Nauci me slusati govor dubina na raspetim dlanovima dana Nauci me brojiti otkucaje mira na otkritim ocima vlastitih rana. Reci mi tajnu za kojom ceznem, otkrij mi iskre potrebne mojoj noci. Razgrnut cu kapljice mraka; makar i smrvljena , k tebi cu doci. Zivot je tako malen bez tvog imena na rubu negdje kad besmisao klija. I zasto onda nakon sviju i nakon svega, zasto onda pitanje dusu svija? __________________
31.10.2009. (15:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vratili smo se od naše dječice.....bili smo kod Stelice i bili smo kod Silvia.. Ledeni vjetar koji je počeo puhati uvukao se u kosti, a onaj što puše kroz dušu, već evo godinama ionako se udomaćio.... jeza i nevjerica, tuga i bol, nemoć da se shvati ZAŠTO? Zašto ih više nema..... zašto oni, zašto tako, zašto, zašto, zašto....... Boli, boli do neba....
31.10.2009. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijatelji našu u mislima smo s vama stalno, ali u ove preteške dane posebno....
31.10.2009. (23:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jauk
I svi ce mo u jednom chasu nashega zivota pogledati voljenu osobu i upitati:......."Zelimo da pomognemo,Gospode,ali kako da znamo shta treba?"........Retko mozemo da pomognemo najblizima,ili,ne znamo koji deo sebe da damo........ili,pak,shta je to shto mozemo da uradimo.......Oni koji su nam najblizi za nas ostaju Tajna.......Mozemo ih voleti,voleti u potpunosti,a da ih ipak ne poznajemo.......Na posletku sve se stapa u jedno........i tuda protiche reka,reku nachini veliki potop,da teche preko stenja iz temelja vremena.......Na nekim stenama su kapi vanvremenske kishe.......a pod stenjem .....Rechi......Neke rechi su Njihove......I meni te Vode ne daju mira.......
01.11.2009. (03:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na žalost ti nemaju savjesti. Danas na našim licima tuga i palimo svijeće u sjećanje naših najmilijih počivali u miru, a svjetlost vječna svijetlila im, svjetlost našega Gospodina.
01.11.2009. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama A
Nažalost, sve poznati osjećaji, sve nam se svodi na isto. Ovi dani, godišnjice, rođendani....... Da se može pobjeći................. Zagrljaj utjehe Vam šaljem, Antonijina mama,
02.11.2009. (10:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
----mija----
ANĐELE MOJ...
Nauci me slusati govor dubina
na raspetim dlanovima dana
Nauci me brojiti otkucaje mira
na otkritim ocima vlastitih rana.
Reci mi tajnu za kojom ceznem,
otkrij mi iskre potrebne mojoj noci.
Razgrnut cu kapljice mraka;
makar i smrvljena , k tebi cu doci.
Zivot je tako malen bez tvog imena
na rubu negdje kad besmisao klija.
I zasto onda nakon sviju i nakon svega,
zasto onda pitanje dusu svija?
__________________
31.10.2009. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Vratili smo se od naše dječice.....bili smo kod Stelice i bili smo kod Silvia..
Ledeni vjetar koji je počeo puhati uvukao se u kosti, a onaj što puše kroz dušu, već evo godinama ionako se udomaćio.... jeza i nevjerica, tuga i bol, nemoć da se shvati ZAŠTO? Zašto ih više nema..... zašto oni, zašto tako, zašto, zašto, zašto.......
Boli, boli do neba....
31.10.2009. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Prijatelji našu u mislima smo s vama stalno, ali u ove preteške dane posebno....
31.10.2009. (23:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jauk
I svi ce mo u jednom chasu nashega zivota pogledati voljenu osobu i upitati:......."Zelimo da pomognemo,Gospode,ali kako da znamo shta treba?"........Retko mozemo da pomognemo najblizima,ili,ne znamo koji deo sebe da damo........ili,pak,shta je to shto mozemo da uradimo.......Oni koji su nam najblizi za nas ostaju Tajna.......Mozemo ih voleti,voleti u potpunosti,a da ih ipak ne poznajemo.......Na posletku sve se stapa u jedno........i tuda protiche reka,reku nachini veliki potop,da teche preko stenja iz temelja vremena.......Na nekim stenama su kapi vanvremenske kishe.......a pod stenjem .....Rechi......Neke rechi su Njihove......I meni te Vode ne daju mira.......
01.11.2009. (03:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prorok
Na žalost ti nemaju savjesti.
Danas na našim licima tuga
i palimo svijeće u sjećanje naših najmilijih
počivali u miru, a svjetlost vječna
svijetlila im, svjetlost našega Gospodina.
01.11.2009. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama A
Nažalost, sve poznati osjećaji, sve nam se svodi na isto. Ovi dani, godišnjice, rođendani.......
Da se može pobjeći.................
Zagrljaj utjehe Vam šaljem,
Antonijina mama,
02.11.2009. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...