utorak, 15.01.2008.

Volja v.s. osjećaji

Jeste se pitali da li je moguće pobjediti osjećaje i zaboraviti da uopće postoje? Kako utopiti tugu, očaj, razočarenje...emocije koje nas čine nesretnima, izoliranima i odbačenima? Je li moguće? Možda vrijeme i liječi sve rane, no problem je to što je vrijeme vrlo relativan pojam, neodređen i beskonačan, a isto tako i bespomoćan, ako si sami ne želimo pomoći. Lako je odlučiti da čemo krenuti dalje, okrenuti novi list, napraviti odlučniji korak, no prava borba tek slijedi kad riječi i odluku pokušamo sprovesti u nešto konkretno. Nakon prvog pada ljudi prečesto odustaju. Ili uopće ni ne pokušaju jer ih nešto u njima koči. Neki strah da se ništa neće promijeniti ili pak bespomoćnost da će ostati slabi, sami i napušteni bez tuđeg sažaljevanja.
No dovoljno je da pukne jedna nit tog čvrstog konopa koji nas steže i ne dopušta da napravimo nešto kvalitetno iz svog života. Jedan udarac je dovoljan da nestane i zadnji trag te jadne uplašene osobe. Želja za osvetom, prijezir ili pak inat mogu učiniti čuda. Kamen se kamenom izbija, okrutno no istinito. Potreba i prgava odlučnost da možeš promijeniti, usrećiti sebe može biti najjača i najkvalitetnija tek kad odlučimo da smo posebni i vrijedni nečega boljega. Kad krenemo uzdignute glave, gledajući samo ravno, ne okrečući se za završenim...
Plakati, patiti radi nekoga tko toga ni u jednom trenutku svog postojanja nije bio vrijedan je doslovno ludost. Zašto si to dopustiti? Makar voljeli tu osobu svakim komadićem unakažena srca, razum mora sagledati realne činjenice i bez imalo samozavaravanja reći sam sebi istinu. Vrijeme je da se krene živjeti! Uludo trošiti vrijeme radi nekoga tko žrtvu ne primjećuje... Živjeti u ilizijama, nadama i sanjarenjima... Ništa od toga ne može uljepšati vaš život. Nitko ga ne može uljepšati osim vaše volje. Sami ste kovači svoje sreće, zar ne? A sreća neće doći u vaš zagrljaj ako joj VI to ne dopustite.
Volja može nadjačati osjećaje. Može okrenuti stvari. Može pomoći da zaboravite, da krenete s te mrtve imaginarne točke s koje ne vidite sretnog puta. Volja može učiniti čuda. Ali jedno ne može...ne može izbrisati osjećaje...to zasigurno ne može. Osjećaji ostaju u nama zauvijek. Bili kakvi bili, ostaju zapečačeni u svakom novom otkucaju srca. Naučite živjeti s tim! I
Duboko udahnite, razmislite što zapravo želite od svog života i krenite u ostvarenje sna! Razmišljajte glavom, a srcu ostavite da uživa samo u ljudima koji vas zaslužuju i žele razumjeti.
P.S. Nadam se da ste skužili zašto ovo pišem...
pusek
21:06 | Komentari (3) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.