Fuck the world if they can't understand

I tak to... još jedni praznici gotovi. Ne znam kak da ih opišem jednom riječju. Možda poučno? Ali isto tako i zastrašujuće... prvo sam bila zgrožena činjenicom da ću sa svojima provoditi 24 sata dnevno naprama onih cirka pol sata inače. Vjerujte mi, naporno je živjeti pod krovom prefekcionista koji u meni ne vide onog Emo Kida koji se toliko boji apsolutno svega, nego vide stereotip savršene osobe kojom očekuju da postanem. Ovo ljeto je to bilo jako naglašeno... ali i poučno. Zaključak: Ljubav nije bezuvijetna. Nitko vas neće voljeti samo jer mu uljepšavate dan svojim smiješkom...bar ne zauvijek. Već će doći vrijeme kad će vam nabijati na nos da niste dovoljno lijepi, pametni, talentirani, ambiciozni, poželjni... Sve se na kraju svelo na estetiku i materijalizam. Zar se osjećaji prerastaju?
Inače, Tina is in love =) =) =) Ofc, ne za obiljno. Riječ je o prezakon vokalu 4 Pacijenta iz Vrapća koje jučer slušala s Lavicom u Začretju (kad smo već zakasnile na Nautilus, a bubnjar propo u zemlju!!!!!!). Tone predobrih motora i moje srce bilo na aparatima od šoka sreće. I od toga kaj su mi se sve iznutrice ispremješale na Twisteru=)
Ljeto isto tako obilježeno brojnim kupancima i prežderavanjima na ruti Element-Kavana s Haley i Brooke. To naša terapija umijesto shoppinga, kaj Pokosica zna...žderanje rules=). Čak se par puta uputih u Bleki na dozu smijeha s ljudekima iz osnovne. Najfancy mi kad jedina tam znam tekstek Gunsa slučajno puštenih za par kovanica. Bilo je također predobro vidjeti G. Kak je tako sretna, kak sjaji od ljubavi... I kak zna tako dobro kuhati! Mljaci mljaci... spremna za udaju =).
Jedna od ljepših večeri je također bilo prežderavanje u Fontani s Tenom. Njene preAAAAWWW ljubavne priče i prezakon poklon s njenih ovoljetnih putovanja. Razglednica iz Krakowa, moje Poljske u koju sam se zaljubila davno davno pa mi Haley nosila slike od svoje strine(?) od tamo. Mirno, zamišljeno i romantično mjesto preslatkih boja...ah..tako daleko. Na mojim se rukama našlo mjesta za još jednu narukvicu iz Međugorja. No najbolji dar je ipak knjigica „Mrvica hrabrosti“ koju autorizira Bradley Trevor Greive. Riječ je o tekstu ohrabrenja upotpunjenim brojnim profić-fotografijama životinja. Fkt savršeno za mene=). Moj omiljeni citat koji stoji ispod slike polarnog medeka s ogromnim dupetom (like me nakon ovoljetnog konstantnog zlostavljanja frižidera):

Došlo mi da napišem post kad već stalno pričam sama sebi nekaj. I onda dolazimo do zaključka da niš od toga nije bitno. Život fajn, dani još traju jebena duga 24 sata, Dr.House mi premješten ranije i sad svi moji doma zaluđeni s njim pa više ni tu nemreš imati sat samoće... Cure iz osnovne došle na ideju da složimo feštu okupljanja ovo ljeto. Čini mi se ko rili grejt ideja, nakon kaj u subotu skužila da se neki fkt nisu vidli doslovno od oproštajke (?!). Ak Kolman da svoju klet, dam ja i svoju empti kuću =). Fešta organizirana by Susedi Prek Brega...omg da mi je to videti! Liječeni alkići idu pazit na 18 gorih od sebe.. hehe... Al ak se dogovorimo do kraja 8.mjeseca za nekaj to bu woow, poznavajući moj fejvrit razred.


Ovaj vikend obilježilo big upoznavanje mojih staraca sa mojom prezakonskom Šogy. Baka i ja je upoznale prve jednu subotu kad moji starci izašli (?!!) a mi dvje ostale doma ribati podove zmazane bojom (cijelo ljeto jbn radnici sa fascinantnim smislom za humor, not). Majka ju je upoznala na Bistrici, al to ju nije spriječilo da se izbezumi (č.razbijena kutija sa začinima, zgorena piletina). Tata se potrudio provesti čim manje vremena s njom jer je bio oduševljen pa valjda nije htio pokvaritit doživljaj svojim detaljiziranjem nepostojećih problema (ne očekujem da shvatite ovu rečenicu). Kasnije su nam se pridružili nepozvani mamini rođaci koje nije vidla 10godina + ostatak rodbine (pa kad da smo malo svi na okupu... wee... not) s malom blesavom decom. Ja se odlučih sprijateljiti s frižiderom i kolačem na kojeg svi zaboraviše, pa smo baka i ja provele popodne ogovarajući sve njih u njenoj sobi. =)

Drugo baš nema niš. Ne bih baš htjela naglašavat da me sve živcira kaj postoji da Tool opet ne bi bio u pravu kad me zove Emo Kid. Jednostavno, stvari počele letjeti u zid, sve od mobitela do onih pinky vibrirajućih zečeka s ročkasa. A kaj bi im ja kad počnu prav delati u najgorem trenutku tak da uz vibriranje izjave i 'zzzz rrrr I LOVE YOU aawww' . Da nekoga ubiješ, al fkt. Idioti slatki. Mah... bude bolje. NOT

Za kraj jedna pjesmica koju si puštam za laku noć...

pusek