četvrtak, 20.02.2025.

kad slika priča...


Rusija je,nerijetko. pokuša(va)la sakriti neke od stranica svoje povijesti.
Ipak, kako kažu, riječi se ne mogu izbaciti iz pjesme…

Povijesno gledano, ruski narod je često i teško gladovao.
Ne zato što nije bilo dovoljno zaliha žitarica, već zato što su vladari Rusije za vlastitu korist opljačkali narod do potpunog osiromašenja.
Jedna od takvih zabranjenih stranica povijesti bila je glad koja je zahvatila jug i regiju Volge 1891.-92.
Amerikanci su prikupili zalihe hrane (brašna i žitarica) i s pet parobroda poslali ih u Rusiju.
Koliko god se politolozi trudili krivnju za glad 1891–1892. pripisati nepovoljnim vremenskim prilikama, glavni je problem bila državna politika glede žitarica.
Dopunjavajući riznicu na račun poljoprivrednih resursa, Rusija je godišnje izvozila ogromne količine pšenice.
Tako je prve gladne godine iz zemlje izvezeno 3,5 milijuna tona kruha.
Sljedeće godine, kada su carstvom već harale glad i epidemije, ruska vlada i poduzetnici prodali su Europi 6,6 milijuna tona žitarica.
Ove činjenice su šokantne.
A činjenica da je ruski car kategorički negirao postojanje bilo kakve gladi u Rusiji jednostavno je zastrašujuća.
Vladajući monarh Aleksandar III komentirao je situaciju s hranom u zemlji na sljedeći način:
"Nema ljudi koji umiru od gladi, postoje samo žrtve propadanja usjeva."
U međuvremenu su cijela sela izumirala...
Dnevnik grofa V.N. Lamsdorf glasi:
“Ton koji je u najvišim krugovima zauzet u vezi s katastrofama gladi dokazuje da su oni potpuno nesvjesni situacije i da, zapravo, ne suosjećaju ni s nesretnim ljudima koji trpe ove katastrofe, ni sa suosjećajnim ljudima koji im nastoje pomoći”.
Situacija u zemlji bila je katastrofalna, a ova strašna vijest prošla je Europom i stigla do Amerike.
Američka javnost predvođena Williamom Edgarom, urednikom tjednika North Western Miller, ponudila je humanitarnu pomoć Rusiji.
Međutim, car je oklijevao s davanjem dopuštenja i tek nakon nekog vremena dopustio je da se nahrani izgladnjeli ruski narod.
Ruski pisac grof Lav Tolstoj opisao je tadašnje stanje u selima:

“Ljudi i stoka stvarno umiru. Ali oni se ne grče po trgovima u tragičnim grčevima, već tiho i uz slabašan jecaj obolijevaju i umiru po kolibama i dvorištima...
Pred našim očima teče neprestani proces osiromašenja bogatih, osiromašenja siromašnih, uništavanja siromašnih...
U moralnom smislu dolazi do pada duha i porasta svih najgorih osobina čovjeka – krađe, ljutnje, zavisti, moljakanja i razdražljivosti – potpomognute mjerama zabrane svakog preseljenja naroda... Zdravi slabe, a slabi, osobito starci i djeca, umiru prerano i mučno.”

Pomoćt je organizirao i nadzirao filantrop W. Edgar koji je u ljeto 1891. objavio svoje prve članke u svom časopisu, govoreći o gladi koja je počela u Rusiji. Osim toga, poslao je oko 5.000 pisama trgovcima žitom na sjeveru tražeći pomoć.
Edgar je putem medija podsjetio svoje sugrađane da je tijekom građanskog rata 1862.–1863. ruska flota Americi pružila neprocjenjivu pomoć.
Tada je daleka Rusija poslala dva mornarička skvadrona na obale ove zemlje.
U to vrijeme doista je postojala stvarna opasnost od Engleske i Francuske koje su u svakom trenutku mogle priskočiti u pomoć Južnjacima.
No, ruska flotila stajala je uz američku obalu oko sedam mjeseci, a Britanci i Francuzi nisu se usudili upustiti u sukob s Rusijom.
To je pomoglo sjevernjacima da pobijede u građanskom ratu.
Apel američkog aktivista naišao je na odaziv u srcima njegovih sugrađana, a donacije su počele posvuda.
Kampanja je provedena neslužbeno i na dobrovoljnoj bazi budući da američka vlada nije odobrila ovaj gest prijateljske pomoći, ali ga nije mogla ni zabraniti.
Uostalom, između velesila uvijek je postojala i ideološka i političko-ekonomska borba.
K tome, svoju je ulogu imala i pojačana konkurencija na globalnom tržištu žitarica. Začudo, unatoč gladi koja je bjesnila u zemlji, ruski oligarsi i kulaci nastavili su slati žito za izvoz, što se snažno protivilo financijskim interesima Amerike.

No, bilo kako bilo, Amerikance nije ohladio negativan stav njihove vlade, te se pokret pod sloganom “Ovo nije političko pitanje, ovo je pitanje čovječanstva” nastavio. Cijela Amerika uključila se u dobrotvorne svrhe za izgladnjele Ruse.
U kampanji su sudjelovali predstavnici svih slojeva američkog društva: “farmeri i mlinari, bankari i vjerske osobe, vlasnici željezničkih i pomorskih linija, telegrafskih tvrtki, novina i časopisa, državni dužnosnici, studenti i nastavnici viših i srednjih obrazovnih ustanova, novinari, radnici i službenici.
Međutim, obični Amerikanci koji su malo-pomalo donirali hranu dobrotvornoj organizaciji nisu mogli znati da su skladišta s izvoznim žitaricama u Rusiji popunjena do kraja i da se žitarice otpremaju dalje za isporuku na europska tržišta.

Tri sjeverne države i Društvo Crvenog križa već nekoliko mjeseci donose pomoć u hrani u morske luke Amerike. Do kraja zime prva dva broda natovarena brašnom i žitom krenula su u daleku Rusiju.
A u rano proljeće 1892. godine parobrodi s vrijednim teretom stigli su u luke baltičkih država. Na jednom od brodova bio je i organizator dobrotvorne akcije William Edgar.
Prošao je kroz mnogo toga prije nego što je iz prve ruke vidio plodove svog rada.
U Rusiji će vidjeti raskoš sjeverne prijestolnice i glad u provinciji, nepravednu raspodjelu prikupljene pomoći i bezbožnu krađu američke hrane u lukama.
Čuđenju i ogorčenju Amerikanca nije bilo granica.

No, kako god bilo, od početka proljeća do sredine ljeta u Rusiju je stiglo pet brodova s teretom tada vrijednim oko milijun dolara i težinom od više od 10 tisuća tona.

Budući ruski car Nikolaj II tada je napisao: “Svi smo duboko dirnuti činjenicom da nam brodovi puni hrane dolaze iz Amerike.”

Međutim, u bliskoj budućnosti ruska je vlada pokušala potpuno zaboraviti na ovu gestu "bratske pomoći".

Koliko god ruski političari pokušavali omalovažiti i prekriti zaboravom ovu prijateljsku gestu jednog naroda prema drugome, još uvijek postoje brojni dokumenti i neobična umjetnička svjedočanstva koja su na platnima dočarali umjetnici očevici.
Prvi transportni brodovi iz Indiane i Missourija – takozvana "Hunger Fleet" – s teretom hrane stigli su u luke Liepaja i Riga. Rusko-armenski slikar Ivan Konstantinovič Aivazovski osobno je svjedočio prijemu brodova s dugo očekivanim teretom koji će pomoći u prevladavanju katastrofalne situacije u zemlji.

U lukama Baltičkog mora parobrode su dočekivali orkestri, a vagoni s hranom vozili su se cestama ukrašenim američkim i ruskim zastavama. Taj se događaj toliko dojmio umjetnika da ga je on, pun zahvalnosti i nade, obilježio na dva svoja platna: “Brod pomoći” i “Podjela hrane”.

Posebno je impresivna slika “Podjela hrane”. Na njemu vidimo rusku trojku konja natovarenu hranom.
Na kolima je seljak koji ponosno maše američkom zastavom. Seljani na to mašu maramicama i šeširima, a neki se, padajući na prašinu uz cestu, mole Bogu i hvale Ameriku za pomoć. Vidimo izuzetnu radost, oduševljenje i nestrpljenje gladnog naroda.

Ove bi slike bile kategorički zabranjene za izlaganje na bilo kojoj javnoj izložbi u Rusiji.
Cara je iritiralo raspoloženje ljudi prenijeto na umjetničkim platnima.
A služili su i kao podsjetnik na njegovu bezvrijednost i nesolventnost koja je zemlju bacila u ponor gladi
Aivazovski je na prijelazu iz 1892. u 1893. stigao u Ameriku i sa sobom donio slike koje se toliko nisu svidjele ruskim vlastima. Tijekom ovog posjeta slikar je poklonio svoje radove u znak zahvalnosti za američku pomoć galeriji Washington Corcoran. Od 1961. do 1964. ta su platna bila izložena u Bijeloj kući na inicijativu Jacqueline Kennedy.

Godine 1979. završile su u privatnoj zbirci u Pennsylvaniji i dugi niz godina bile skrivene od javnosti. Godine 2008., na aukciji Sotheby, obje povijesne slike Aivazovskog prodane su za 2,4 milijuna dolara jednom filantropu koji će slike odmah prenijeti u galeriju Corcoran u Washingtonu.


Ova platna koja je umjetnik naslikao 1892. još uvijek su zabranjena u današnjoj Rusiji.
Možda ih novi ruski oligarsi otkupeI kao znak neke nove, prijateljske zahvalnosti prema Amerikancima.
#ArtA_Tsolum_Aivazovsky
ru-1892-ivanajvazovski-usaid

Oznake: USAID 1892

| 09:16 | Lamentiraj (4) | Print this! | #

četvrtak, 13.02.2025.

"psihoterapija"




"Ako mene pitate, sve se svodi na veselje.
Cijeli život se svodi na veselje.
Čak se i politika svodi na veselje.
Kad bi nekome neupućenom, koji je jučer doselio u Hrvatsku, morao objasniti u čemu je ovdje najveći problem, oko čega se dijeli društvo na dva dijela, upravo bi pokušao to objasniti pomoću te imenice.
Veselje.
Možda je to dječji pogled na stvarnost, ali upravo su najveći problemi toliko banalni, da su nevidljivi.

Ne brinite, neće ovo biti "Mali princ" za Hrvate. Ni blizu toga.
Prije svega, možemo se složiti da u Hrvatskoj definitivno postoje razni problemi: korupcija ozbiljno nagriza društvo, povjerenje u pravosuđe je vrlo nisko, inflacija je rekordna, ali stvar koji uzrokuje najveću polemiku u javnosti nije ništa od gore navedenog. Najveći problem nije materijalne, već je posve emotivne prirode.

Hrvati se dijele oko sljedećih pitanja: zašto se vesele i imaju li se razloga veseliti?

Ne, ne, ne brinite, odgovorno tvrdim da ovo neće biti Mali princ. Nemate se čega plašiti. Slobodno nastavite čitati.
Dakle, da nastavimo;
nema smisla biti objektivan oko ovih stvari, ali ako pokušamo, Hrvatska nije loša zemlja za život, klima je povoljna, zemlja je rodna, imamo pitke vode. Plaće nisu baš neke u odnosu na troškove, ali s druge strane, kriminala nema na ulici. Sigurno je za hodati noću. Imamo lijepi komad obale, postoji solidna prometna povezanost. Nema malarije, niti žute groznice, nema egzotičnih životinja koje vas mogu ubiti.
Postoji duga lista zemalja u kojima je puno gore.
Međutim, to možete pričati nekome tko nije Hrvat.

Hrvati nisu veseli, a dobro znaju zašto nisu.
Nisu veseli, jer im je rečeno da će biti veseli kad dobiju svoju državu.
Dobili su je.
Ako ih pitate jesu li zadovoljni, evo što će Vas dočekati: "Čekajte, ovo je to s čime bi mi trebali biti zadovoljni, to je to o čemu sam čitao u stranim časopisima i knjigama i gledao na televiziji? Ovo je TA država?"
Jasno vam je...nisu zadovoljni.

Da kojim slučajem ovo nije njihova država, već neka druga, ničija država, neka opća država koja se može naći na svakoj polici dućana, generička država koje ima svugdje, kakva paše svim ljudima na svijetu, nešto univerzalno, poput USB-C priključka, kakvu sada već i Kinezi proizvode i prodaju preko Aliexpressa i Temua, možda bi onda bili manje nezadovoljni.
Da im je netko rekao: "država...to vam nije ništa posebno, to vam danas svatko ima, ako nečega na svijetu ne nedostaje, evo država vam svakako na svijetu ne nedostaje", onda bi možda nastavili u miru sa svojim životima.

Međutim, oni su o državi maštali kao kakva šiparica o princu na bijelom konju, kao Ana Karenjina, kao Lucija Stipančić, kao kakav Goetheov ili Schillerov junak.
I što se onda dogodilo?

Objekt njihovih maštanja, njihova srodna duša se pretvorila u partnera koji im nakon trideset godina braka ide na živce. Hrče, prdi, ne čisti za sobom, ne sortira otpad po vrećicama, ne iznosi kantu utorkom ujutro, zaboravlja obljetnice, inzistira na lošem TV programu, kojeg Vi osobno ne biste gledali.
Sve češće Hrvat ostaje duže na poslu, namjerno se zatrpava obavezama, ide dužim putem kući, sve samo da bi manje bio kući s Hrvatskom.
Ako uzmemo tako, da su građani muževi, a supruga Hrvatska, (nemojte se ljutiti drage čitateljice, činim to jer mi je zgodnije zbog roda imenice), prostor naše javnosti je najsličniji neprekidnom bračnom savjetovanju u kojoj rastava nikako nije rješenje.

Dakle, država je partner koji ne surađuje, a Vi ste osoba duboko podijeljenih osjećaja prema partneru, možda čak i shizofreničar, ili jednostavno: osoba u braku.

Svaki dobar psihoterapuet će Vam u ovom trenutku reći: "Gledajte, Vi se možete rastati, ali morate biti svjesni, bili ste u braku s nacionalnom državom, pa prije toga s nadnacionalnom državom, a prije toga s monarhijom. Ne možete samo tako mijenjati partnere, to Vas nigdje ne vodi".

Psihoterapeut će, pomalo zlobno, a istodobno i očinski, završiti s "...a promijenili ste i dva ekonomska sistema", te će značajno dići obrve.

Vi ćete kroz suze govoriti da ste svega svjesni, ali da jednostavno ne možete više ovako. Država krade, laže, ubija, vara vas s raznim kriminalcima, pogoduje moćnicima, namješta poslove Vujnovcu, koristi tajne službe u privatne svrhe. Nema što ne radi, bolje vam je i ne misliti šta država radi!

Psihoterapuet će reći "Ok, dragi moj gospodine, ali jeste li vidjeli kakve su druge države? Zar Vi dragi gospodine mislite da druge države nisu nastale u krvi? Nema Vam dragi moj gospodine takve države na cijelom bijelome svijetu. A tek korupcija, tu me nemojte potezati za jezik. Zar mislite da u Švicarskoj cvatu samo ruže?"

Vi ćete reći pomirljivo: "I što onda da radim?"

Psihoterapeut će malo povisiti glas u intonaciji:
"Probajte malo oživjeti Vaš seksualni život!"
Vi ćete pitati:
"Kako, čime?"
Psihoterapeut će značajno dići kažiprst u zrak te reći:
"Prisjećanjem kako Vam je bilo kad ste se tek upoznali."

Uzeti će svoj tablet, nešto natipkati na njemu i gurnuti Vam tablet u lice.
Na Youtubeu će svirati:
Marko Perković Thompson - Ako ne znaš što je bilo
Okej, shvatio sam.
Sam ću obrisati stranicu.


Courtesy by:
@Vino&UDBA
hr-vino-udba

Oznake: fitness

| 11:48 | Lamentiraj (20) | Print this! | #

četvrtak, 30.01.2025.

+Gogić...


"Majka, borac, baka, prijateljica, pjevačica, spisateljica, prevoditeljica, voditeljica si bila u ovozemaljskom životu."
(MajaO.)
Riječi su ostale zauvijek u Pričuljcima.

Ispraćaj "Slavuja" 31.01.2025. 14:00 gradsko groblje Sv.Benedikt Petrinja

rossovka
images uplod

Oznake: Gordana Ross

| 23:31 | Lamentiraj (6) | Print this! | #

subota, 11.01.2025.

ne(bes)(za)posleni *fact-checker*



Sve monoteističke religije i crkve su strogo zabranjivale proricanja.
I to s dobrim razlogom.
Vjerovati u proricanje, znači vjerovati u sudbinu.
Tako Basara kaže kako ne vjeruje ni u sudbinu ni u proročanstva koja proriču čuda pokore, pičvajze i katastrofe koji se zbivaju unutar pojavne, ali vjeruje - i to svakim danom sve više - u proročanstvo o predstojećoj katastrofi realnosti, koje je, kombinirajući kršćanska učenja i uvid u prirodu optoelektronskih tehnologija, diskretno najavio Paul Virilio.

A Virilo je to ovako postavio: svaki novi tehnološki izum sa sobom donosi do tada nepostojeće katastrofe.
Napravite, recimo, željeznicu, uz nju dobijete i željezničke nesreće, otkrijete cijepanje atoma, posle izvjesnog vremena dobijete Hirošimu i Nagasaki - ako se situacija usložnji, biće još gradova na tom spisku - ili konstruirate avion i eto vam avionskih nesreća...

Nadalje, prema Virilio-u, četvrta tehnološka revolucija i njeni izumi - kompjuterizacija, internet i sve što ide uz njih i s njima - u početku će sa sobom donijeti ranije nepoznate pičvajze koji će se događati unutar stvarnosti, da bi u jednom trenutku, za koji Virilio nije mislio da je predaleko u vremenu, dovesti do katastrofe cjelokupne realnosti.
U najdoslovnijem smislu.
Realnost ovoga svijeta će se urušiti kao kula od karata.
A što će posle biti?
Pitajte admirala D. ili nekog drugog sTvora.
Oni će vam reći, ali će vas poslije morati ubiti.

***
Paul Virilio (1932. - 2018.) bio je francuski kulturni teoretičar, urbanist, arhitekt i estetski filozof.
Najpoznatiji je po svojim tekstovima o tehnologiji kako se razvila u odnosu na brzinu i snagu, s različitim referencama na arhitekturu, umjetnost, grad i vojsku.
Virilio je bio plodan kreator neologizama, od kojih je najpoznatiji njegov koncept "Dromologije", sveobuhvatnog, prožimajućeg zapisa brzine u svakom aspektu života.
Prema dvojici biografa, Virilio je bio "povjesničar ratovanja, tehnologije i fotografije, filozof arhitekture, vojne strategije i kinematografije te politički angažiran provokativan komentator povijesti, terorizma, masovnih medija i odnosa ljudi i strojeva.
Virilio je, dakle, skovao izraz "dromologija" (temeljen na Dromos, starogrčkoj imenici za utrku ili trkaću stazu) kako bi označio "logiku i utjecaj brzine".
Dromologija je važna kada se razmatra strukturiranje društva u odnosu na ratovanje i moderne medije, budući da brzina kojom se nešto događa može promijeniti njegovu bitnu prirodu, a ono što se brzo kreće brzo počinje dominirati nad onim što je sporije.

Stoga proučavanje dromologije "nužno podrazumijeva proučavanje organizacije teritorija, [kako tko god] kontrolira teritorij, posjeduje ga.
Posjedovanje teritorija nije primarno vezano za zakone i ugovore, već prije svega stvar kretanja i kruženja.
Virilio je bio jedan od mnogih kulturnih teoretičara (i drugih postmodernista) koje su 1997. kritizirali fizičari Alan Sokal i Jean Bricmont zbog onoga što su okarakterizirali kao nerazumijevanje i zlouporabu znanosti i matematike.
Virilijeva djela tema su desetog poglavlja Pomodne gluposti. Njihova se kritika sastoji od niza citata (često dugih) iz Virilijevih djela, a potom i objašnjenja kako Virilio brka osnovne fizičke pojmove i zlorabi znanstvenu terminologiju do apsurda.
Riječima autora:
Pisanja Paula Virilia uglavnom se vrte oko tema tehnologije, komunikacije i brzine. Sadrže mnoštvo referenci na fiziku, posebice na teoriju relativnosti. Iako su Virilijeve rečenice nešto smislenije od Deleuze-Guattarijevih, ono što se predstavlja kao "znanost" mješavina je monumentalnih zabuna i divljih fantazija. Nadalje, njegove analogije između fizike i društvenih pitanja su najproizvoljnije zamislive, kad se jednostavno ne opija vlastitim riječima. Priznajemo da suosjećamo s mnogim Virilijevim političkim i društvenim stavovima; ali uzroku, nažalost, ne pomaže njegova pseudo-fizika.

Kritika odlomka često glasi otprilike ovako:
Ovdje Virilio miješa brzinu i ubrzanje, dva osnovna pojma kinematike (opis gibanja), koji se uvode i pažljivo razlikuju na početku svakog uvodnog tečaja fizike.
Možda ovu zabunu ne vrijedi naglašavati; ali za navodnog stručnjaka za filozofiju brzine, to je ipak pomalo iznenađujuće.
Završavaju svoje poglavlje dugim citatom nakon kojeg slijedi ovaj komentar:
Ovaj odlomak — koji je u francuskom izvorniku jedna rečenica od 193 riječi, čija "poezija" nažalost nije u potpunosti obuhvaćena prijevodom — najsavršeniji je primjer proljeva pera s kojim smo se ikada susreli.
A koliko vidimo, ne znači baš ništa.

***
Iznenadio me podatak kako je Hrvatska u samom svjetskom vrhu po broju (dotiranih/plaćenih) "fact-checkera".

#Wolverton #Politico
wolverton-politico-fact-check
upload

Oznake: dromologija

| 11:31 | Lamentiraj (6) | Print this! | #

petak, 03.01.2025.

"Golden Mean"



Ako uzmemo u obzir Aristotelovo načelo zlatne sredine, čestito je ono društvo koje održava ravnotežu između tradicije i napretka.

Višak tradicije je porok fundamentalizma.
Ta su društva nefleksibilna, potiskuju inovacije, stagniraju i propadaju.

Višak napretka je mana modernizma.
Ta društva odriču se svog identiteta zbog novosti i, čineći to, gube društvenu koheziju i uništavaju se.

Tradicija uvijek mora omogućiti napredak, a napredak mora biti vođen svjetlom tradicije.

Vrlina teži sredini.
Nije aritemtička sredina.
Ovisna je o nama samima.

credit #ManfredoManfrediEditori
AnnoDomini 1871.
eu-Italy-in-1871-cred-Manfredi-Manfredo-Editori

Oznake: zlatna sredina

| 22:05 | Lamentiraj (6) | Print this! | #

četvrtak, 26.12.2024.

Dvanaest dana Božića




Stoljećima, bilo u vjerskom ili svjetovnom kontekstu, Božić je započinjao 25. prosinca i nastavljao se još dvanaest dana štovanja svetaca uz obilnu gozbu nakon posta.
G..K. Chesterton je žalio zbog dvije stvari koje su i danas prisutne.
Prvo, što kao pisac mora pisati o Božiću mnogo prije Božića kako bi njegov tekst bio objavljen za Božić.
Drugo, čini se da ostatak svijeta slavi Božić mnogo prije Božića, a onda kada Božić dođe, svi prestaju slaviti.
Tradicijski trebalo bi biti upravo suprotno, jer, nekoliko stoljeća ranije, ljudi su čekali Božić da bi proslavili Božić.
A onda su ga slavili dvanaest dana.
Završavao je kulminacijom koju je slavno obilježio William Shakespeare.
Napisao je dramu pod nazivom Dvanaesta noć.
I dok je većina čula za predstavu, većina je zaboravila značenje dvanaeste noći.
Dvanaesti dan Božića.
Posljednji od desetak dana velikog slavlja, koji počinje Kristovim rođenjem i završava posjetom mudraca.
Sretan vam drugi dan Božića.

#CulturalTutor #Ecclesia
advent-12-cultural-tutor

Oznake: Twelvetide

| 10:59 | Lamentiraj (11) | Print this! | #

nedjelja, 20.10.2024.

čitatelj Has



Rubrike kao pisma čitatelja izumiru zajedno s tiskanim novinama.
Frankfurter Allgemeine Zeitung je posjetio jednog svog čitatelja koji im je, redovito kroz 30 godina, pisao.
Uwe-Jens Has, umirovljeni taksist.
Kada čitatelji pišu njihovim novinama, to je obično zato što su zbog nečega iziritirani, žele nešto ispraviti ili izraziti svoje drugačije mišljenje.
Has kaže da je i on to ponekad radio. “Ali duševno mi to nije tako lijepo i više to ne radim.”
Danas piše pisma uredniku kad smisli nešto o članku, kad osjeća da može nešto dodati onome što je napisao.
Na primjer, jedna anegdota iz vremena dok je bio taksist. Ili referenca na knjigu koju je pročitao.
A bilo ih je, obilje.

Has se nikada nije mogao koncentrirati u školi; on je jedini u obitelji koji nije imao srednju školu niti je studirao.
Pet pokušaja večernje škole nije uspjelo.
“Tako je to s tim ADHD ljudima, da mogu raditi samo ono što ih fascinira.”
Razmišlja li ponekad o tome kakav bi njegov život bio da mu je ranije dijagnosticirana?
Bi li onda uzimao lijekove i umjesto taksista postao profesor germanistike?
"Ne", kaže odlučno.
Njegova žena kaže: “Ali možda novinar. Ili arhitekta?“
– „Ne, mogu brojati samo do tri.“ Ona ga pogleda s ljubavlju i kaže: „Ali ja sam te naučila do četiri.“

Je li zadovoljan načinom na koji mu je život ispao?
Da je bio "samo" taksist iako je bio toliko pametan?
Ili samo voli stvoriti takav dojam sa svim svojim anegdotama i citatima?
Iskazuje li u svojim pismima uredniku književnu crtu koja bi ga kvalificirala da postane novinar ili pisac, ali koja nije došla do izražaja zbog njegovog ADHD-a?
S gotovo 80 godina gleda li sa žaljenjem na propuštene prilike ili sa zahvalnošću na ispunjen život?

“Uvijek postoje različite vrste pogleda unatrag. Propuštene prilike - to je misao koju često možete imati.
Ali nimalo ne žalim”, kaže taksist.
Na trenutak izgleda kako je probijen njegov zaštitni zid riječi i kako je isplivalo ono što leži ispod.
Ali nije tako. Has se odmah vraća svom uobičajenom obrascu odgovaranja na osobna pitanja citatom.
Kierkegaard je jednom rekao da se život živi unaprijed, a razumije unazad, on kaže: “Tako je više.”
Novinar pita: “Jesi li sretna osoba?”
– “Rekao bih da”, kaže veselo Has.
“U kojim ste trenucima posebno sretni?”
Opet odgovara citatom: Filozof je jednom rekao da je sreća ostvareno, smisleno djelo. “Za mene to znači da sam bio pola sata na biciklu ovdje na balkonu, da sam naručio knjigu ilida sam napisao pismo uredniku." Ponekad čitam kao Churchill koji se kupao svaki dan tijekom rata. Ili čitam u svojoj sobi.
Churchill je rekao da je šteta za svaku knjigu koja je prerano pročitana.
Sada mi ništa nije prerano.” zvršava Has.
Skini naočale, za sliku, kaže mu žena.
"Ne, ovako izgledam inteligentnije", kaže Has.
I jedan instruktor vožnje je uživao čitajući članak.
#FAZ
faz-has
type russian online

Oznake: adhd

| 10:16 | Lamentiraj (7) | Print this! | #

petak, 18.10.2024.

"O jeziku rode, da ti pojem"



Generativna umjetna inteligencija koja kreira umjetne glasove, počela se koristiti u spam pozivima raznih call središta kojima zavaravaju korisnike izgleda stigla je i do nas.
Koliko benigno ili maligno ostaje za vidjeti.

Kažu kako sve to sada utječe na ljudski jezik, a možda i više.
Postoji stara rasprava: oponaša li umjetnost život ili život umjetnost?
U današnjem digitalnom dobu mogli bismo postaviti novo pitanje: Oponaša li tehnologija čovječanstvo ili mi sada oponašamo tehnologiju koju smo stvorili?
Empirijski dokazi o utjecaju modela velikog jezika na ljudsku govornu komunikaciju, pruža intrigantnu perspektivu.
Otkriva kako ljudski govor suptilno počinje oponašati jezične obrasce umjetne inteligencije, posebno velike jezične modele (LLM) poput ChatGPT-a.
Kako umjetna inteligencija postaje sve više ugrađena u naše svakodnevne živote, možda svjedočimo promjeni u kojoj ljudi počinju usvajati jezične stilove strojeva koje smo napravili.

U početku su jezični modeli umjetne inteligencije uvježbani za repliciranje ljudskog jezika. Ali danas ovi modeli čine više od toga - oni oblikuju način na koji komuniciramo.

Ovaj fenomen otkriva neviđenu dinamiku u kojoj se strukturirani, neutralni i učinkoviti jezik umjetne inteligencije suptilno infiltrira u ljudski govor.
To je pomak kojeg možda nismo ni svjesni - ali njegove implikacije su i čudne i kritične.

Kako umjetna inteligencija nastavlja utjecati na našu komunikaciju, njezin se utjecaj proteže izvan učinkovitosti na kulturno izražavanje.
Jezik nije samo prenošenje informacija; to je odraz identiteta, kreativnosti i zajedničkih vrijednosti.
Uz modele vođene umjetnom inteligencijom kao što je ChatGPT koji oblikuju način na koji komuniciramo, riskiramo gubitak jezične raznolikosti i nijansi koje ljudski govor čine bogatim i šarenim.

Učinkovitost i neutralnost jezika generiranog umjetnom inteligencijom može dovesti do standardiziranijeg globalnog dijalekta, premošćujući jezične praznine, ali narušavajući kulturnu jedinstvenost i kreativna odstupanja. Ova suptilna promjena mogla bi standardizirati izraze emocija, humora ili čak sarkazma, razvodnjavajući osobno i kulturno bogatstvo ljudske komunikacije.

Kako umjetna inteligencija nastavlja utjecati na globalnu komunikaciju, sugerira se da postoji rizik od imperijalizma umjetne inteligencije gdje tehnološke sile nameću svoje jezične norme i vrijednosti svijetu - oblik tehno-hegemonije.

Vjerojatno će budućnost jezika biti negdje u sredini — hibrid ljudske kreativnosti i učinkovitosti vođene umjetnom inteligencijom.
Trebalo bi voditi računa o ravnoteži koju danas postižemo, osiguravajući da petlja jezične povratne sprege poboljšava ljudski izraz bez brisanja njegove raznolikosti.
U ovoj novoj eri razvija se i sam jezik kojim opisujemo naš svijet.
Mi smo stvorili tehnologiju, a ta ista tehnologija sada oblikuje nas.

*
Rezultati popisa stanovništva u Crnoj Gori su pokazali značajan upliv politike "srpskog sveta" ugrožavajući tako crnogorski identitet per se.
Nacionalisti potiskuju male jezike još više od imperijalista.
Slaveni su jezična skupina, a ne etnicitet.
Panslavizam je ruska PSYOP za opravdavanje ruskog imperijalizma, ništa više ili manje.
@GWotD
gwotd-lalokezija


Oznake: ISO 639-2

| 13:57 | Lamentiraj (4) | Print this! | #

utorak, 15.10.2024.

frizerski rez



Na šišanju (trimerom) fizerka priča glasom s jednom povisilicom, tako da se nitko u salonu ne osjeti zakinutim:
"XY je prvo imao moždani pa srčani udar. Ode u pedesetdrugoj. Imamo grobove na 5 lokacija od Šiljakovine preko Odre do Markova Polja. Treba to obići u dva dana, a još ni svijeće nismo kupili..."

***
Gledam ornament u ogledalu obješen na bočni zid.
(Otplovim lagano, dok zuji oko ušiju)
Ovo je Cvijet Života.
Taj drevni simbol obavijen velom misterije...
Leonardo da Vinci je htio otkriti njegove tajne i zauvijek promijeniti svijet, opsežno ga proučavajući, crtao ga i istraživao njegove komponente, kao što je sjeme života...
Cvijet života sastoji se od preklapajućih krugova raspoređenih u šesterokutni uzorak.

Da Vinci je u svojim bilježnicama ne samo skicirao sam Cvijet života nego je iz njega izveo i razne geometrijske figure, uključujući Platonova platonska tijela, sfere i toroide.
Jedan od najintrigantnijih aspekata da Vincijeva rada s Cvijetom života bila je njegova uporaba zlatnog reza, ili phi, u svojim umjetničkim djelima.

Da Vincijevo zanimanje za Cvijet života nadilazilo je puku estetiku.
Istraživao je njegova matematička svojstva, vjerojatno gledajući ga kao ključ za razumijevanje temeljnih obrazaca svemira...
Simbol Cvijeta života koji je intrigirao da Vincija može se pronaći u kulturama diljem svijeta,od drevnih egipatskih hramova do budističkih svetišta u Indiji...
Mnogi vjeruju kako je da Vincijeva studija o Cvijetu života utjecala na njegov pristup umjetnosti i znanosti, formirajući njegovo razumijevanje proporcija, sklada i prirodnih uzoraka...

Možda je samo proučavanje Cvijeta života Leonardu podarilo znanje? Možda mu je istraživanje Cvijeta života doprinijelo i njegovom razumijevanju ljudske anatomije?
Točnije, kao simbol, kaže se da sadrži uzorke pronađene u diobi stanica embrija...
Cvijet života neki smatraju nacrtom svemira. - sadrži osnovu za dizajn svakog atoma, molekularne strukture, i oblik života.
Osim Cvijeta života, da Vinci je proučavao povezane simbole poput Metatronove kocke koja se može izvesti iz Cvijeta života.
Da Vincijev rad s Cvijetom života simbolizira sjecište umjetnosti, znanosti i duhovnosti u renesansnom načinu razmišljanja - prikazujući njegov holistički pristup razumijevanju svijeta.
Neki istraživači vjeruju da je da Vincijevo proučavanje Cvijeta života moglo utjecati na njegove nacrte letećih strojeva i drugih izuma.
Smatra se da simbol također sadrži univerzalne mehaničke principe...
Sadrži i nacrt za perpetum mobile.
Da vinci je ove bilješke pisao unatrag, manje zbog tajnovitosti, možda više bojazan od reakcije crkvenih krugova.
***
Na povratku, u autu, klapa Kamen:
"Di je stina cvit života
I kad vrime kaže svoje
Vratit ću se bar sa šćapon
Zadnji put ću zapivati
Onu staru pismu s klapon"


@AegeisClassic
art-davinci-floweroflife-classicalaegeis

Oznake: novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci

| 19:23 | Lamentiraj (5) | Print this! | #

ponedjeljak, 14.10.2024.

Stadion




Rimski Colosseum je nevjerojatan, ali nije jedinstven.
Jer postoji više od 200 antičkih rimskih arena, na tri različita kontinenta, od kojih su mnoge primale više od 50.000 ljudi.
A Rimljani su izgradili čak i jedan stadion kapaciteta 150.000 gledatelja.
Starom Rimljaninu bi mnoge stvari bile čudne u modernom svijetu, ali naša "ljubav" prema sportu nije jedna od njih.
Jer tisuće ljudi koji su se naguravali na stadione kako bi se zabavili bio je dio uobičajenog života u Rimskom Carstvu.
U njima su se prvenstveno održavale utrke dvokolica/bornih kola (ludi circenses).
Zapravo, i najplaćeniji sportaš u povijesti bio je rimski kočijaš Gaius Appuleius Diocles — njegovi ukupni dobici u karijeri iznosili su, preračunato, oko 15 milijardi dolara.

Sport je bio izuzetno popularan u starom Rimu, a bio je i veliki biznis.
Stoga nije iznenađujuće da su diljem Rimskog Carstva postojali amfiteatri (koji su se koristili i za manje popularne gladijatorske borbe).
Milijuni građana na tri različita kontinenta imali su lokalne arene — takvo obilje stadiona neće se ponovno vidjeti sve do početka 20. stoljeća.
Neki od njih su nevjerojatno dobro očuvani, ali većina nije tako dobro preživjela zub vremena, preostali su amo kao djelomični ostaci, bilo da se radi o ruševnim lukovima ili pukim temeljima.

Prije dvije tisuće godina, od Crvenog mora do Atlantika, ljudi su se gomilali u ovim arenama kako bi gledali gladijatore, pogubljenja ili borbe životinja.
Rimljani su bili vrlo praktični u svojoj arhitekturi i znali su kako uravnotežiti estetska razmatranja s realnošću inženjerstva.
Stoga je Colosseum u Rimu izgrađen s betonskom jezgrom, a tek tada je dobio dekorativnu mramornu fasadu.
Naravno, nisu sve ove arene bile iste veličine kao one u Rimu, Sevilli ili Capui.

No, to je na neki način još impresivnije - to što su borilišta postojala i u malim mjestima govori o velikoj popularnosti sporta toga doba.
Postoji čak jedan u Walesu, u mjestu zvanom Caerleon.
Otuda i na desetke "cirkusa", u kojima su se održavale utrke dvokolica, diljem bivšeg Rimskog Carstva.
Kao u Tiru u Libanonu, gdje bi se redovito okupljalo 40.000 gledatelja.
S druge strane, Circus Maximus u Rimu je nekada primao između 150.000 i 300.000 gledatelja — najveći stadion u antičkom svijetu i onaj koji će biti rangiran kao najveći stadion na svijetu čak iu 21. stoljeću.
Ovdje se nekada utrkivao i onaj Gaius Appuleius Diocles.

Svakako treba imati u vidu i rimska kazališta, gdje su se izvodile predstave i glazba - njih je čak više nego arena.
Za razliku od amfiteatara, imali su polukružni, a ne eliptični tlocrt, kao kod izvanredno dobro očuvanog kazališta u Aspendosu u Turskoj.
Takva su kazališta građena diljem Carstva, od Bugarske do Jordana i Egipta do Britanije.
Milijuni rimskih građana na tri kontinenta nisu imali manjak načina da se zabave, čini se.

I, kao u Meridi, kazališta i amfiteatri često su bili u neposrednoj blizini:
Razmjer i broj tih mjesta - bilo da su amfiteatri za gladijatorske borbe, cirkusi za utrke kočija ili kazališta za drame - objašnjava zašto je pjesnik Juvenal slavno pisao o "kruhu" i cirkusima".
Istine radi, i protivnici igara imaju svoje pretke.
Tako Plinije Mlađi, odvjetnik i guverner piše A.D.98. Calvisiusu Rufusu:
Održavale su se utrke, vrsta spektakla koja me nikad nije nimalo privlačila. U njima ne nalazim ništa novo i drugačije: dovoljno je jednom viđeno, pa me čudi tim više što tolike tisuće odraslih muškaraca ima takvu dječju strast prema tome.

Ovo je bilo društvo opsjednuto zabavom, slično našem.
Paralele s dugotrajnošću ne bih vukao.

photo #TZgradaPule
HR-Arena-di-Pola-TZ-Pula-770x513

Oznake: panem et circenses

| 16:55 | Lamentiraj (4) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © SAJAM TAŠTINE - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< veljača, 2025  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Veljača 2025 (2)
Siječanj 2025 (3)
Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (6)
Rujan 2024 (1)
Kolovoz 2024 (3)
Srpanj 2024 (1)
Lipanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (2)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (1)
Rujan 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Srpanj 2023 (1)
Lipanj 2023 (1)
Svibanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (6)
Veljača 2023 (4)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (5)
Studeni 2022 (10)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (4)
Kolovoz 2022 (3)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (5)
Svibanj 2022 (8)
Travanj 2022 (9)
Ožujak 2022 (12)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (2)
Studeni 2021 (2)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (4)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (5)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Kolovoz 2020 (4)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:



Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica