Hodajući prema doma s prakse,stavim diskman na uši i promatram svijet kao nijemi film.Slike se samo smjenjuju jedna pred drugom i svaka prikazuje nešto novo i veličanstveno.
Najzanimljivije mi je pak gledati ljude.Ne čujem što govore,samo vidim kako otvaraju usta.
Pomislim gotovo uvijek na to kako smo mi ljudi smješni onako dok lamatamo rukama.Naprijed nazad,naprijed nazad...kao da smo u vojsci!Onda se igram i pokušam obuzdati ruke i ne mlatarati po zraku,ali ne uspijem,nakon nekog vremena se i ja pridružim razmahanoj rulji.
I tad mi dođe na pamet jedna misao:Većina njih ne shvaća da smo svi mi samo ljudi.
Ne želim time reći da smo ograničeni i da ćemo kad tad umrijeti,nego da smo svi isti i nekako posebno povezani.Kad odbacimo sve što drugima stavljamo na grbaču i sve one etikete koje smo na nekoga naljepili,ostaje samo čovjek-gol kao od majke rođen.Kad nestane lijep i ružan,crn i bijel,veseo i tužan,bogat i siromašan,dobar i zao....ostaje samo čovjek!A čovjek je veličanstveno biće!Ne možemo zbog par zalutalih ovaca osuditi cijelo stado.Crnih ovaca je uvijek bilo,još ih ima i uvijek će ih biti.
Čovjek je i dalje nešto posebno i trebamo mu dati priliku.Mnogi naoko zli ljudi skrivaju duboko u sebi još uvijek nešto nevino,čisto i iskreno samo što to puno ljudi ne vidi i ne želi vidjeti.Ima zaista onih crnih ovaca,ali mnoge su pocrnile zbog prejake vatre koja ih je pekla u mladosti i koja ih je natjerala da zaborave svoje prekrasno bijelo runo.Ali ono je još uvijek ispod onog crnog i zlata bi vrijedilo kada bi ga samo netko primjetio.
Kažu da ono što nisi primio ne možeš ni dati.Ali voljeti se može i naučiti samo je potreban primjer na kojem će se učiti.
Stoga dragi moji,volite ljude,dajte im priliku da pokažu svoj sjaj i nakon što pogriješe.Svi mi imamo sve osobine u sebi,i one dobre i one loše samo smo stjecajem okolnosti izabrali samo jednu stranu,a drugu odbacili.Neki su odabrali onu tamniju...Možda zato da bi preživjeli,da bi se prilagodili,možda je to bilo jedino što su znali,a možda su samo zalutali.Dopustite im da se vrate na pravi put.Pokažite da ste zaista ljudi,ta veličanstvena bića.
A ako se ne vrate na pravi put,možda im nije vrijeme,možda će se vratiti u nekom drugom životu.Ali vi ćete biti sigurni da ste zavirili ispod njihove maske i pogledali ima li u tom tamnom mjestu pokoji svijetli kutak.Znati ćete da ste pružili ljudima priliku onako kao što svi želimo da je drugi pruže nama.A ako svjetla ipak nema,nikom ništa.Ne može sve u životu biti savršeno.
Dakle prije nego na temelju jednog neljubaznog pozdrava,jedne prevare ili jedne krađe odlučimo nekoga osuditi,pokušajmo ipak malo proviriti u dušu te osobe.Upoznavanjem drugih upoznat ćete i sebe.
Pozdrav!
Post je objavljen 24.06.2006. u 16:20 sati.