subota, 12.09.2009.

bittersweet simphony

Nikad nije trebalo biti tako teško. Nikad nije bilo zapravo ni toliko bitno. Nikad prije nisam toliko mrzila te glupe ponedjeljke! Nikad prije nisam bila toliko sigurna da više nikad neću reći 'nikad'.

Svakog me dana tisuću stvari podsjeti na tebe i natjera na smješak kojem nitko oko mene ne shvaća razlog. I upravo to ga savlada pa se izgubi, jer nitko ne vidi ovce koje se igraju sa zvijezdama i nitko ne zna za skrivenog polarnog medvjeda u srečeku Zagorja. sretan Ružice su već odavno povenule, al crvena još uvijek miriše. Stanislav si je uzeo drugu jer ga podsjeća na njegovu pinky glavu koju su mu probušila neka zločesta djeca jednom prilikom. eek Rekao mi je da mu je ona žaba kraj jezera mejlala da je uspjela naučiti svoju dionicu u Old McDonald had a farm, al ju je još uvijek treba. Joj baš je neka... bzvz.... zubo

Mihovilićka je neki dan rekla da ne zna neke (vezano il nevezano uz gradivo, ne bih znala rolleyes) izgovoriti na francuskom i Stanislav se sjetio tebe, al ga nitko nije čuo. Ja sam bila gledala kroz prozor prema onom tornju koju se naginje kroz maglu i prati dal je uZagrebu stalo vrijeme ili još uvijek žuri ko da kasni na reklame prije filma, baš onak štreberski. I bilo mi je zima... Onda jeTkalčevićka rekla da Hrvatska izgleda ko krokodil, al ja još uvijek ne znam u koju županiju spada pinky zakrpa. Starke su mi još uvijek mazine. Pita Stanislav ak su tvoje naučile kositi travu? Pravo je malo đubre, samo provocira cccc- Priznal mi je da ti je reko istinu... ne postoji na netu zakon o neškakljanju tine... ni ijedan drugi o kojem sam ti pričala. Ja ga fkt ne kužim! Pa on je moj imaginarni prijatelj! Previše si mu postao drag izgleda...

Mislim da se boji da će mu faliti tvoj smješak i tvoje tužne zejene oke. Misli da neću htjeti nikoga drugoga grliti po kišnom Rosesu i nagovarati ga da se spusti sa mnom niz vejiki tobogan. Iskreno da ti velim, nisam ga već jako dugo vidla tak tužnoga. Odlaziš mu bez onih dugih oproštaja. Već je postao paranoičan što nigdje više ne viđa ni policiju. Nebo mu je ponaranđastilo ček. Više ga stvarno ne prepoznajem...

Evo, pošto ti svake večeri šaljem anđela da te čuva, noćas ću ti poslati Stanislava, takd a znaš da je uvijek netko uz tebe. Makar mu glava bila ispunjena helijem. naći ćeš ga na onoj ljuljajućoj klupici u svom cvjetnom dvorištu, gdje i obično pronalaziš izgubljene stvari. Nadam se da će te paziti i čuvati pa da neću DJ-a opsjedati s paranoičnim pričama jer ne znam ak si cijeli. smijeh

Sad ide ono 'goodbye'? Sucks. Mogu to preskočiti? No ok... Budi dobar da te medo ne popapa. Kruli mu da čak i ja do doam čujem Gori je nek ja =)
Bokišić


voji te tina
15:12 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.