četvrtak, 11.06.2009.

Thinking of you

Srce puno rijeci, suze govore
Nestali snovi ljube kao koprive
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Nakon 2 mjeseca nespavanja, fiksanja s kavom i živciranja, evo škola gotova. Prebrzo. Najgora godina do sad. Niš nije išlo kak treba. AAApsolutno niš. Da bi tek na završetku se sve posložilo u prekrasnu kulu od karata i srušilo se preko noći u mojoj glavi. Najbitnije mi bilo da sam se pomirila s Turčićem, napokon! Ništa bitnije. I mislim da je to bil jedan od glavnih povoda da se skuliram i počnem ispočetka.

Kilometri pricaju najtuznije price
Greske kao pijesak vjetar nosi u lice
Tisina postaje moj jedini zvuk
Kao prazna boca ostavljen na dnu
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Završetak godine obilježilo upozanvanje maturanata. Žaljenje za strahom i izbjegavanjem prilika i tako redom. Prvo idemo tračati D.J.-a naughty jer on još nije bil nikad na blogu kak mi se čini pa wave Izgleda ko neki povučeni alternativac koji usred najvručijeg dana hoda u crnoj trenirci dugih rukava s kapuljačom na glavi ludwink I onda ispadne tako kul i sličan meni rolleyes da počnem sve više sažaljivati iduću godinu kad budemo imali punu školu bahatih fazana. Al tak kul pričati s njim... pogotovo kad me nasmijava s crtežima. I dok se ne sjetim kak su on i Tika u komadu taak bedasti i nakak da napokon budu zajedno. Omg Omg i Omg namcor Bedačeki ljigavozaljubljeni jedni ccccc kiss

Cijeli svijet stane na moj dlan
Tonem dublje za jos jedan dan
Dublje za jos jedan dan.
Na zlatnom tepihu prosutih zvijezda
Zelje nam postaju glasnije od smijeha
Koliko na svijetu ima malo mostova
Sami kao otoci sto more razdvaja
Kazes, uvijek ovdje blizu mene
Postoji jos dio tebe.

Post pišem, mislim bar je očito, samo da neke napišem. Il da prestanem cviliti za stvarima koje ne mogu imati. Il da se iscvilim i krenem dalje. Il radi nečega kaj neću reći. No ugl opće nije bitno. Opće... No... evo možda napišem neke pametno... možda... ili not dead

And I can barely look at you
But every single time I do
I know we'll make it anywhere
Away from here

Ne vjerujem u ljubav jer ne volim vjerovati u ružne stvari koje me plaše. Always and forever and after and svi ti bullshiti su tako prolazni i umjetni i sucks. Ljigavi... Lijepo mi ih je promatrati, smješak na facama dragih frendova in love. Al znam da ja to ne bi mogla. Jednostavno not. Ne zanm zake mi to tak strašno al jednostavno je. I opće nije fer kaj sam uvijek neki čudan frik koji se nikak nemre prilagoditi ovom svijetu...cry

To think I might not see those eyes
Makes it so hard not to cry
And as we say our long goodbye
I nearly do


I onda se pojavi neko da čovjek počne željeti biti član u tim shitovima always and 4ever. Neko prekul. Neko so far away. I opet počne sve biti sucks. No ugl aj fkt više ne znam napisati niš pametno. Nije ni čudo da tak dugo nisam niš pisala omg... sorryte kaj morate takva sranja čitati. Možda me pukne inspirejšn posle Turčićeve fešte sutra. Ak bude mu se poklon svidel,ofc =)

Even if you cannot hear my voice
I'll be right beside you dear
15:24 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.