
Pala je peka ,
pa maleno društvo se našlo za stolom nije da nismo imali kaj jesti!!! već smo poklopali. naravno mene nema jer ja slikam.a i radim za "SOVU".
pridružili su nam se i dragi susjedi.
Drugi dan stigla je nečakinja sa suprugom i Antonelom , pa je slijedio nastavak druženja i roštilj.....
Ha prije nastavka drugog dana slijedio je doručak kod prijatelja-susjeda,
naravno ko i svaki puta Ivanka toga pripremi pun stol, no mi se uvijek rado odazovemo k njima na klopu.
naravno paparazza (mene) opet tu nema.
Nravno da nebi dobili klopu ni cugu da nisu svi redom pohvalili moj prošlo tjedni trud , moj zid, i nove lampe na njemu.
No moja rančerica, svojski se je potrudila za pripremu sadnju cvijeća, sada i na proljeće, važne su pripreme zar ne!
a, tu je i moj zdenac iako na ovoj slici još nije gotov ali na sljedećoj je!
A. jeb..... čim se vratim kući u civilizaciju ulove me paparazzi , ma koliko se ja branio od njih, a, to vam je tako kad ste u svojoj kući poznata faca...
IMA NOVOST!!
Danas sam posjetio mlade ljude koji su ispod mog ranča uredili štale za konje , imaju svoje i na čuvanju i hranjenju drugih,
Počinjem za koji dan jahati, a, i mislim da je pao dogovor za kupnju konja koji bi bio kod njih, na brizi mislim da sam jako jako blizu toga da ostvarim svoj san, imati svojega konja. a, šešir imam i to pravi kožni ha ha....
šaljem Vam pusu , posebno "URANOVOJ PIKULI" , KOKO & TOMIJU u SAD-u i " Austrijancima" . naravno svima koji posjećuju "Kečoland, a, mom Roku najveća pusa.kao i mojoj rančerici !!!!! (nešto sam se raspekmezio).
Vaš Bagabundo- uskoro kauboj (ludi)
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Predah.....................!
Mislio sam da bude u meni snage da i dalje pišem o Silvestru, jednostavno ne mogu, ne mogu više, bar za sada!
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
Zašto????????????????????????????????????????????????????
Sam sebi sam rekao da u mjesecu kada je stradao Silvestar pisao budem o njemu, kao i stavio slike na blog.
No svaki puta kada raskapam po slikama , imam problema a, znao sam završiti i na hitnoj u predinfarktnom stanju, jednostavno toliko navale emocije da, srce želi iskočiti van.a mislim da upravo takvo stanje negdje u svojoj glavi i priželjkujem ma kako to nekome bilo možda čudno.
tu je bio mali mali.....
sa svojim Arisom
na gokartu obožavao je utomobile i motore od malena a, i kasnije
Svoju seku Danielu je obožavao iako nisu stalno živjeli zajedno.
sa sekom pred odlazak na sv. pričest
sa nama na zimovanju
na moru sa mamom
sa mnom na moru
sa sekom na moru
oblačio je moju uniformu kada sam dolazio doma iz rata
primio je krizmu od nabiskupa Kuharića tu je već pravi dečko.
Rastao je i darivao nam je sreću, upisao se u zrakoplovnu školu u V Gorici
krenule su prve simpatije i ljubavi nikada nikada nisam na njega grubo krenuo pa i kada je u školi šepalo, nikada nije otišao iz škole i došao da nije dobio pusu pomalo ga je bilo to već sram bio je veliki skoro 180 cm a ja sam se gurao da mu dam pusu.
dobio je svoj prvi motor, naravno bili smo u strahu ali koji roditelj ne živi u strahu za svoje dijete.
Sve je išlo i krenulo tokom jedne skladne obitelji u kojoj je prevladavala ljubav koja se nije skrivala, kako sa njim tako i sa sekom. Nisu živjeli zajedno već je seka živjela sa svojm mamom, no bili su bliski bili su brat i sestra,
I tada mrak, mrkli mrak , i nikada više sunce nije zasjalo kao prije, pojavile su se zrake tu i tamo ali dio tjela , dio srca je ostao u mraku zauvijek..Naravno da mamu ni ne spominjem, ona ovo ne želi ni gledati, a ja sam u tim trenucima morao biti jak( koliko sam uopće u takvim situacijama mogao biti jak ,više kasnije) da ne izgubim i drugu dragu osobu, koja je bila na tom putu ( naravno od tuge) suprugu, mamu . zato sada pucam vrlo često po svim šavovima. emocije se sljevaju u slapovima.
Da živi se ...ako je to život?
...................................................................
_____________________________________________________________
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ali njegov ubojica živi!!! kako je život beščutan , okrutan i nepravedan.
Ime sada ne želim napisati, ne želim da se ime toga smrada nalazi uz ime moga sina, o njemu u kasnijim postovima kao i o tome tko je!
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
Tužan mjesec.........10.
Svi moji dani, mjeseci, i sve moje godine, sati i sekunde, u mom biću imaju veliki dio tuge, koju pokušavam prikriti, razno raznim stvarima, ponašanjem, ubijajući se radom, stvarajući sklupture, koje su u stvari bijeg od razmišljanja,
bijeg od istine....
da 31.10 je dan kada nam je ubijen Silvestar, dan kada se je nebo potpuno zamračilo. dan, kada ostaješ hrpa, na podu, bezlična, dan kada više ne postojiš.
Pokušavam postojati, i pokušavam prividno postojati, raditi približno sve ono što i drugi rade, i postojim , postojim za njih okolinu, postojim za kčerku, unuka, postojim, ali ne nisam tu, tijelo da ali duša.........................otišla.
Misli plove, plove svakog trenutka i kada se smijem i kada slušam muziku, jesam tu, ali ipak nisam to ja , ja nisam tu u svom svojem biću ja sam samo djeličem svoga bića tu , ja sam uvijek i zauvije tamo gdje je on, ja sam sa njim, i nikada nije sam, smijem se zajedno sa njim i plačem zajedno sa njim, uvijek i zauvjek, sam sa njim.
I jednog dana završiti ću ovu partiju, stolnog tenisa , reket je na stolu on je tu a, i ja dolazim jednog dana...nisam ga napustio...........
U svom tom pokušaju da živiš, uz pomoć prijatelja, rodbine, to nekako i ide, no kada je duša, srce teško ranjeno, pomalo nestaješ uz sav trud okoline, pa i samog sebe, jednostavno nikada ta rana ne zacijeli , stalno krvari, pitanje je samo do kada? koliko ima u čovjeku snage da živi sa otvorenim ranama na srcu.!
Netko kaže da moramo reči hvala Bože imali smo ga 17 godina.
Kako ? mi ga nismo imali samo 17 godina, mi ga imamo on je sa nama, zauvijek, kako i tko to može odrediti rokom da se pomiriš da ti živiš a, da ti odrede koliko dugo imaš dijete, on je zauvijek naš, zauvjek u nama , sa nama , u mislima i suzama, u smijehu, i pjesmi, u druženju i samoći on je tu sa nama i u nama... svojim roditeljima.
Ovaj mjesec pisao budem o njemu našem sinu Silvestru, Znali su me komentarima pitati kako je poginuo, zašto, da pisao budem o tome, kako zašto i tko je to učinio.
Ove dane stvarno ne mogu pisati o bilo čemu drugome, ne činim to da to netko čita, jednostavno time vodim sa njime razgovor, dodirujemo se , zna da ga nisam napustio.nikada !
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
Po kazni moram u civilizaciju......
Ne znam ili bar nisam još čuo da je netko u kazni zato što puno radi.
E, kako ja ne mogu samo uživati u jutrima koji su obasjani suncem dok u dolini (ilti civilizaciji magluština (magla),
već si nađem odmah posla, ovaj put malo veće "sklupture" zida od stare stare cigle , zida uz stazu, i to nakon velike "sklupture " od 20 kvadrata za biljar, iako se taj zid dopada mojojjjjjjjj ranćerici ipak mi je zabranila dalnje "ubijanje" te traži da da se vratimo u ćetvrtak u civilizaciju, znaći imam još 2 dana da završim posao,
a, što kažete da li je dobar?
ako nije biti će kada bude gotovo. garant.
Moram priznati da se je i rančerica danas motala oko mene sa svojim strojem, ,, kosila je travu, čak sam je i slikao misleći da ne budem morao sa "Kečolanda" ali badava moram ča!
I to mi je zaprijetila da moram biti u gradu najmanje 7 dana, majko mojaaaaaaaaaaa. kafići, kavice, zrakanje okolo komada, dok vrat ne zaboli,
šoping, Bauhaus ha ha ha , moš misliti nesmijem ni spomenutu B.
no dobro nije ni to loše, obečao sam obići agencije za proljetno krstarenje,
naravno ako mi ne bude branila raditi, ako me bude tjerala da ljenčarim duže od 7 dana ništa od krstarenja. a opet dobro kaže da ništa od krstarenja ako se ubijem od posla.
Kako se ja to lijepo sam hvalim ali to Vam je prava pravcata istina,
časna p.....
Iskoristiću to vrijeme za savladavanje engleskog jezika, sa kojim se sada borim, rukama nogama i tko zna sa čim jošššš.....
u kompjutorskom prijevodu za čitanje jednog dobrog bloga u Americi, moje drage Koko i nečaka Tomija. barem da znam napisati haj, ili bok,
http://tomisko.wordpress.com/about/ dobar blog posjetite ga !!
Ajde sada bok!! idem smišljati nove poslove jer i tih 7 dana nije vječnost.
Bagabundo na prisilnom odmoru!!
ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^
Početak ....a, kraj?......početka
Pomislim da je kraj prije početka, jedino moguće što se je trebalo desiti.
To je kao staza staza života , sa početkom i krajem, samo što sam se našao na djelu staze odnosno na kraju staze a, da neznam kako sam se tamo stvorio.
A morao je biti neki početak, kakav bi to bio kraj prije početka.
A nikako da se sjetim početka, dali je to bio samo pogled, osmjeh,dodir ili što više?
Možda je ipak prvo kraj , možda je to sve naopaćke postavljeno, ako je kraj ipak........ početak
zašto onda kraj.
Mora da sam prebrz, prije stignem na kraj a, da početak ni ne vidim.
A, volio bih vidjeti jednom i početak prije............... kraja.
Sve mi se je pobrkalo više stvarno neznam gdje je početak, a gdje je kraj ,
ljudske gluposti, ljubavi, života ili smrti!
Mislim da je to ipak početak ............kraja
ili kraj .....početka
A, sad niš ne kužim, a mislim da ni Vi!
Ha mislim da ipak kužim da je to ipak kraj mog pisanja večeras,
Uh trebalo mi je dugo da skužim gdje je kraj!!!
A, početak?????????????????
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
DAN NEOVISNOSTI ...R.H. na Kečolandu
Jučer na dan neovisnosti okupili smo na KEČOLANDU maleno društvance, prijatelji iz civilizacije, unuk Roko i naravno njegovi roditelji.
prvo pozdrav zastavi!!!
Bagabundo malo zadrijemao ha ha !
ima i onih koji su vodili akademske duboko umne debate!!
domačica -baka čuva Roka!!
Dok jedni vode razgovore, drugi igraju biljar, a Bagabundo dobiva pomoć
No Ive i Krešo samo deru po biljaru......
Vanda traži mušteriju za biljar.........
Baka Slavica i dalje vozi Roka...
Krešo se pobojao da ne bude dobio klopu ako ne pomogne ha...
Vid pokušava nešto upecati za ručak ....
Roko je upravo registrirao svoju makinu .....
A Bagabundo (moja malenkost) završio je svoju sklupturu!!!
A sada ajde bok. nadam se da Vam nisam bio dosadan, iako znam da nisam bio ni nešto posebno zanimljiv , no bude bolje !!!
Bagabundo!!!
ostavi trag… (0) | printaj. | x | ^
Pentram se na prste.....da vidim....... iza duge
Naravno naslov je citat "uranove pikule" uz moj dodatak "iza duge"
Razmišljajući o tih desetak rijeći koje su mi opet po tko zna koji puta " sjele "
pročitavši ih na blogu drage Danijele skužio sam da i ja u biti cijeli život provodim na prstima gledajući odnosno želeći vidjeti uvijek nešto iza , ili iznad, tražeći mjesto svoga smirenja , tražeći mjesto gdje mogu provesti dan biti miran, ... samo miran..
No badava, mislim da je sve to premalo, premalo prostora na ovome svijetu za mene, zato kada vidim dugu i ja se penjem na prste tražeći put da dođem iza nje,iza duge
misleći da tamo se nalazi moj mir ,,, mir u duši....... opet kada se i nađem tamo (u mislima) penjem se na prste tražeći opet i opet put iza, iza nečega a, da sam neznam iza čega to. Gdje je kraj mojem traženju, traženju mira i mira u duši mojoj.
Gdje je to mjesto iza, ili iznad oblaka? iznad zvijezda? iza mraka?iznad ili iza čega?
pročitavši blog "Uranove pikule " i u njemu sam u biti našao to što neprestano tražim i za čim tragam , pogotovo od gubitka Silvestra tražim
i penjem se na prste da vidim iznad današnjeg dana,.. jer u brzini mojih misli, današnji dan je prošao prije nego je i počeo . i gdje je tome kraj gdje je taj
prokleti mir ..mir u duši koji uporno tražim iza. i iznad današnjeg dana.
Ne vjerujem da ima vremena i nade da ga i nađem,ma koliko se pentrao na prste da vidim iznad današnjeg dana jer on kao što sam već rekao za mene prošao i prije nego je počeo......
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
JESEN , BOJE, RASPOLOŽENJE
Svaka promjena godišnjeg doba , svaki pogled na okolinu koja se tada mjenja,
boje koje iz zelene prelaze u crvenkasto žutu, u meni budi osjećaj nekog zadovoljstva, ushićenja.
U biti žao mi je ljudi koji jednostavno ne primjećuju te promjene, u sivilu betona,
ili jednostavno su takovi da to ne primjećuju,. mislim da je to (sory)
hendikep.
ovaj grm u nekoliko dana iz doživio je promjenu boje .
jesenski plodovi kao ukras i hrana za ptice i vjeverice.........
mama vjeverica i njezino mlado!!............
hrana za fazane!.......
sve te jesenske plodove na našem "Kečolandu" skuplja moja rančerica!!!
koja se upravo sprema na skupljanje!!
Veselim se tim promjenama, godišnjih doba , koje jednostavno u meni probude sva čula i osječaje, i jako se dobro osiječam,
Danas smo se spustili u civilizaciju , no uskoro krečemo ponovo na "Kečoland" dođite i Vi svi ste pozvani!!!!!!!!
Jesenski Bagabundo!!
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
IMA LI ŠTO TAKO LIJEPOGA............
Kako isključivo radim ženske aktove u glini , i opčinjen sam lijepotom ženskog tijela, naišao sam na internetu na ovu fotku, mislim da je bilo kakav tekst suvišan.. zar ne !!
nakon nekih kritika vračam se ponovo u svoj svijet..
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
Veleizdaja........ i sram Vas bilo Zagorčići....
Danas sam specijalno ljut, čitav dan slušam vijesti izručen general Zagorec,
No i počele su kalkulacije za što mu se može suditi, samo za nestanak dragulja od 5 miliona dolara iz sefa a, za ostalo ne.
Naravno osudio sam ga prije suđenja mi svi znamo da je kriv !. Kako ne bi bili ljuti,danas branitelji, prodali nam dionice INE Mađarima a da nismo ni pitani, General tvrdi da je nevin, a 1. milion eura dao za kauciju valjda iz maloga đepića, general sa najviše odlikovanja u ratu a bojišnicu nije vidio, Genaral izašao iz rata bogatiji za nekoliko stotina miliona dolara, svi to znaju no kako mu dokazati sada .
No da ne duljim neznam ali mislim da postoji rijeć VELEIZDAJA, za to treba suditi ne samo Zagorcu već i onima koji se sve zaslinu opravdavajući se da su znali za račune i bili potpisnici tih računa ali nisu ništa mrknuli malo morgen!!!
zato danas stavljam veće generale od njih , i ništa nisu mrknuli odnosno ukrali
moja malenkost na porušenoj crkvi u Viduševcu
našem ratnom novorođenćetu Uziju dodjeljujem čin "gengerala" , rodio se na bojišnici
oprostite na zajebanciji ali zar nije zajebancija kada znamo da su "popaljeni" (ukradeni) silni novci namjeneni naoružanju , sa kojim bi možda mnogi danas bili među živima, i danas mu izgleda neće moći suditi za to, sramota,
Rat gotov.. novac u stranim bankama, pa što odlazi general u Austriju i uživa u njima mogao je bar donirati od pokradenog novca nešto za popravak crkvi ili nečeg drugog,
Zar ga kao katolika i vjernika (navodno) nije stid i sram, da se danas bahati silnim milionima , koje je valjda kao geodet zaradio, daj bože da mu ovo zvono koje su Srbi porušili u Vidušecu a i diljem naše domovine zazvoni na ispračaju na počinak u Lepoglavu do kraja života i svima takovima koji su u jeku rata kada su momci ginuli njih pljačkali i izručivali ih srpskim mecima, nemajuči se sa ćime obraniti,
stidite se !!!
moja malenkost!! Vam to kaže!!! svima koji su i jedan euro otuđili a, bio je namjenjen obrani domovine Sram Vas bilo!!!!!!!
Što li je to nego VELEIZDAJA SUDITE IM !!!! i ne želim prljati svoj blog njegovom fotografijom!!!!
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
[/url
