Fuck the world if they can't understand

Malo sam zbedirana. Što time kaj su ljudi tolko licemjerni, što to kaj sam još jednom pšotvrdila svoju glupost, što niš nemre ostati onak blaženo dobro više od 24 sata. Dakle, bila jučer na koncertu. Bendovi bili ludo zakonski! Stare dobre stvari popravile raspoloženje u jednom jedinom trenutku. Inače, stigla sam u pola 6. Odmah na kavu u Discavery s volonterkama iz razreda (Brineta, Kamenka, Puppy i Lavica) te četvero Zagrepčana, isto tako volontera. Tri cure i jedan dečko, Gojko. Tim je bil presmješan, slatki i od nekud strašno poznat. Nismo baš puno pričali jer sam sa ovim svojim curama imala raspraviti neke gluposti. Dok smo mi pričale, napunil mi je cijelu kavu s papiričima, tak da se kasnije osjetil manjak prijeko potrebnog kofeina. Ali ništa zato. Ko bi ipak njemu nekaj zamjeril.
Ubrzo su se svi volonteri razbježali i ostadoh s Hotest Kidom prodavat karte. Hvala Bogu da u školi nije bilo 100 volontera, tak da sam ja radila umjesto njih. Joooj! Ali čim je lova u pitanju, meni niš nije problem =). Upoznala sam napokon Toolovu Ivu. Ne znam jel bila tolko slatka jer je tak inače ili zato jer se topila u Toolovom naručju. Hmmm...da razmislimo ;). Kao što rekoh, koncert bil jeben. Pogotovo jer je bubnjar Nautilusa naslađe plavo stvorenje na ovom ispraznom svijetu.

Nije bilo nikakvih pretjeranih nereda. Jedino kaj su neki retard tipovi htjeli izmaliti dva volontera iz Zagreba samo jer su imali irokeze. Ono daj se ubite! Trebali ste videt našeg razrednika kak je izbacil onog nakljokanog tipa s plavom kapom iz škole. Kako zakon! To profesore! Zakon ste!
A kaj se tiče tih trzavica uzrokovanih jednom jebenom frizurom...jednostavno nisam mogla vjerovati da su ljudi doista takvi. I to ljudi meni bliski. Ljudi s kojima provodim nekoliko sati dnevno. Pretragično. Svi zagovaramo teoriju da se nikoga ne osuđuje po izgledu, da svakoga trebaš upoznati, bla, bla, bla, etičke vrijednosti... I onda se pojavi hrpa ljudi koja ne zna kaj bi sa svojim životom. Puhne im u glavu da punkeri nemaj prava živjeti i pod svaku cijenu odluče da su u pravu i da im to treba jasno dati do znanja. Mislim ono! Gdi je tu logika?! Još kužim da pojedinci ne vole neke druge pojedince zbog osoba koje su postale, ali da imaš prerdasude prema nekome tko ne izgleda baš poput tebe...to je stvarno jadno i ponižavajuće. Najbolje da sad svi zgledamo isto, vjerujemo isto, mislimo isto, želimo isto i radimo isto. I onda bi se opet neko napušili svojih kompleksa i počeli ubijati ostatak svijeta jer je uvjeren da ga svi oponašaju. Kak takvi ne kuže da im takav smisao života nema nikakvog cilja. Ostaju jadni i sami u društvu sličnih sebi: nepovjerljivih, iskompleksiranih i izgubljenih, naoko hrabrih i samopouzdanih ljudi, koji se, razmišljajući u samoći mjesećine, ne mogu sjetiti ni jedne stvari u vlastitu životu zbog koje bi ožarena srca dali i zadnju kap života.

Nakon koncerta, sa 4 zagrebačke gimnazijalke, otišli do Havane. Zapričali se o drogi, od marihuane do 'ekstazija', alkoholu i cigaretama i besmislosti svega toga. Nakon nekog vremena za naš stol (zauzeli smo dva), sjela je Kika (Zg.). Nadovezala se na naš razgovor. Pričala je o svojoj obitelji. Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima. Proživljavala sam svaku njenu riječ i strah o kojem je pričala. Bilo je nevjerojatno čuti da postoji netko toliko sličan meni. Jedina razlika je bila što je ona postala jaka i gotovo potpuna osoba. Bolni osjećaji potaknuti stvarima koje jednostavno neće srušiti svijet (samo možda svijet nekih pojedinaca na nekoliko beskrajnih trenutaka), bili su skriveni na njenom izrazu lica. U načinu njezinog disanja i govorenja, vidjelo se da želi i zna, te da je spremna od svog života učiniti nešto veliko, nešto će je usrećiti i stvoriti u njoj onu blaženu sigurnost.
To je bila djevojka bez predrasuda, bez granica, zdravog razuma, velikog srca i iskrenih ciljeva. Ti ljudi su bili tako odrasli. Toliko toga su prošli i isprobali bez straha. Znaju što žele i što namjeravaju biti. Drugima se bave samo da im pomognu, a ne da im pokažu da su po nekoj uvrnutoj logici manje vrijedni. Kad bi bar posojao način da dopreš do svakog samo da mu kažeš da nije sam.