30.06.2006., petak
Može li mlada cura uspjeti na temelju toga što se smješka?
|
Sigurno ste puno puta čuli kako se govori da se preko kreveta može doći po boljeg položaja ili barem nešto povlaštenog.E pa ja bih se složila s time.Samo mislim da nije niti nužno "uči" u krevet.Dovoljno je biti mlada nasmijana djevojka među mnogim muškarcima i "dobar tretman" je zagarantiran. To sam zaključila na temelju par stvari: 1.vlastitog iskustva 2.činjenici da je svijet pun pedofila 3.kao i samouvjerenih starkelja koji se radi svog položaja smatraju čak i privlačnima(WTF??) NAPOMENA: Da se razumijemo,nisam nikada iskorištavala povlastice vlastite mladosti,ali sam primjetila da ih svaka mlada djevojka ima poprilično.Naime nasmijana jesam,volim biti ljubazna s ljudima,ali nema ni malo primjesa koketerije :-)Zamisite kako tek možete uspjeti ako još i koketirate. Za one koji to ne znaju,ja sam sada na praksi na recepciji hotela.Dolazim u dodir sa svim odjelima hotela pa tako i zaposlenicima.Na samoj recepciji muškarci mene i moju prijateljicu jako dobro tretiraju budući da su oboje napaljeni bikovi kojima je dovoljno da vide žensko,a kamo li još mlado.Šef kuhinje kao i šef sale nikada ne zaboravi spomenuti kako smo lijepe i dobre.Njima je dovoljno nasmijati se i dobiti ćete što želite.Kućni majstor od nekih pedesetak godina također daje neprimjerene komentare,prilično sirove i već ih zaboravih(jer vjerujte i bolje zaboraviti).Tu su još i svi ostali koji dolaze u hotel,a nerijetko se "nude" i sami gosti,uglavnom stariji(naravno oni mlađi pristupe normalno i ne "nude" se već normalno upoznaju s nama,ponude neko piće i sl. dok ovi stariji prvo pitaju koliko imamo godina pa požale što nismo još punoljetne.A šta i da jesmo?Što bi oni imali od toga?) Nisam opisivala detalje poput onoga kada šef sale kaže jednoj praktikantici da je prljavana na guzici,a oči mu ispale i gleda u nju(odnosno njeno dupe) dok se čisti."Ma ne,ne još ti je malo prljavo..."Ta je ista praktikantica prošla puno bolje od mene prošle godine jer se tom istom gospodinu ulizivala-što ja nisam htjela.I usprkos tome što sam ja više radila,ona je dobila više novaca (jer je bila bolja kaže šef...bolje da,samo pitanje po čemu?Valjda je imala bolje adute jer je inače poznata po velikim grudima :-)) Ima zaista puno primjera,ja sam samo navela neke. Mladost i osmijeh zaista svaka vrata otvaraju,pogotovo kada su s druge strane vrata muškarci :-) Možete donesti vlastiti sud o tome koliko je to u redu. Oni koji te povlastice koriste(dakle ne do te mjere da radi posla odlaze s nekim u krevet) nisu po meni niti pokvareni niti prijetvorni.Osmjeh ništa ne košta,a otvara sva vrata. I meni je zato jako dobro na praksi jer se svi prema meni ponašaju dobro(izuzmimo sirove komentare :-)).Postajete miljenica koju svi dočekaju s osmjehom(osim dobrog djela ženskih zaposlenica s kojima sam u dobrim odnosima,ali ipak je drukčiji njihov odnos prema meni nego odnos muškaraca).Ne ulizujem se,ne koketiram i ništa slično,jednostavno jesam. Eto sada ću malo vani nakon dugo vremena pa sam skratila priču (jer ima se tu što reći) Nadam se da ste shvatili što želim reći ovim tekstom i da navodeći tuđe komentare o tome da sam lijepa i sl. ne želim reći to isto jer valjda i sami razumijete da je njima sve što je mlado lijepo. Veliki pozdrav! |
- 22:28 - Komentari (11) - Isprintaj - #
28.06.2006., srijeda
Hvala...
|
Volite li riječ hvala? Meni srce zaigra kada je čujem! To je tako lijepa riječ kada je iskrena. Sve se isplati učiniti da čujete riječ hvala! Takvo me ushićenje uhvati i radost prožme cijelo tijelo kada ova riječ odzvoni u mojim ušima,kada znam da sam nekome život učinila ljepšim barem na jednu sekundu. Onda ja toj osobi kažem hvala!Hvala što me učinila sretnom! Ja često govorim hvala!Za svaku pruženu ruku i lijepu riječ kažem hvala!Ne volim to govoriti reda radi.To govorim kada to i mislim. Hvala tebi Majko na životu, hvala vama dragi moji na prijateljstvu, hvala zlatnom suncu što grije, hvala mjesecu što obasjava pute, hvala srcu što još kuca, hvala svima koji su uz mene... Hvala je prekrasna riječ! Ako ste zaslužili da vam kažu hvala onda ste i vi prekrasni! Onda vam hvala što postojite! Velika vam hvala što ste ovo pročitali :-))  |
- 21:37 - Komentari (15) - Isprintaj - #
26.06.2006., ponedjeljak
Nudo sklekovi ;-)
|
Otišla vam ja,dragi moji,na more danas da se malo isplivam.Ne idem na one nakrcane plaže,niti mi se ne da paliti se na suncu satim već volim otići predvečer se malo osvježiti. I odem ja sa majkom na jedno mjesto gdje obično nema nikoga,eventualno svatko sa jedne strane,ali ne preblizu. I smjestila se ja lijepo u hladu,pustila stvari i krenula u vodu.Kako sam ja ulazila u vodu iz nje je izlazila jedna baba.Ne obraćam ja pažnju,što me briga,kad ono skužim da je gola! Dobro reko,pa nije to prvi put da vidim nudiste na običnoj plaži. Ali je prvi put da vidim ovo... Baba je izgledala,bez imalo pretjerivanja,kao jedna od ovih:  (samo naravno ne tako mlada) ..sada si vi zamislite prizor :-)) Stara,debela i gola... Ali hajde neka,bila sam i ja debela(ne ovoliko svakako) pa nek joj bude.Samo nije to plaža za nudiste.Ako se i kupa gola i sunča,ma dobro.Ali pogledam ja prema tamo,a vidiš ženska sjedi,priča na mobitel,raskrečila se i boli nju kurac.Dapače nemaš što vidjeti jer salo sve prekriva,ali ipak malo pristojnosti mislim da ne bi bilo naodmet! Nedugo zatim s druge strane smjesti se mladi par.Hvala Bogu nešto normalno rekoh!Kad skine se i on i šetka s tim kurcem na okolo.Ženska je bila samo u toplesu,donji je dio ipak zadržala :-)) Kasnije je lik radio sklekove na obali,a pritom kurac mlatarao... Nemojte me pitati zašto ja to gledam.Mislim plaža,nikog na njoj osim vas i još tih dvoje i one babe na drugoj strani,naprosto nemaš gdje gledati.Plivam i gledam prema obali i vidim čovječe,ne bih vidjela jedino da namjerno izbjegavam pogledati.A trebali ste čuti komentare moje majke...hehe!Ona zna inače biti onako sirova pa su takvi bili i komentari. Nego... Zar nisu oni čuli za nudo plaže?Znam da je lijepše biti negdje gdje je mir,ali ipak...A ako se već odluče na ovakvu plažu mislim da moraju poštivati i druge.Nemam ja ništa protiv golotinje,to je naše prirodno i prvotno stanje.Samo da mi se tamo baš šire... A nerijetko sam naišla i na par koji je vodio ljubav na moru.Jednom baš gledam ono u more i vidimo dvoje,nekako mi sumnjivi,alarmiram druge i kad shvatimo svi nakon nekog vremena da je sumnja opravdana :-) Drugom prilikom dvoje mladih sjedi na plaži,nogama obuhvatili jedno drugo i prekrili se ručnikom.I onda se počnu oni bez srama jebat,ljudi ih gledaju,a oni ništa,baš ono vidiš na kilometre da se jebu.Mislim ako su se baš tako zaželili jedan drugog,šumica je bila niti deset metara iza njih. Ma ima primjera...bolje ne nabrajati! Ma najbolje bi bilo da se još i iseru na plaži. Mogu i orgije održavati fino lijepo na otvorenom,na čistom zraku... A što je najgore,rekli biste stranci.Kurac!Sve naši ljudi! |
- 20:36 - Komentari (14) - Isprintaj - #
25.06.2006., nedjelja
Dakle što pisac želi reći? :-)
|
Znate koji dio nastave hrvatskog jezika me posebno živcira?Kada učimo književnost odnosno određene pisce,pjesnike.To se sve svede na to da djelo pročitamo,poslušamo profesoricu što ona kaže o tome i to isto zapišemo.Uopće nam ne daju prilike da steknemo neki svoj vlastiti doživljaj i da djelo protumačimo na svoj način. Jer najgore mi je od svega kada ona počne govoriti što je pisac htio reći,što znači koji dio u njegovoj pjesmi i kakav je on bio.Ma što ona zna što je pisac htio reći i što predstavljaju određeni stihovi u nekoj pjesmi.Mislim da to može znati samo onaj tko je to i napisao. Naravno,često je to tako očito.Ali ne sviđa mi se kako se sa sigurnošću govori o svim djelima(ne samo ona naravno nego i svi profesori koji to nauče iz nekih knjiga koje se nadalje samo prepisuju i svi misle kako su pametni jer znaju što je pisac htio reći,a živciraju me i te knjige) Ali njena tumačenja mi se uopće ne sviđaju. Kada radimo lektire se ponekad zapitam da li je ona uopće to pročitala. Kada me počne uvjeravati da je netko nekoga volio,a u djelu se vidi da nije i sl.situacije. Mislim da su djela često prilično intimna i da je gotovo nemoguće znati što je točno bilo tog trena u glavi onoga koji je djelo stvorio.Ne možete reći da ne shvaćam književnost i da zato tako mislim.Ja stvorim svoju vlastitu ideju o tome,ponekad se i složim sa onim što mi kažu drugi.Ali mislim da se baš o tome radi-svako će to drukčije protumačiti,a kako onda možemo uopće znati što je mislio pisac? A kada učimo o samim piscima...grozno! Po riječima moje profesorice Baudelaire je bio malo lud,Janko Polić Kamov je također sva djela napisao potpuno lud...ma uglavnom svi ti zanimljiviji i ja bi ih nazvala prosvjetljeniji pisci bili su blesavi i ludi.Mislim istina je da je pola njih pozavršavalo u umobolnicama,ali njihova djela definitivno ne pokazuju znakove ludosti,naprotiv,predočuju veoma mudre i «duboke» osobe. Ne znam stvarno kako bih vam objasnila što želim reći,a da me krivo ne shvatite. Pa evo jedna pjesma pa je protumačite.Što je pisac htio reći?Možda na primjeru shvatite! Daleko... ležim na rubu divljine. Šapat tihi odozgo se spušta, niz obraze klize mi kapljice kiše. Zavedena lažima... dok obronci se ruše plačući dršćem. Tišina boli... Koliko nade ovaj život ubi; da zasijat će zvijezde i obasjati nebo, obraze mokre da sunce će osušiti... Guši me tmina, tako prazna a snažna da od nje bježim. Samo misao jedna u mraku svijetli; bistra voda koja mirno teče koritom suhim i život mu daje kad se potpuno isuši... Zbog te mile mi rijeke sjeta napada grudi, davi me jako kad misao se vrati kroz vrijeme. Al suza ne poteče; na uspomenu slatku osmjeh lice krasi. Kad suša u srcu zavlada čekam da rijeka ponovno oživi mi biće... Kažu vrijeme rane liječi... Sat za satom moja radost sve je manja i uvijek se čini kao da slijedeći sat zadnji je i vrijeme sve mi teže pada... Valovi emocija svakim danom sve su veći kao da rasprnut ću se po svemiru. ...pa makar jedna kap na voljenom tlu smiraj nađe... Neke su stvari jasne u pjesmi,ali ne baš sve.I nitko ne može reći da sa sigurnošću zna o čemu se točno radi. Dakle zaključak:svatko pjesme shvaća na svoj način,vjerojatno i svoj svijet pokuša ubaciti u pjesme,djela i na taj način pomuti sliku...Ma sve je to relativno ;-) |
- 21:32 - Komentari (8) - Isprintaj - #
24.06.2006., subota
Promjeni žarulju...možda opet zasvijetli luster! :-)
|
Hodajući prema doma s prakse,stavim diskman na uši i promatram svijet kao nijemi film.Slike se samo smjenjuju jedna pred drugom i svaka prikazuje nešto novo i veličanstveno. Najzanimljivije mi je pak gledati ljude.Ne čujem što govore,samo vidim kako otvaraju usta. Pomislim gotovo uvijek na to kako smo mi ljudi smješni onako dok lamatamo rukama.Naprijed nazad,naprijed nazad...kao da smo u vojsci!Onda se igram i pokušam obuzdati ruke i ne mlatarati po zraku,ali ne uspijem,nakon nekog vremena se i ja pridružim razmahanoj rulji. I tad mi dođe na pamet jedna misao:Većina njih ne shvaća da smo svi mi samo ljudi. Ne želim time reći da smo ograničeni i da ćemo kad tad umrijeti,nego da smo svi isti i nekako posebno povezani.Kad odbacimo sve što drugima stavljamo na grbaču i sve one etikete koje smo na nekoga naljepili,ostaje samo čovjek-gol kao od majke rođen.Kad nestane lijep i ružan,crn i bijel,veseo i tužan,bogat i siromašan,dobar i zao....ostaje samo čovjek!A čovjek je veličanstveno biće!Ne možemo zbog par zalutalih ovaca osuditi cijelo stado.Crnih ovaca je uvijek bilo,još ih ima i uvijek će ih biti. Čovjek je i dalje nešto posebno i trebamo mu dati priliku.Mnogi naoko zli ljudi skrivaju duboko u sebi još uvijek nešto nevino,čisto i iskreno samo što to puno ljudi ne vidi i ne želi vidjeti.Ima zaista onih crnih ovaca,ali mnoge su pocrnile zbog prejake vatre koja ih je pekla u mladosti i koja ih je natjerala da zaborave svoje prekrasno bijelo runo.Ali ono je još uvijek ispod onog crnog i zlata bi vrijedilo kada bi ga samo netko primjetio. Kažu da ono što nisi primio ne možeš ni dati.Ali voljeti se može i naučiti samo je potreban primjer na kojem će se učiti. Stoga dragi moji,volite ljude,dajte im priliku da pokažu svoj sjaj i nakon što pogriješe.Svi mi imamo sve osobine u sebi,i one dobre i one loše samo smo stjecajem okolnosti izabrali samo jednu stranu,a drugu odbacili.Neki su odabrali onu tamniju...Možda zato da bi preživjeli,da bi se prilagodili,možda je to bilo jedino što su znali,a možda su samo zalutali.Dopustite im da se vrate na pravi put.Pokažite da ste zaista ljudi,ta veličanstvena bića. A ako se ne vrate na pravi put,možda im nije vrijeme,možda će se vratiti u nekom drugom životu.Ali vi ćete biti sigurni da ste zavirili ispod njihove maske i pogledali ima li u tom tamnom mjestu pokoji svijetli kutak.Znati ćete da ste pružili ljudima priliku onako kao što svi želimo da je drugi pruže nama.A ako svjetla ipak nema,nikom ništa.Ne može sve u životu biti savršeno. Dakle prije nego na temelju jednog neljubaznog pozdrava,jedne prevare ili jedne krađe odlučimo nekoga osuditi,pokušajmo ipak malo proviriti u dušu te osobe.Upoznavanjem drugih upoznat ćete i sebe. Pozdrav! |
- 16:20 - Komentari (11) - Isprintaj - #
23.06.2006., petak
Molim vas pročitajte...
|
Dragi naši Na web stanici http://www.volim-motovun.org/ naš je sugrađanin Ranko Bon pokrenuo potisivanje peticije "Volim Motovun" kojom se apelira na premijera i predsjednika Hrvatske, istarskog župana i motovunskog gradonačelnika. Molim vas da odete na tu web stranicu, pročitate o čemu je riječ (kratko je) i potpišete ili ne potpišete peticiju "Volim Motovun". Potrebna nam je široka podrška i molimo vas da o ovoj web stranici obavijestite vaše prijatelje i poznanike. Karmela i Miroslav Kiš  Dear Friends, Please go and visit web site http://www.volim-motovun.org/ where our friend and citizen of Motovun initiated signing the petition "I love Motovun". Read it (it is short, and there is English version) and decide to sign/not sign. We need wide support, so please spread the word about this web site. Yours, Karmela and Miroslav Kiš preuzeto sa: http://www.volim-motovun.org/ |
- 15:41 - Komentari (8) - Isprintaj - #
22.06.2006., četvrtak
Budi popularan i rodi :-))
|
Hodajući po gradu sretnem različite ljude,poznanike i prijatelje. I tako svako toliko vidim pokoju mladu djevojku sa djetetom. Zanimljivo mi je u tome svemu što sve djevojke koje sam vidjela sa djetetom,koje su rodile kao mlade cure,sve su bile na isti kalup. Viđam te poznanice i prisjećam se da su one zapravo kao cure bile prave «face» (po tadašnjem shvaćanju faca)To su vam dakle one koje su bile zgodne,zabavne,družile se sa starijima i poznavale mnogo ljudi-to su nekada bile face (kako kome,no recimo sada tako). I upravo su te cure zatrudnile tako mlade,sa 15,16,17 godina. Ima cura koje nisu bile popularne pa su zatrudnile,ali većinom se radi o tim popularnim curama (ovo govorim prema vlastitim zapažanjima) I onda naravno,svi znaju da je cura ostala trudna,budući da je bila poznata među mladima(reći ću djecom) Hm možda i nije toliko loše biti povučena curica....Tko zna gdje bi sada bila da sam bila neka extra popularna.Ne želim sada reći da ako je netko popularan da će loše završiti.Ali popularnost u osnovnoj školi se temelji na glupostima.Kada bi popularan bio onaj tko je najpametniji,najbezbrižniji i najiskreniji,tada popularnost ne bi bila opasna.  Ali jedno moram reći. Većina njih koje su zatrudnile su i rodile(opet prema vlastitim zapažanjima u svojoj okolini),a to ih je dijete tako promijenilo na bolje,do neprepoznatljivosti. Te cure često znaju biti i bahate i izrugivati se drugima i osjećati se superiorno.A ovako nešto ih spusti na zemlju i učini puno boljim osobama (uvijek ima iznimaka),ozbiljnijima i odgovornijima i iskrenijima.Čini se da je dijete zaista dar i da mijenja čovjeka. Moram čestitati tim curama kako se dobro nose s tim i kako vole tu djecu. Jedna je cura rodila sa 13.god,odrekla se cijelog društva (a pretpostavljate da je bila popularna),izlazaka (a bila je prava partijanerica) i svega ostalog radi svog sina. Da ih samo vidite zajedno.Sin joj sada ima već nekih 5,6 godina.Ona ga tako voli,tako se lijepo odnosi prema njemu i brine o njemu....ma krasno ih je vidjeti.A opet je vratila svoj život,izlazi svako toliko,samo s malo drukčijim društvom i sretna je.Bila je među prvom u tom «trendu» mladih mama ( u mom gradu) i možete misliti kako su svi brujali o tome i kako joj je bilo teško. Ali nije se obazirala na svakakve komentare.Ljudi znaju zaista biti zlobni.Svašta sam čula od ljudi,kako su je okrutno osuđivali.Ali ja sam uvijek srala tim ljudima i govorila im da joj moraju čestitati.Jer svatko pogriješi.Ali njen način na koji se ponijela je za diviti se i za čestitanje,a ne osudu.Bila je veoma hrabra.90 % onih koji su srali po njoj bi u njenoj situaciji izgubili glavu. Za te cure koje su zatrudnile kao i za one kojime će zatrudniti uvijek postoji jedna mogućnost:abortus. Rasprave o toj temi mogu se razvući u nedogled stoga ću ja iznesti samo svoje mišljenje. Ja abortus ne bih napravila da mi se tako nešto dogodi. Jebiga što je tu je!Ako je moglo toliko drugih cura dok su bile još i mlađe od mene,zašto ne bih mogla i ja.A mislim da me dijete može samo usrećiti,nikako suprotno. Uostalom gledala sam slike tih fetusa.Pa tu se već vide noge,ruke,oblik glave...strašno!(Slika ima na netu koliko vam srce želi,ja neću ovdje stvati jer su grozne) Osim toga opasno je i za samu ženu,a potvrđeno je da u većini slučajeva žene imaju kasnije i psihičkih i fizičkih problema(napominjem:tek kasnije).Grozno mi je to!U životu volim preuzeti odgovornost za sva svoja djela,pa bih tako i učinila i za to. Veliki pozdrav! |
- 17:15 - Komentari (11) - Isprintaj - #
21.06.2006., srijeda
Lijeva ruka desni džep...
|
Evo razmišljala sam jednog dana o maloj djeci,o sebi kada sam bila djete,o mom bratu i mojim susjedima kao djeci.... Tu sam si postavila jedno pitanje:zašto djeca kradu? Jer mi smo krali! Neću reći da sva djeca kradu,ali veliki broj djece da. Pa evo zašto smo mi krali? Ja sam taj «zanat» nasljedila od brata.Bio je poseban gušt krasti!Uz sav strah koji je išao uz to,gušt je ostajao.A ponos je bio još veći što smo nešto uspjeli ukrasti. O čemu se radi?Da li je to dokazivanje?Valjda je neke vrste.Ali zašto baš dokazivanje na taj način kada ima toliko drugih. Možda zato jer je zabranjeno.Ljudi očito pokazuju averziju prema zakonima i pravilima još kao djeca;jer krađa je nešto nezakonito i protupravilno. Tko će to znati. Rijetki kradu radi potrebe. Neki možda jer su ljubomorni na druge i žele imati što i oni. A ja sam krala!Pa ne znam odgovor! Da,biti će da je veliki dio toga u dokazivanju.Sjećam se u sedmom razredu kada je jedan dečko iz razreda uporno govorio kako je u nekoj trgovini nemoguće ukrasti toffife zbog kamera,blizine blagajne i dr..E pa kako bih mu dokazala da je moguće ja sam se uhvatila tog posla(a uz tako dobrog učitelja kao što je bio moj brat,uspjeh je bio zagarantiran) i naravno uspješno ukrala. Komentari su bili:»Ti si legenda,svaka čast,faco....» E sada meni nije jasno zašto djeca misle da je faca onaj koji zna krasti i koji ukrade. Pa nije ni čudno što je društvo takvo kada već djeca tako razmišljaju. A nije stvar odgoja jer mene su roditelji dobro odgojili,a zašto sam krala,ne pitajte!Ne znam ni sama!Valjda zbog brata,a zašto je on?Možda zbog ekipe!Tko će ga znat! Uglavnom,ne kradem više!I žao mi je za sve što sam ukrala!To je bio tuđi krvavi kruh i tuđih ruku djelo.Nisam ja sada pokrala ne znam što vrijedno,ali znalo je tu biti i stvari skupljih od jedne čokolade,daleko skupljih,čak do vrijednosti od 500 kn. Ne ponosim se time,ali nije me ni sram.Što je tu je! Samo me još uvijek zanima zašto je djeci(čak sve do kraja osnovne) gušt krasti!Kakav je to trend?Pa ako netko ima odgovor,rado bih ga čula! Pozdrav! |
- 22:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #
19.06.2006., ponedjeljak
Blesava bila i ostala :-)
 weeee naučila sam komunicirati sa ljudima....weeeeeee! Stranci su mi sve manje strani ;-)) Još uvijek komplicirani,ali oprašta im se :-) Nekako sam euforična! Iako me bole noge od hodanja i stajanja,iako sam puna žuljeva i gladna i sve to skupa....weeeeeee baš mi je dobro! :-) Bit će da je zato što danas nisam tapijarila na praksi već bila korisna ;-) (za promjenu) Samo jadni Rusi čovječe,a zajedno s njima i mi.Do sada sam srela samo jednog Rusa koji zna engleski,drugi ne znaju ništa osim ruskog.Pa još kada počnu naklapati sto na sat...uh ništa ih ne skužiš!Samo ih onako lijepo gledaš kao i oni tebe,pa jadni za svaku stvar moraju zvati pratiteljicu grupe,koja je usput rečeno,jako simpatična. Znate ja ne koristim bus,ne,ne. Idem ja polako svaki dan,odgegam se do hotela,45 min hoda,i tako za nazad.... Volim se gibat,gibat...... ;-)) Trebali bi i vi,jaaaako dobro djeluje na čovjeka! No dobro,krenimo na temu. Tema nije duboka,pametna niti zabavna...nekako je jednostavna i svakodnevna...barem za nas. Dobro priznajem,ova tema je tako glupa,da gluplja ne može biti :-) Ali budući da je ovo blog svijet,svijet u kojem se svakodnevno dodiruju naše tipkovnice...ja odlučih pisati o tipkovnicama :-) Trenutačno pišem na jednoj jaaaako dobroj tipkovnici.Tako je dobra da je gušt pisati i da bih sada mogla napisati brdo toga(samo kada bi moj mozak imao potreban software :-))  Da,da,to je ta! Mislim da je veoma važno kakvu tipkovnicu čovjek koristi jer na mojoj(naime ja imam svoj komp,brat svoj) uopće nije gušt pisati,naprotiv to je nužno zlo.A ova je bogom poslana. Tipke su tako podatne :-) Prsti sami lete tamo gdje im je mjesto,svaki na svoju poziciju (naime učila sam daktilografiju) i stvara se nešto novo,nešto bezveze poput ovog :-) Ali za stvaranje je kriv moj um,i dalje ostaje činjenica da je ova tipkovnica super! Znate kada dođete kod nekoga pa morate koristiti komp zbog nečega,pa vidite one prljave tipkovnice...odmah ti prođe volja!A još kada po tipkama treba lupati ko manijak...grrrr! A tko zna,možda imate takve iste i doma ;-)) Nego eto,što htjedoh pitati?Ah da! Što vi mislite o tipkovnicama?Volite li pisati ili rađe pišete po papiru? Ili vam je svejedno i ovu temu smatrate čistim idiotizmom? Ne zamjeram,možda sutra kada budem normalnija i pogledam ovo se lupim po glavi ;-) Samo ne zamjerite niti vi meni.Ima dana kada sam totalno blesava i baljezgam,a u stanju sam napisati još veće gluposti.Stoga je ovo još umjerena verzija moga današnjeg raspoloženja. P.S.često mjenjam raspoloženja pa nemojte pomisliti da sam podvojena ličnost ;-) Svima vam šaljem jedan veliki blesavi pozdrav! :-)) |
- 22:56 - Komentari (11) - Isprintaj - #
17.06.2006., subota
Dragi moj Pero!
|
Postoji u mome gradu jedna veoma posebna osoba. Ali zaista je posebna! :-))) Muškarac je.Svugdje je viđen,svi ga poznaju! Tko ga i nije vidio,zna mu barem ime,točnije nadimak. On je svestran.Pokriva područje svih kvartova i nikada ne znate gdje ćete ga vidjeti. Pravi je actionman,uvijek u akciji! Nema predrasuda,stvarno ih nema. Ne smeta mu ako je netko mlad ili star,lijep ili ružan,siromašan ili bogat. Možda jedino ne voli muškarce. Oni su mu mrski. U životu ne traži puno. Može se zadovoljiti i s malim stvarima. Stvarno je skroman. Što mislite kakav je ovo čovjek? Sigurno ste stvorili neku sliku o njemu. Možda neki gentleman,dobričina,uvijek na raspolaganju? Dragi moji,u mom dragom gradu postoji ta posebna osoba: lokalni pedofil,voajer i teški drkandžija. On zaista pokriva cijeli grad,sve kvartove i svi ga znaju jer nerijetko se događa da ga zateknete kako drka iza vas. On je zaista skroman,dovoljno mu je da vidi nešto žensko i već je uzbuđen- pa makar žena bila u kaputu do poda. I zaista se zadovoljava malim stvarima-najdraže su mu one curice do četvrtog razreda,ali i cijela osnovna nije loša.. Ali dobro je njemu sve.Sve što hoda na dvije noge i da se pretpostaviti da ima jednu rupu između-sve je to njemu dobro.Pa nije on zahtjevan! E sada kada sam vas lijepo uvela u profil našeg dragog Pere Drkala (kako ga cijeli grad poznaje) moram još nešto zamijetiti. Pero nije opasan,ne,on je samo smješan.Prvi put kada ga sretneš se usereš od straha,drugi put malo ubrzaš hod,treći put ti je već svejedno! Njeogove tipične izjave:»Ahhhh kako ste dobre,jebo bi vas,lizao bi vam pičkicu» s vremenom zanemarite i čak vam postaje smješan način na koji to govori dok jaknom prekriva lice. To sve postaje komično. Samo što ima onih mlađih i recimo neiskusnijih po tom pitanju,koje se useru od straha i boje se izići iz kuće danima-radi takvih poput Pere. A cijeli grad zna za njega,dakle zna i policija jer vjerujem da su se male curice nerijetko požalile roditeljima koji su potom javili to policiji. Gdje će se Peru naći,to i nije tako teško jer koliko god svestran bio,vikendom znate otprilike gdje bi mogao biti. I sad mene zanima:zašto policija ništa ne napravi? Možemo postaviti pitanje:A što da napravi? Ali nešto može zasigurno! Jer koliko god bezopasan Pero bio,nije mi ugodno kada sam vani s ekipom pa odem u neko grmlje piškiti i čujem njega negdje u blizini:Vidim te kako pišaš! Te potom sljede zvuci koje je lako prepoznati:Ahhhh,ahhhh,ahhhh! Također nije ugodno kada vodite ljubav sa dečkom u autu(ovo nije moje iskustvo :-)) pa skužite da vas netko gleda kroz prozor i drka. Ili kad idete malo prošetati,a on drka niti metar iza vas.... Nije potrebno dalje nabrajati... Mislim da vam je jasno što sam htjela reći. Policija ne radi svoj posao,bave se glupostima,zaustavljaju punoljetne osobe po gradu i traže ih osobne i drkaju(zanimljivo što upotrebljavam ovu riječ :-)) ih s tim pola sata,a ovakve poput Pere puštaju da šeću gradom i ugrožavaju tuđi mir. Ne radi se samo o Peri,moj je kvart nekada bio pun narkomana za koje su također svi znali,ali valjda je i to policiji promaklo(ali da,kao puno toga)...A kvart je bio pun djece(uključujući i mene) koja su usrana hodala po njemu jer su se ovi fiksali i dilali nama pred nosom te izdrogirani ležali na okolo.No dobro,to je sada već druga tema :-) Ma vjerujem ja da svi vi imate nekog Peru u svom gradu,samo se nadam da nije tako raspoložen za akciju ;-)) Veliki pozdrav! |
- 21:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #
16.06.2006., petak
Melodija moga kvarta...
|
Posljednjih mjeseci moj je kvart veoma tih. Pust je i tih. Ima ljudi.Ima mnogo ljudi! Njihovi glasovi,koliko god glasni bili,kao da ne postoje. Ima automobila,mnogo automobila. Njihov zvuk,koliko god bučan da je,kao da ne postoji. Posljednjih mjeseci moj je kvart veoma tih. Ali danas,danas je veselo,danas je tako lijepo. Prekrasna glazba čuje se u mom kvartu. Danas kvart nije tih. Ptice su napokon propjevale. I sada gasim kompjuter, gasim muziku, gasim televizor, gasim mobitel, otvaram prozor! Sve što sada želim je samo slušati... želim slušati tu melodiju koja mi je tako nedostajala. Grozno je živjeti u tišini! |
- 10:19 - Komentari (8) - Isprintaj - #
14.06.2006., srijeda
Domišljatost na djelu...
 Pričao meni moj djed kako je on silom morao u crkvu kada je bio mali. Tamo u slavonskom selu svi su bili veoma pobožni i sramota je bilo ne ići u crkvu. I tako priča on meni o svemu tome i dođe do jedne zgodne dogodovštine. Jednom prilikom ušeće on u sakristiju,radoznalo baca poglede po njoj,traži svećenika kod kojeg ga je poslao otac....kad ima i šta vidjeti! Mjesni svećenik lijepo hvata časnu sestru u Božjoj kući! I gleda moj djed,tada malo djete i misli si što je sada ovo. A pop onako ljut što je uhvaćen na djelu,namjesti ljubazni izraz lica,pošalje «časnu» sestru van iz sakristije i lijepo se obrati mom djedu,onako kako se svi stariji obraćaju djeci kada nastoje biti ljubazni. I što mu je pametnoga rekao? Kaže on: »Djete moje,pravi se da ništa nisi vidio. Inače je to zabranjeno,ali djete drago... čudni su putevi Božji!»   Hehe na ovo posljednje ja sam se odvalila smijati!»Čudni su putevi Božji»!A di se toga sjetio? P.S.ovo nije napadanje Crkve,to se sve ionako već zna,a znaju se i gore stvari o Crkvi,samo što ovog svećenika smatram prilično domišljatim  |
- 07:59 - Komentari (8) - Isprintaj - #
13.06.2006., utorak
Charles Baudelaire
|
CHARLES BAUDELAIRE Rođen: 9. travnja 1821. u Parizu Umro: 31. kolovoza 1867. u Parizu  Francuski pjesnik Charles Baudelaire, najvažniji prethodnik gotovo svih preobražaja pjesničkog izraza od simbolizma do naših dana, rođen je 9. travnja 1821. Tijekom samotnoga djetinjstva u rodnom Parizu i teške traume izazvane preudajom voljene majke u preosjetljivu Baudelaireovu psihu uvukle su se klice sjete, tjeskobe i bunta koje će bujati i razarati ga cijeloga života. Sablazan i zgražanje koje je svjesno pobuđivao vrlo izazovnim, razuzdanim vladanjem u učmaloj građanskoj sredini zabavljali su ga i nagonili da svoj takozvani sotonizam uvije u što izazovniju i skandalozniju pozu. U umjetničkim krugovima Pariza, pogotovu boemskim, sklapa mnoga poznanstva, ali istodobno objavljuje i uspjele likovne recenzije, surađuje s književnim časopisima i prevodi Edgara Allana Poa, s kojim duhovno i estetski suosjeća. Objavljivanje znamenite zbirke Cvjetovi zla godine 1857. donosi mu umjesto očekivane slave sudski proces zbog povrede javnog morala i nešto malo prolazne popularnosti izazvane tom bukom. Među malobrojnim duhovima koji su shvatili da je Baudelaireova pjesnička zbirka otvorila nove i neslućene vidike i mogućnosti razvitka poetskog izraza bio je i njegov suvremenik Viktor Hugo. Vrijeme je postupno ispravilo greške pjesnikovih suvremenika, koji su u mlađem naraštaju uvidjeli svu novinu Baudelaireova izraza, osjetili magičnu moć njegovih simbola, sugestivnost metafora što se tajanstveno poigravaju čulima i razumom. Malo je pjesničkih zbirki koje su tako odlučno utjecale na razvitak modernog pjesništva kao Cvjetovi zla. U njima je Baudelaire zapravo želio dati nov osjećaj ljepote, koji je njemu samom omogućio da otkrije nepogrešivi izraz vlastite duše. Duboko je vjerovao da ona svoju vlastitu domovinu nalazi tek s one strane vidljivog i mogućeg, u duhovnome. Njegova poezija duguje svoju trajnost i punoću jedinstvenoj jasnoći jezika i njegove boje, ali Baudelaireova najveća slava ipak je u tome što je iz njegova djela izravno poteklo nekoliko velikana svjetske poezije poput Verlainea, Malarmea i Rimbauda. Baudelairova poezija prodire duboko u psihu, to je obraćanje svom dubokom "ja"(introspekcija) ,punom tajnovitosti, nedefiniranosti, groze, tamnih i nejasnih slutnji. Baudelaire čitave cikluse pjesma posvečuje ženama. Njegov odnos prema ženi izuzetno je čudan. Za razliku od ostalih pjesnika koji su ženu uzdizali do nebeskih visina, Baudelaire prezire ženu nazivajući je demonom, mučenicom, prokletnicom.Žene Baudelaire smatra ograničenim, glupim i sposobnim samo da zadovoljavaju muškarca. Išao je iz krajnosti u krajnost, čudi se što žena ima pristup u crkvu. Žene koje su inspirirale Baudelaire bile su Jeanne Duval ili Crna Venera, Apolonije Sabatier, Bijela Venera i Marije Danlrme Madona (moguć je Hamletov kompleks zbog preudaje majke) -pa kako sam i sama žena ovaj dio njegov pjesništva baš i ne obožavam,ali što je tu je... (dio preuzet sa: http://www.inet.hr/tomark/charles%20baudelaire.html) Inače bio je izraziti individualac.Uneo je u književnost pojam «ljepote ružnoga».Volio je sve ono što su drugi smatrali ogavnim,npr.miris znoja i truleži smatrao je ugodnim.Čak je jedan period imao obojanu kosu i to u zelenu boju(u ono vrijeme!!!),a hodajući gradom često je razbio izlog samo da bi uživao u zvuku lomljenja stakla.Nazivamo ga PROKLETIM PJESNIKOM, pjesnikom Tajne,mračne ljepote i privlačnog zla. Jedna od najpoznatijih pjesama: ALBATROS Često za zabavu mornari na brodu Love albatrose, bijele morske ptice Što prate brodove uz duboku vodu Kao ravnodušne, tihe suputnice. Tek što ih uhvate i na daske stave, Vladarice neba nespretno i bijedno Spuste svoja krila i, pognute glave, drže ih ko vesla postiđeno, čedno. O, kako je mlohav taj putnik krilati! Nedavno prekrasan, kako li je ružan! Netko mu kljun draži onim što dohvati, Drugi oponaša hod mu tako tužan. Pjesnik je nalik tom gospodaru neba Što živi u buri i carskog je roda, U zemaljskoj hajci nema što mu treba I silna mu krila ne daju da hoda. ..u kojoj nam pjesnik poručuje da je raskorak između njega i nas prevelik(odnosno njega i tadašnjeg društva koje ga je sputavalo,lomilu mu krila) Pročitvaši njegovu zbirku pjesama «Cvjetovi zla» vidjela sam kako se C.Baudelaire osjećao kao pjesnik:neprihvaćeno,necijenjeno,odbačeno... U mnogim pjesmama progovara o toj temi govoreći o položaju umjetnika u društvu. Meni se osobno veoma sviđaju njegove pjesme i priče o Parizu.Moglo bi se reći da ima mračne misli,ali ja ga ne gledam tako.Gledam ga kao individualca,jednu posebnu osobu koja se usudila razlikovati-pa makar je i pisao «mračne» pjesme. Ipak sve ovisi o tome kako ih tko shvati. Kako ćete ih vi shvatiti saznat ćete tek kada uzmete njegovo djelu u ruke,pa ako već niste,svakako preporučujem :-) |
- 15:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #
10.06.2006., subota
Utočište djetinjstva...
|
Svatko je kao djete imao neko posebno mjesto,mjesto gdje se osjećao sigurnim i sretnim i uz koje danas veže mnoge uspomene. Ja sam imala jedno takvo mjesto. Bilo je veliko,crveno,razgranato,visoko i gostoljubivo. Provodila sam dane na tom mjestu zajedno sa prijateljima i provodila sate u razgovoru,igri i smjehu. To je mjesto meni veoma drago,veoma je jednostavno i smirujuće.Nigdje se nisam osjećala bolje nego na njemu,a vjerujem da nikad ni neću  Armulinka,visoko ponosno stablo,utočište mojeg djetinjstva. Poznavala sam svaku njenu granu Najveći je gušt bio penjanje po tom drvu. Svatko je imao tzv. «svoje mjesto» gdje smo redovito i sjedili. Najveći izazov bio je tzv.»krug oko stabla». Kako je do te crvene armulinke bila još jedna manja,njihove su krošnje bile spojene.Tako da je taj krug spodrazumijevao krug po krošnji tih dvaju stabala što i nije bilo lako. Uz malo spretnosti,manje straha i nešto elastičnosti i to je bilo izvedivo. Onaj tko je napravio krug i koji ga je znao preći u što kraće vrijeme,taj je imao posebnu čast. Ja sam bila među takvima budući da sam visila na tom stablu cijelo vrijeme i da mi penjanje nije predstavljalo nikakav problem. Najzanimljivije je bilo u proljeće kada su rasle armulinke. Borba s granama radi jedne velike kisele armulinke bila je poseban užitak. Pa ako ih i nismo uvijek pojeli(ali uglavnom jesmo),brali smo za one koji se nisu znali penjati po stablu. To sam stablo obožavala! Sjećam se jednog užasnog sna kada sam sanjala da su armulinku otplili. Probudila sam se u suzama što je i mene iznenadilo. Tek sam tada shvatila koliko mi to stablo znači. Ali nije ono bilo u mom životu samo dok sam bila djete iz vrtića. Čak u osnovnoj,skoro pa do kraja škole,obožavala sam se popesti na to stablo i jednostavno biti tamo. Tko god da me pitao gdje ćemo,moj je odogovor bio uvijek isti:na Armulinku. Tamo sam se osjećala opušteno,veselo,smireno i nekako neopisivo dobro. Skrivena među krošnjama grana u tople ljetne dane uživala sam sjedeći na «svom mjestu»,tu i tamo bih se zaljuljala na nekoj grani,napavila «krug oko stabla» i vratila se nazad. Danas je moja Armolinka napuštena. Djeca više ne pokazuju interes za neke jednostavne stvari poput penjanja po stablima. Ja se nisam godinama popela na nju. Stabla su rezervirana za djecu. Cura mojih godina na stablu za moje je susjede luđakinja. Zašto ja ne mogu biti djete da se opet pentram po stablima? Zašto bi nešto tako prirodno trebalo biti sramotno? Ne znam...Valjda su se svi pogospodili...(a doma kao zadnji seljaci) Ah bijedno! Ma ja ću eto sutra na svoju lijepu Armolinku,a gospoda neka pljuje. Veliki pozdrav! |
- 20:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #
09.06.2006., petak
Nisam mrtva(još) :-))
|
Evo ga i zadnja kontrolna je riješena! Moram se pohvaliti:proći ću s 5.0.Nemojte mi popovati,znam da danas niti škola ne osigurava posao i sl.,ali proći s pet čisto mi je navika i užitak moram reći. Nije mi gušt učiti svo to silno gradivo koje ionako poslje zaboravim,ali mi nema većeg zadovoljstva nego na kraju vidjeti rezultat truda...to meni ima neki veći smisao,gledam ga kao život u kojem se trud uvijek isplati! Osim toga to mi je jedno područje u životu koje uvijek valja,pa ako neko drgo zašteka,postoji barem nešto što je u redu :-) I tako se sada mogu vratiti blogu,filozofiranju i baljezganju :-) Danas nemojte očekivati ništa pametnog, dovoljno sam glumila pametnicu ovaj tjedan u školi :-) Više mi je dosadilo. Danas želim biti glupa i blesava i izgubljena i vesela! Ajde dopustite mi barem danas! Od sljedećeg tjedna imam praksu koju ove godine obavljam na recepciji. Joj šteta vremena,mjesec dana raditi za ništa! A moram kupiti neke cipele i košulju(jer toga nema u mom ormaru)... Zamislite,moram raditi za ništa,pa još davati pare za odjeću i prijevoz do hotela. A mogla bi lijepo zaraditi jednu plaću negdje za to vrijeme...grhhhh! Ali barem ne moram učiti,pa se bacam na knjige što sam jedva čekala!Gladna sam knjiga :-) Svaki put kada uletim u knjižnicu ne znam što bih prije uzela.Uvijek odlučim uzeti nešto sa popisa kojeg imam kao «must read» ,ali uvijek naletim na nešto novo i nikako da se odlučim. Idem u devetom mjesecu možda na power reading,dobro bi mi došlo. Možda mi olakša stvar. I kao što sam rekla,danas ništa pametnog pa ne zamjeram ako niste ni pročitali :-) Post je ionako napisan tek tako da se javim,da ne pomislite da sam se bacila s neke litice :-) Veliki pozdrav svima! |
- 15:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
06.06.2006., utorak
Kazne za naše najpoštenije :-)
|
Desilo se nedavno u Puli jedno ubojstvo u jutarnjim satima. Jedan čovjek nekim čekićem,maljem je zatukao jednog poznanika. Naime ovaj jedan(ubojica) tek je nedavno izišao iz zatvora.A nije ni žrtvi zatvor bio nepoznat teren. Nego što je mene tu zainteresiralo je to da je ubojica,od nekih pedesetak godina,bio u zatvoru zbog višestrukog ubojstva i silovanja.. Ovaj ubijeni je također bio optužen za slične stvari pa se ja pitam:Što su oni uopće radili na slobodi? Kontam ako je ovaj u svojim godinama već izašao iz zatvora,nakon višestrukog ubojstva i silovanja-pa nije baš dugo bio tamo. Kako je to moguće?Da ja odlučujem ne bih ga pustila iz zatvora barem 50 godina samo zbog ubojstva,a kamo li dva ili više,a k tome pridodamo silovanja.E baš mi nije jasno! Imamo preblage kazne,stvarno preblage! Isto tako opljačkaš nešto,neko poduzeće veliko,državu,što god...i odležiš godinicu-dvije u zatvoru,nešto para vratiš(ako da),pa kad izađeš ne moraš raditi do kraja života. Hej pa kod nas se isplati biti kriminalac :-) Nije da je moj izbor,ali kad malo pogledam! Bacimo se lijepo u pljačku,čemu da radimo?Samo ciljajte na veliki pljen,inače se ne isplati ;-) (naravno znate da se šalim :-)) Da napomenem,nisam ja sada osoba koja će si živce lomiti zbog ovakvih stvari i sekirati se (jer kada god nešto zamijetim ljudi mi počnu govoriti da se ne sekiram) samo eto šta ću kada primjetim te besmislice pa ih moram iznesti. Veliki pozdrav! |
- 21:55 - Komentari (13) - Isprintaj - #
05.06.2006., ponedjeljak
Volite svoj krevet :-)
|
Jeste li ikada razmišljali o svome krevetu? Ja jesam. Najčešće je to bilo kada sam se zimi vraćala promrzla od vani i jedva čekala da se uvalim u svoj topli krevet. A kada bih legla u taj topli krevet kao da sam u raju! Skupila bih se u njemu i s osmjehom na licu prepustila se snovima. Ali jednom nisam mogla zaspati. Misli su se rojile po mojoj glavi i tako zujale da sam ih morala poslušati. Na pamet mi je došla jedna okrutna misao koja je u tren sekunde obrisala osmjeh s mog lica. Znate o čemu sam razmišljala? O sitnim,jednostavnim užitcima ovoga života. Pa pitate se zašto me to rastužilo?Jer sam shvatila da je krevet luksuz. «Krevet luksuz?Ma molim te ne lupetaj!» Da,krevet je luksuz.Nama možda nije luksuz,to je nešto normalno što svatko ima(barem bi trebao imati). A ima li svatko svoj topli krevet u kojeg će se uvući da zagrije svoje promrznuto tijelo?Nema nažalost! Dok sam se ja grijala u svome carstvu topline,shvatila sam da u istome trenu netko umire od hladnoće. Možda leži negdje na ledenom podu,pokriven novinama i s vodkom u ruci. Podsjeća na nešto?Da,na Rusiju. Upravo tamo umire na stotine ljudi,beskućnika koje ljudi pronalaze negdje pored ceste i prolaze pored njih kao pored vlastitog pokućstva-«da,to je normalno,pa što sad,umro i gotovo». Tužne činjenice.Ali nije to samo u Rusiji,ima još ljudi koji se skrivaju od Smrti pod kartonima koji su prelagani te ih vjetar otpuše i ostavi slobodan put Smrti.I njihovo tjelo ne ostane ništa nego još jedan pored puta. Pa neka mi sada netko kaže da krevet nije luksuz. Nije mi bio cilj podsjetiti vas na sve jade ovog svijeta nego podsjetiti vas koliko ste sretni sa svojim lijepim životima. Htjela sam vas podsjetiti da uživate u malih stvarima u životu,da se podsjetite kako vam je dobro. I kada legnete u krevet da budete zahvalni na tom mekom i toplom ležaju,kada se usred zime grijete uz peć,pijuckajući šalicu čaja da budete sretni što imate to zadovoljstvo da to činite... Želim da budete sretni sada,ne da čekate da sve izgubite pa da se onda sjetite svoje sreće. Već je opće poznato da čovjek ne zna što ima dok to ne izgubi.Nemojte čekati!Uživajte sada! Život je nešto prelijepo i treba uživati u njemu svakoga trenutka. |
- 22:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #
04.06.2006., nedjelja
Što sve skrivaš?
|
Jeste li imali ikada osjećaj da imate nešto u sebi što nije došlo do izražaja? Nešto što je zatomljeno i skriveno negdje u vama,pa iako nevidljivo ipak postoji? I taj osjećaj da je to nešto tu i da je oduvijek tu i bilo,vas davi jer je već toliko naraslo da jednostavno mora van? Da treba nešto da ga oslobodi,tajni ključ ili možda prava vrata? Ili možda prava riječ ili slika? I što god učinili ne ide vani? Imamo mi toga vjerujem svi.Imamo toliko toga skrivenog u sebi,a da toga nismo ni svjesni. A šta kada to osvjestimo,a ne znamo kako ispoljiti? Taj odgovor upravo meni treba! Treba nešto puknuti u meni,neka nevidljiva opna koja me odvaja od vlastite kreativnosti koju tako duboko osjećam,a ne mogu je ostvariti.Opet pitam:zašto? Valjda ću ubrzo saznati. Do sljedećeg naleta nekreativnosti,pozdrav! |
- 21:39 - Komentari (15) - Isprintaj - #
02.06.2006., petak
Ne može i ovce i novce!
|
Vjerujem da ste svi često čitali oglase za posao,ako ništa drugo sezonski.Ja ih često čitam jer uvijek se nadam da će nešto uletiti onako privremeno(budući da zbog škole ne može svakodnevno).Ali u tim oglasima uvijek naiđem na nešto što me naljuti.Posao se nađe,da,ali ovisi kakav.Ako želiš raditi nešto u svojoj struci,a da to nije konobar ili sl.,jer takvih oglasa ima mnogo,onda teško nađeš posao.Zašto?Zato što u svakom oglasu piše da traže mladu osobu s iskustvom.Mladu osobu s iskustvom?Pa kako može imati iskustva ako je nitko neće zaposliti baš zato što nema iskustva.Mislim to je jadno.Svi traže mlade osobe,mlade atraktivne cure,mlade dečke...mislim koliko je to ok?Ajde da se radi o manekenima ili sl.Ali za obavljati posao npr.komercijalista čemu mladost.Vjerujem da računaju na to «mlado-lijepo» pa to možda pomogne u poslu ako se radi o radu s ljudima.A to da mladi ljudi nose nove ideje potvrđujem.Ipak je to jedna nova generacija s drukčijim načinom razmišljanja... Pa dobro,nek onda zaposle nekog mladog.Ali ne mogu onda tražiti s iskustvom!Jer netko tko je tek završio fakultet,dakle jedna mlada osoba,nije imala prilike steći iskustvo. Osim toga zar ostali,»stariji» (a kako sam shvatila stari su već nakon 30.,35. god. prema onim, oglasima ) moraju sjediti doma i gladovati samo zato jer nemaju više dvadeset godina?A što je s njihovim iskustvom?Zar ne bi jedna takva osoba mogla biti dobar radnik?Vjerujem da bi. Ma baš mi je to jadno!Mislim ja sam optimist i ne zakopavam se u crne misli o tome kako ja jednog dana neću naći posao-vjerujem da hoću.Ali ljudi koji daju ovakve besmislene oglase ne razmišljaju očito.No neka,zato im se oglas i ponavlja iz tjedna u tjedan...jer očito je da te mlade osobe s iskustvom još nisu našli. |
- 19:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Blogovi koje čitam
Irida Bojko Eurosmjeh Santea Sićušna plava iskra CNN Nova Vizija SmisaoŽivota Toma Juda Grof V. nihonkichigai Maglovito Jutro
Pjesme koje volim
HELLOWEEN "I Want Out" From our lives' beginning on we are pushed in little forms no one asks us how we like to be in school they teach you what to think but everyone says different things but they're all convinced that they're the ones to see So they keep talking and they never stop and at a certain point you give it up so the only thing that's left to think is this I want out--to live my life alone I want out--leave me be I want out--to do things on my own I want out--to live my life and to be free People tell me A and B they tell me how I have to see things that I have seen already clear so they push me then from side to side they're pushing me from black to white they're pushing 'til there's nothing more to hear But don't push me to the maximum shut your mouth and take it home 'cause I decide the way things gonna be I want out--to live my life alone I want out--leave me be I want out--to do things on my own I want out--to live my life and to be free There's a million ways to see the things in life a million ways to be the fool in the end of it, none of us is right sometimes we need to be alone No no no, leave me alone I want out--to live my life alone I want out--leave me be I want out--to do things on my own I want out--to live my life and to be free SONATA ARCTICA "The Misery" I write the lines you want me to, with the words. I dare to use of all the ones that you have taught me, along the years. You cast a perfect shadow on the paper. Fade away with sunlight, I fear the way you know me, love can leave a stain... You steal my only hope and make me stay awake another night. I wish you bear with me, stay near me. When the autumn leaves have fallen. Solitude, my pain, the last thing left of me... If you fall I'll catch, if you love I'll love, and so it goes, my dear, don't be scared, you'll be safe, this I swear. If you only love me back. Seven lonely lies written on Deadwinter's night, open the only book with the only poem I can read... In blood I sign my name and seal the midnight with a tear. Burn the paper, every line for them I cried... If you fall I'll catch, if you love I'll love, and so it goes, my dear, don't be scared, you'll be safe, this I swear. If you only love me back. I am the Playwrite and you are my Crown, make me cry for your love, like you've done many times, so I know. I can't write these storylines without you, lady pain, make me strong, can't we be together without them forever... The words I write can only hurt you, sorry for the rain. Thank you, my only one, you gave me this pain...I leave you gently on the floor, take one step towards the door. Where's the letter never written, good night now... If you fall I'll catch, if you love I'll love, and so it goes, my dear, don't be scared, you'll be safe, this I swear. If you only love me back. If you fall I'll catch, if you love I'll love, and so it goes, my dear, don't be scared, you'll be safe, this I swear. If you only love me back. SONATA ARCTICA "Abandoned,Pleased, Brainwashed, Exploited" Wake up my child, hope is here. With the vengeance, we have no time to bleed. My only world filled with fear. I never saw the sower of the seed. Where is the world we had. Who can ever save you and your little lives. A child guides a child guided child. A child is never guilty. But you should not run free... The grave is open, let us pray without remorse. Empty the cradle with fire for them once again. Why not look through your fingers what they've done. Your own blood will clean the blood, for now the glory days are gone.... Time has come for everyone, to think what we have done. Open your eyes and see, it's not a dream. You aim for a common goal, you are one with your foe. If only we could wake up soon and scream. Abandoned, pleased, brainwashed, exploited, madness has a reason. Throw money at the problem and it will remain. Your life has no value for them, "violate me and this never ends. My children will then hate you too." The grave is open, let us pray without remorse. Empty the cradle with fire for them once again, tonight. Why not look through your fingers what they've done. Your own blood will clean the blood, for now the glory days are gone.... Now, when it seems that we have nothing to believe in. Maybe we should be waiting for the rock to come. For our children soon have nothing they should learn. The grave is open, let us pray without remorse. Empty the cradle with fire for them once again. Why not look through your fingers what they've done. Your own blood will clean the blood, for now the glory days are gone.... Time has come for everyone, to think what we have done. Open your eyes and see, it's not a dream. You aim for a common goal, you are one with your foe. If only we could wake up soon and scream. Time has come for everyone, to think what we have done. Open your eyes and see, it's not a dream. You aim for a common goal, you are one with your foe. If only we could wake up soon and scream. ICED EARTH "Melancholy" Make the sadness go away Come back another day For years I've tried to teach But their eyes are empty Empty too I have become For them I must die A sad and troubled race An ungrateful troubled place I see the sadness in their eyes Melancholy in their cries Devoid of all the passion The human spirit cannot die Look at the pain around me This is what I cry for Look at the pain around me This is what I'll die for Make the sadness go away Come back another day The things I've said and done Don't matter to anyone But still, you push me to see Something, I can never be Why am I their shattered king? I don't mean anything I see the sadness in their eyes Melancholy in their cries Devoid of all the passion The human spirit cannot die Look at the pain around me This is what I cry for Look at the pain around me This is what I'll die for ICED EARTH "Stand Alone" Listen not to ones who preach Those who feel you're a freak Everything about you is wrong You must be sick, you don't belong Father said, worry not what they say Use your mind, your own free will In a time when everyone follows Ignorance can kill They only say what they want you to hear Half-truths have been twisted to conceal your fate In a world of spoon-fed emotion Intelligence can save Stand alone Hear what I say Stand alone You will seize the day Son, say what you mean, don't be afraid Tell them how you feel, hear what I say Be true to yourself and true to your own Your spirit will crush the hearts of stone Stand alone Hear what I say Stand alone It's a leap of faith ICED EARTH "Consequences" As human beings, we're a complex thing Sometimes so beautiful, other times so vain We've built an empire, the blood is on our hands Genocide and the chains that bind The consequence ahead Oh, you ought to know Oh, you ought to know Wrote about in history as if it's all O.K. A race of people murdered another one enslaved Now our world crumbles, it's happening within Open your eyes and realize The world we're living in Oh, you ought to know Oh, you ought to know If we could focus on important things Live and let live true freedom, not everyone's the same No more war for your god, no more war for your race It's our world, it's what we make it Make it a better place Oh, you ought to know Oh, you ought to know We can change the world that we're living in Live and let live true freedom Let the reign begin STRATOVARIUS "Infinity" Mother watch your children The iron fist of fear is ruling our lives It's not too late to change the course We can make this world a better place to be in How much more do we want until we're satisfied? What happens when we have what we want? Acquiring more , still there's never enough We forget those who really are in need The end is near, or so they say Selling peace with guns Infinity - Where do we go from here? Infinity - Where do we go from here? Infinity - Where do we go? Infinity - Where do we go from here? Guns spitting (out the) message of peace everywhere Is it really that we don't care? See mercenaries of fear selling love Telling salvation comes from above Arrogance and fear walking hand in hand We must see that there's much more to life than this Mother see your children Make us understand and help us to find the way The answers lie inside They are locked inside to the vault of truth for us It's time to spread the word around Be yourself and do what you want to do with your life Remember, you get just what you give You reap all what you sow You are in charge of your own life Infinity... You make your own way As long as you are here Find your place in life Make your dreams come true There's so much more than this A million ways to live Unlock the door To the universe with love Free your soul LOST HORIZON "Perfect Warrior" I was falling into the boundless sea I'm the sacred one who chose to change this world Everything I hate to see... Everyone I hate to hear... Raise your sword and never fall again I was calling, world never answered me Time was standing still and life plunged into ruin Everything I hate to see... Everyone I hate to hear... Hold your head up high and spread your words Mob of "right", I despise your way of life! I'm a "sinner", yet forgive me nothing I'm a "heathen", but forever free Remember! If you try to break my wings If you dare to watch my dreams You'll forever bare your blame In the name of pain Remember! If you try to break my wings If you try to steal my dreams You will never free your name From the chains of pain If you try to break my wings If you dare to touch my dreams Then my curse will be your pain |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||