subota, 12.01.2008.

I still am

Bolesna već tjedan dana – taman da se ubiješ. Napokon sam pohvatala sve konce tak da domeka sve super. Ručak 'a la me' prošao također zakonski. U ponedjeljak škola. Zadnja fešta, rezervirana za danas...ne baš sjajno. Mislim, curama bude originalno. Meni doma...hmm hmm...ne baš...
Ali sve ok! Muče me neke stvari. Gluposti, ko i obično, ali ipak. I tak ja danas došla do zaključka da fakat ne vjerujem u ljubav! Ne sad da sam se tooolko razočarala ili neke retardirane traume tipa slomljeno srce i sl. Ne! Nek jednostavno ne vjerujem da netko može voljeti onak ONAK! Vječno, iskreno i stvarno. To troje mi nikak nejde skup. Znam da se možeš zaljubiti ili zaluditi ili nekaj slično. Ali ljubav koja nikad neće dići ruke od dvoje ljudi – u to ja ne vjerujem. Svemu dođe kraj! Ljubav 'kao' nema kraja...ooo ima!
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Da budem preciznija, ne vjerujem da na svijetu postoji prava ljubav za mene. Da. To je ono što se traži. Egocentrična, znam...kaj ćeš. Ne kužim kak neko može biti tako jebeno savršen u tvojim očima da voliš svaki detalj vezan uz tu osobu, kak se ono veli i vrline i mane, bez da ga želiš promijeniti. Realno, može li takva osoba postojati? Ok, može imati više stvari koje ti pašu u omjeru s onima koje ne voliš, ali opet...
Napokon da se desi da se ja ne znam izraziti riječima! Oooj!!!! Ukratko, htjela sam reći da ne vjerujem da na svijetu postoji netko ko bi umro za mene jer me voli (a da nije obavezan krvlju). Možda zato jer nemam potrebu voljeti i imati nekoga posebnog u mislima. Ovisnost o zaljubljenosti ostala u staroj godini, očito. Malo mi krivo, lijepo je kad imaš nekoga s kim noću zaspiš (u snovima, naravno...), kad razmišljaš samo o detaljima koji povezuju njegove misli i tebe, kad se nadaš, imaš i izgubiš. Da, fali mi možda. Ili ne! Ne...ipak ne. Svijet čisto normalno funkcionira i bez mene. Puno ljudi se voli. Padaju i dižu se. Ali se toliko vole da imaš osjećaj da daju neku blaženu ravnotežu cijelom Sustavu! A mi ostali imamo valjda neku drugu zadaću, ne toliko slatku.
Slatko...joj...čokolada... Makar postoji nešto puno slađe i dugotrajnije od nje, ona može učiniti čuda za vaše raspoloženje. Ali ak imate ono drugo, moja topla preporuka (nevezana za temperaturu) je da zaboravite čokoladu i primete se onoga što je ipak (provjereno) zdravije i ugodnije.
pusek

17:15 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.