Negdje skriveno duboko u duši, ispod boli, ispod svih životnih pometnji vlada tišina....
nepregledna i veličanstvena, beskrajni ocean mira koji ništa ne može uznemiriti.
Nenadmašni mir same tuge koji nadilazi razumjevanje, i napokon ono za čime tragamo nalazimo u sebi.
Oni pak koji u živote drugih unose svjetlost ne mogu je sakriti od sebe.
Čovjek ne mora meditirati satima u hramovima da bi doživio osječaj uzvišena tajanstva kojim smo vječno obavijeni,
treba samo pronicavo gledati i uočiti makar i samo na tren,
rascvjetano drvo......šumu što rastače se u bojama jeseni i nasmješeno djete....
ANĐELA...na suncu moje naviše težnje.
Možda ih nikada neću ostvariti no ipak mogu prema njima gledati i njihovu
ljubav osječati, vjerovati u njih i nastojati ih sljediti kamo god da me vode. u savršeno blaženstvo koje živi u srcu i koje je na putu da pronađe....mir.
Tuga je božanska osobina i ništa nije tako snažno kao tuga i ništa nije tako blago kao mir... ako ga uspijemo pronaći..
Pokušavajući pronaći svoj....mir...znajući da nikakv užitak, nikakakovi nazori, ni moć, ni statusi, nikakovi materijalni uspjesi ne mogu dati ni načas onakvo unatrašnje zadovoljstvo kao što je osječaj da živiš u ljubavi sa nekim koga si izgubio ...Anđela...
I zato moj novi "uradak" nije ovaj put skluptura ni slika kao ni pjesma već
ova mala kapelica na našem brijegu koja uskoro bude gotova i posvečena
kao Kraljica Anđela za sve naše Anđele kao i za našeg Silvia..
Gradim ju sa svojim prijateljem Ivanom u spomen na sve naše Anđele.

još uvijek u radu..

Post je objavljen 11.10.2009. u 22:11 sati.