Marketing
KRHOTINE
Pitaju me neki zašto gradim ovaj mali dom za Anđele i njihovu Kraljicu na malom šumovitom brijegu,ja u duši slušajući takva pitanja ..smiješim se, i tih sam,...čak mi je i duša smirenija koja živi u jednom drugom svijetu .
Kada bi mogao nešto dati kao odgovor bila bi to slijepoća u samoj srži mog života, kao da su se jedna vrata života zatvorila, a druga se otvorila, no ja sam toliko dugo zurio dalje u zatvorena vrata da nisam vidio ona koja su se otvorila.
Dugo sam bio nošen na sve strane poput čovjeka koji traži izgubljenu dušu a, ona mi je bila cijelo vrijeme tu , pokraj , uz mene
nikada nije ni prošla kroz vrata koja su se zatvorila.
Nikada neću nači svoj mir, čuti tišinu oko sebe, sve dok kroz dušu ne proteće bol i dok ne zaodjene to nebo i ne ovjenčaju me zvijezde.
Ako mi je suđeno da lutam nebom lutat ću,ako mi je suđeno lutati svijetom lutat ću, ako mi je suđeno patiti, patit ću, ako mi je suđeno umrijeti, umrijet ću, u boli i tuzi, patnji ili sreći.
no život nije nejasan san, to su dvoja vrata samo jedna su zatvorena,druga otvorena , na meni je koliko dugo ostajem zuriti u ona zatvorena, sa ranom u duši,mješavinom bezgranične ljubavi pomješane i mržnjom u srcu....... a, dotle daleko ondje prema suncu i zvijezdama je moja najveća ljubav, i moje jedine težnje.
Možda........možda ih nikada neću ostvariti,ni dosegnuti, no ipak mogu prema njima gledati i njihovu ljepotu upijati i prisječati, vjerovati u njih i nastojati slijediti kamo me god vode.
Zato odgovor na postavljena pitanja zapravo svodim na dan koji je uistinu izgubljen, je zapravo onaj u kojem nisam ništa učinio za Anđela koji i kroz zatvorena vrata svijetli ,zraći i obasjava krhotine poput svjetionika na hridi moje duše.........................
A, moj odgovor na znatiželjna pitanja zašto kapelica „Kaljica Anđela“ na mom malenom brijegu je:
Život je neobična pogodba. Život nama duguje malo toga mi njemu dugujem sve baš sve i veselje , tugu, bol, sreću..... a istinski život možemo doživjeti dajemo li se neštedimice zbog određenog cilja, jedan od mojih ciljeva je ta mala kapelica koja će biti posvečena 24. 10. u 15 sati, na Kečolandu.
A pripreme su pri kraju upravo uređujem Majku Božju koja je bila u krhotinama , oguljena
zabaćena na jednom skladištu, među betonskim cijevima baš kao i moj život,skup krhotina koje pokušavam sastaviti i malo dotjerati.
Kraljicu Anđela sam uspio obnoviti stvoriti trajno mjesto za nju i sve Anđele, a svoj život pokušati ako ništa više barem te krhotine održati na jednoj gomili da ih vjetar ne raznese na sve strane,.... uspijem li ....dobio sam pomć Anđela ...našeg... Silvestra, i svih drugih Anđela, ako ne uspijem .............................................................
Savršeno blaženstvo ostati će živjeti u srcu za koje se barem nadam da će jednom pronaći barem mir.....
a, dio tog traženja je i mala kapelica na vrhu brijega.....bliža nebu.....
Post je objavljen 18.10.2009. u 21:55 sati.