utorak, 15.04.2008.

Need some time to find myself

Sve je trebalo sjesti na staro, ali ipak nije. Jednostavno ne mislim birati između pojedinih osoba, kolko iz principa, kolko radi same sebe. Prerano mi da stvaram neprijatelje. Ne vidim smisao u tome. I jednostavno ne želim birati! Ak se neko misli družiti s menom ok, ak ne, fakat mi je žao. Znam da učim samo na vlastitim greškama. A jbg. Ali kad naučim onda naučim za cijeli život. Znam da ne trebam vjerovati svakome. Ja ni ne vjerujem svakome. Zapravo, ne mogu nabrojiti ni na prste jedne ruke osobe kojima potpuno i slijepo vjerujem. Život je škola u kojoj čak i ja nešto naučim, vjerovali ili ne. Prihvatite to ak hoćete. Meni se više neda biti jedina koja se trudi i uviđa gdje griješi.

Image Hosted by ImageShack.us


Izuzet već nekih starih stvari sam baš super. Jučer sam napokon sjela za knjigu nakon sto godina, makar nije bilo nekog znatnog učinka to sjedenje na podu sa slušalicama u ušima =) Jednostavno mi se neda raditi niš pametnog. Više ni ne znam kaj bih pisala a da već to nisam ovih dana nekom isfilozofirala na msn-u. U razredu ok stanje. Zapravo, puno toga se dešava, ali je još prerano ikaj pričati i miješati se. So... Vratila nam se raska nakon proljetnih praznika. Nisam je spominjala jer sam mislila da ju budem zavoljela, ali ipak mislim da niš s toga. Ovaj tjedan imamo 5 rupa u satnici, ali ne! Zakaj bi mi išli na kavu?! Pa to je gubljenje vremena! Bolje da imamo FIZIKU!!!!! Naravno... Ono hallo! Pokupila nam danas brojeve mobitela da se osigura kad idemo na izlet. Prijeti nam da se ne smijemo napiti, bla bla bla... Tak pozove ona Maloga Mišeka pred ploču na SRO-u i pita ga da kolko on može popiti i kolko prosječno pije na kad ide van. Ono ženska HALLO!!!!!!! Ko normalan bi ti išo na to odgovoriti? Čak je i moja majčica, kad sam joj rekla za tu scenu, skomentirala nešto što sad ipak moram cenzurirati. Mislim ono... Pregledavanje torbi? Je baš. G. i ja vodimo litricu tekilice umjesto smajlića s MSN-a. I ko nam kaj može. Baš bude išla pregledavati moju torbu. Sretna je kad me ne vidi! ...je istina...suosjećam...=)

Image Hosted by ImageShack.us


Evo vidite... ne znam kaj da vam normalnog pišem. Polako ali sigurno se gubim u vlastitoj glavi i baš mi je lijepo. Znam... retard... ali kaj kad je. Došlo je meni najdraže doba u godini. Sve zeleno, sunčano i onak prohladno... hladno tek toliko da ti godi nečiji zagrljaj. Fkt najljepše doba godine! Misli su mi umorne od histeričnog trčanja od jednog osjećaja do drugog. Srce već tjednima spava. Baš mu je lijepo. Nit pati, nit se opterećuje, nit ne može zaspati noću. Sve je onak ležerno i nekonstanto kak i treba biti. Više se ne mislim na niš oslanjati u životu pa da poslije žalim i patim. Tak je kak je ovaj trenutak i zakaj ne bih uživala ak mi je lijepo. Tak bude sve ovo prebrzo prošlo. Al kad prođe ne želim nikome, a ni sebi, predbacivati kraj. Nema smisla. Ko ni ovaj cijeli post. Sad vidite kak ispadne kad me tjerate da pišem. =)

pusek
15:52 | Komentari (30) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.