petak, 28.12.2007.

Isprika dečkima

Znate kaj? Nisu svi dečki budale. Ima fakat dragih, zgodnih i, hmm kakvih još... No, ubiti, ima nade za njih. O ima! Pogotovo ak su plavi, visoki, zgodni, dragi, problematični, ako vole slične stvari ko i mi i ako imaju ono nešto na što se svaka normalna cura pali. Hihi...
A sad za ozbiljno. Dečki su jedinstvena vrsta koja nam je fakat neophodna. Ne samo zbog sexa i opstanka ljudske vrste, nego i emocionalno. I kaj bi radili da nema dečkiju? Sve gluposti u svijetu su večinom prouzročili njihovi hormoni i potrebe da se dokažu. Zaštitnički nastrojeni...a pate zbog istih stvari ko i cure. Svi smo samo ljudi s potrebom da volimo i budemo voljeni. Da smo nekome važni. Najvažniji. Neophodni.
Nije li ipak najljepše vidjeti osobu kojoj samo ti možeš staviti smješak na lice, u bilo kojem trenutku. Makar je ne voljeli onako za ozbiljno. Ali kad se taj smješak izgubi...izbriše vremenom i porazima, shvatite što ste izgubili. No greške su tu da ih ne ponavljamo. Ili ne? Kako dođe tako prođe. Ni jedno slomljeno srce ne ostaje klinički mrtvo. Kad mu prekipi, il kad jednostavno zaboravi čemu je plakalo, opet se vrati na staro i kreće iz početka u novu ljubav. Ljubav...hmm...relativan pojam. Al gdje ima srca mora biti i ljubavi.
Joj, bljuje mi se od ove sladunjave teme! Idem peći palačinke. Opće se ne prežderavam cijeli tjedan- katastrofa! Hahaha... Buraz jučer nije mogo vjerovati da smo sve ono pojele! Neću reći kolko čega, ne brinite cure...al bilo zakon! A slike...joooj! ma svjetlo je krivo...definitivno... Vidimo se u subotu. Da napokon dogovorimo za Novu! Već je i vrijeme...ili ne...
Pusek

18:02 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.