Marketing
Domišljatost na djelu...
Pričao meni moj djed kako je on silom morao u crkvu kada je bio mali.
Tamo u slavonskom selu svi su bili veoma pobožni i sramota je bilo ne ići u crkvu.
I tako priča on meni o svemu tome i dođe do jedne zgodne dogodovštine.
Jednom prilikom ušeće on u sakristiju,radoznalo baca poglede po njoj,traži svećenika kod kojeg ga je poslao otac....kad ima i šta vidjeti!
Mjesni svećenik lijepo hvata časnu sestru u Božjoj kući!
I gleda moj djed,tada malo djete i misli si što je sada ovo.
A pop onako ljut što je uhvaćen na djelu,namjesti ljubazni izraz lica,pošalje «časnu» sestru van iz sakristije i lijepo se obrati mom djedu,onako kako se svi stariji obraćaju djeci kada nastoje biti ljubazni.
I što mu je pametnoga rekao?
Kaže on:
»Djete moje,pravi se da ništa nisi vidio.
Inače je to zabranjeno,ali djete drago...
čudni su putevi Božji!» 
Hehe na ovo posljednje ja sam se odvalila smijati!»Čudni su putevi Božji»!A di se toga sjetio?
P.S.ovo nije napadanje Crkve,to se sve ionako već zna,a znaju se i gore stvari o Crkvi,samo što ovog svećenika smatram prilično domišljatim 
Post je objavljen 14.06.2006. u 07:59 sati.