* K E Č O L A N D * auu....

Tužan mjesec.........10.

Svi moji dani, mjeseci, i sve moje godine, sati i sekunde, u mom biću imaju veliki dio tuge, koju pokušavam prikriti, razno raznim stvarima, ponašanjem, ubijajući se radom, stvarajući sklupture, koje su u stvari bijeg od razmišljanja,
bijeg od istine....



da 31.10 je dan kada nam je ubijen Silvestar, dan kada se je nebo potpuno zamračilo. dan, kada ostaješ hrpa, na podu, bezlična, dan kada više ne postojiš.

Pokušavam postojati, i pokušavam prividno postojati, raditi približno sve ono što i drugi rade, i postojim , postojim za njih okolinu, postojim za kčerku, unuka, postojim, ali ne nisam tu, tijelo da ali duša.........................otišla.

Misli plove, plove svakog trenutka i kada se smijem i kada slušam muziku, jesam tu, ali ipak nisam to ja , ja nisam tu u svom svojem biću ja sam samo djeličem svoga bića tu , ja sam uvijek i zauvije tamo gdje je on, ja sam sa njim, i nikada nije sam, smijem se zajedno sa njim i plačem zajedno sa njim, uvijek i zauvjek, sam sa njim.



I jednog dana završiti ću ovu partiju, stolnog tenisa , reket je na stolu on je tu a, i ja dolazim jednog dana...nisam ga napustio...........

U svom tom pokušaju da živiš, uz pomoć prijatelja, rodbine, to nekako i ide, no kada je duša, srce teško ranjeno, pomalo nestaješ uz sav trud okoline, pa i samog sebe, jednostavno nikada ta rana ne zacijeli , stalno krvari, pitanje je samo do kada? koliko ima u čovjeku snage da živi sa otvorenim ranama na srcu.!

Netko kaže da moramo reči hvala Bože imali smo ga 17 godina.
Kako ? mi ga nismo imali samo 17 godina, mi ga imamo on je sa nama, zauvijek, kako i tko to može odrediti rokom da se pomiriš da ti živiš a, da ti odrede koliko dugo imaš dijete, on je zauvijek naš, zauvjek u nama , sa nama , u mislima i suzama, u smijehu, i pjesmi, u druženju i samoći on je tu sa nama i u nama... svojim roditeljima.

Ovaj mjesec pisao budem o njemu našem sinu Silvestru, Znali su me komentarima pitati kako je poginuo, zašto, da pisao budem o tome, kako zašto i tko je to učinio.

Ove dane stvarno ne mogu pisati o bilo čemu drugome, ne činim to da to netko čita, jednostavno time vodim sa njime razgovor, dodirujemo se , zna da ga nisam napustio.nikada !

17.10.2008. u 23:01 |

ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.