KOPITOM U GLAVU
28.09.2004., utorak
XXVIII SSI
Eto ljudi unaprijed mi je žao što me neće biti na ovim stranicama do ponedjeljka poradi nemogućnosti pristupu kompjutoru a samim time i internetu. Razlog je prozaičan. Od sutra i službeno u započinju XXVIII Pavijanske sportske igre, koje se ove godine održavaju u Zimbaveanskim savanama, a koje se od nedavno zovu Sergjejeve sportske igre u čast tom doajenu majmuniranja i velikanu pavijanske športske povijesti. Naime, Sergjej je bio prva životinja, a samim time i prvi majmun, u Svemiru. Iako je iz političkih razloga tu titulu dobila Lajka, upućenijima je odavna poznato da je Sergjej bijo prvi, ali da je iz političkih razloga sva medijska pompa pala na tu glupavu đu-kelu, koji gnjurca nije kužio šta se dešava, ali je bijo politički podoban, da, hebem ti, po čemu je pas najbolji čovjekov prijatelj, možda zato što mu cijeli grad zapiša i zasere. Ja bi prije rekao da je čovjek najbolji pseći sluga, a da ne govorim mačji. Ufff, teško mi je pričat o toj nepravdi.Anyway. Sergjej nije bio obeshrabren takvom nepravdom, pa se bacio na istraživanje humanističkih znanosti i razvoj uvjeta za sazrijevanje pavijana, orangutana i drugih srodnih vrsta. Prvi je preveo Rat i mir na pavijanski. Bio je erudit i vrhunski igrač šaha. Popeo se na kilimanjaro. Sam. Teško je i nabrojati sve njegove znanstvene i društvene pothvate. Nekako pred srednjovječnost posvetio se i razvoju razvoja športa u majmuna. Tako je i postao osnivač prvih pavijanskih igara, na kojima je nastupilo samo četri pavijana, u disciplini bacanju kivija na slonove. Ali to je tek bio početak. Godinu za godinom broj pavijana sudionika je rastao, a 1988. godine prvi put je na igre dopušten pristup i čimpanzama, posebice zato jer Sergjej stvarno nije imao konkurencije u šahu. Ta godina je bila prekretnica u povijesti igara, jer su nakon toga svake godine dodavani novi sadržaji i primane nove vrste majmuna. U majmunskim svijetu, naime, nema diskriminacije. Svi su majmuni. Ipak, posebice ističemo makakija Tihomira, koji je kao prvi nepavijan 1993. godine osvojio zlato u višeboju. No, kako je život zajeban pa ima tendenciju završavanja, tako je sudbina zakucala i na Sergjejeova vrata. Na zamolbu Pentagona Sergjej je dobio čast da, nakon Mjeseca, bude prva životinja i na Marsu, a da ne kažem i prvi majmun. Naravno, kao što to uvijek biva kod majmuna, nije niti spomenut kod lansiranja kako-se-ono-zove sonde. Nakon nekoliko mjeseci izuzetno teških uvjeta na Marsu, Sergjej je izdahnuo, ali ne zato što je pokleknuo pred nekakvom nepremostivom preprekom, već zato što je shvatio da se ne može vratit na zemlju i satrati čimpanzu Zvonka u Šahu, ili demolirati gorilu Juricu u badmintonu, pa je sam sebi presudio. Tužna vijest je stigla pred samo otvaranje igara. Stoga, u čast Sergjeju otvaramo XXVIII Sergjejeve sportske igre s tradicionalnim zavijanjem, ali ovaj puta ne na mjesec nego na Mars, u izvedbi komornog orkestra kojota sa teksaških ravnica. AUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU.......................... E pa ljudi živili i čujemo se za pet dana. |
- 21:51 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
27.09.2004., ponedjeljak
Jedna stara dobra...
Kad sam bijo mali mama mi je govorila: Čuvaj se sine ljudi što ti na ulici nude nekakve bonbone, ne uzimlji ih, jer u njima može biti ta neka droga.A sada, mnogo godina kasnije, lutam ulicama tog istog grada i pitam se gdje su nestali svi ti dobri ljudi. |
- 20:04 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
Da se netko ne uvrijedi...
|
...ovo je privatni tekst, učinjen samo za potrebe osobnog dnevnika, i svako daljnje čitanje je zabranjeno, a prekršioci ove zabrane čine to na osobnu odgovornost (NAPOMENA No.1.: Ovim tekstom ne želimo vrijeđati naše sudržavljane homoseksualne orijentacije, već se riječ P...r koristi isključivo u edukativne svrhe i u narodskom značenju "đubre, prljavi pokvarenjak, smrad, seronja, gmaz"). Budući bi se netko mogao naći uvrijeđen, molimo takve da se, za svaki slučaj, brzim korakom udalje s ovog bloga) (NAPOMENA No.2.: Ovim tekstom ne želimo vrijeđati državljane prozvane zemlje, već samo neke njihove političare i određeni postotak osoba koji su, iz raznoraznih razloga, popušili priču svojih političara, uz naznaku da takvih ima i kod nas koliko hoćeš i da, ako im fali takvih, da mi naše jeftino izvozimo, jer je kod nas ponuda veća od potražnje) (NAPOMENA No.3.: Fabula je u cijelosti izmišljena ili pokradena od nepoznatih autora, a svi likovi ili izmišljeni ili im je karakter iskrivljen i izobličen do neprepoznatljivosti, pa samim time, ovo što je doli napisano nema nikakve veze sa stvarnošću, odnosno jedina veza sa stvarnošću je ta što je sve stvarno napisano od jednog stvarnog idiota, odnosno bezubog krlje, koji zbog nedostatka kvalifikacija nije uspio upasti ni u dječji vrtić, nego samo u Vladu, i koji ga stvarno može srat i kad treba i kad ne treba, ali stvaaaaarno može...) Do ušiju uredništva su došle glasine da po ovom blogu kolaju transkripti sjednice Vlade koji su izmišljeni i neistiniti ili su u najmanju ruku izvađeni iz konteksta. Kako bi ispravili tu nepravdu nanesenu najvećim umovima današnjice i vođama naše lijepe Lijepe Naše, ovim putem prenosimo dotični transkript u cijelosti. Posebno napominjemo da je riječ o sjednici povodom incidenata na Hrvatskoj granici s jednom kretenskom državom kretena, koju ne želim iz razumljivih razloga imenovat. Naime te groteskne kreature, karikature su... uostalom šta vam ja sad tu imam pričat, pročitajte sami ako vam se da... Uvežene kolege stiga je mesinđer... Druže precjedniče, druže precjedniče (puf, pant)... Reci Mikula Mali... Imamo novo izviješće s bojišnice, stanje je krajnje alarmantno. Oni pederi su se penetrirali u našu unutrašnjost... Pffsss-he-he-he... Druže Božo prekini se smijat ili ću te izbacit van. He-he-he hmm, akhmm, izvinte druže precjedniče, ppfffpppffss... (potiho je nastavio Božo) (eee sad tu uleće duga govorancija precjednika kojom on prisutnima objašnjava situaciju glede mede, pa taj dio možete slobodno preskočit) Ovako gospodo i drugarice, danaske se dogodio izgred. Svi znate da je to duga priča, da je jedan seronja, koji već duže vrijeme sere po nama i našemu, umislio da je to njihovo, pa je počeo kariolom nositi svoja govna na našu ledinu, a onda je jedan dan iša srat na srid ceste, pa je blokira promet, pa su ga niki talijanci tili izdegenačit, ali ga je naša policija obranila, a ne njihova, što je i indikativno i simptomatično (drug precjednik je uvik bija elokvententan). To je samo nastavak cile priče o međususjedskim odnosima s onima nabijem-ih-bahate, koji nemaju ratne mornarice, jer im u teritorijalno more stane samo štramac ili gumenjak od tri metra, ali zato imaju dugogodišnju tradiciju lova u mutnom, ribarenja u tuđem i općenito zlouporabe svekolike situacije. Svi znate da su isti prije rata maznili svu našu staru štednju putem Đubretarske banke nazvane prema glavnom gradu, pa su konstantno krali struju iz nuklearke "Krhko", a onda su još i pustili "našu" armiju da dođe u nas i počne nas guzit i radit druga sranja. Za to vrime su se pravili ka da se to njih ništa ne tiče. Tako, dok smo mi krvarili iz hemeroida, oni su se razvijali, a sad kad su ušli u zajednicu masonskih pripizdina, došli su se kurčit u nas. A to je sve ekipa školovana u Kumrovcu. Mislim, šta reći o državi koja je već deset godina u ratu s SAD-om samo zato što ih ovi ne mogu nać na karti. Druže precjedniče mislim da ste zeru pretjerali... Druže precjedniče mislim da ste zeru pretjerali jerbo se oni ne mogu kurčit. Oni vam druže precjedniče gutaju tablete protiv dizanja pimpeka, jerbo im je država toliko mala da ako im se digne pimpilinić, isti im završi u drugoj državi, što je carinski prijestup. Jeste li provjerili da nije to posrijedi, jer ako je koji od njih zaboravio popit tablete pa mu se digao, to bi ipak bio samo manji granični incident. Provjereno. Nije to nego su u njih sada izbori, pa im se jadnima od posla ionako ne može dić. Ovo je nešto mnogo ozbiljnije. Iz navedenog je vidljivo da su toliko mali, a toliko puni govana da ih više nemaju di odlagat, pa se oće širiti kanalizacijsku mrežu i u nas. Zato ih drugovi moramo odlučno spriječit, jer imamo i mi toga dosta i... iiiii... Prrrr... He-he-he... (jumfer, jumfer...) pfsss... ihihihihihihi...... (a jebate Jadre je ti razrađen prdac) Poasti, šta smrdi... Ubojiceee, to oružje je zabranjeno ženevskom konvencijom... Upooomoooć, ništa ne vidim... Aaaa stvaaaaarno... Ajme prasci... He-he-he... A poštovane kolege to se ne radi s pola snage. Pravi vođa mora imati prdac sa stavom. Prrrrdžbljoinkgrlj... Ho-ho-ho-ho-ho... Bravo druže precjedniće... Bravo, bravo, vrhunska izvedba... Hrvatska dvanaest bodova, Croatia tvelf points, Kroatien zvolf punkte... He-he-he... precjedniče, de vi rađe provjerite u gaće da Vam nije štogoć ostalo... Jebate, stvarno je... ajme ljudi mislim da sam se usra... Okošbokoš: Aaa-ha-ha-ha-ha... ha-ha... kha... prrrr... aha... hm... šta se smijete ovaj je bijo pravi damski... I Božo2 u isti glas: Ijuuu-hu-hu-hu... prrrdrrr... he-he-grc, zagrc... akh, agr, khrg... kašlj, iskašlj... pljuv... he-he... He-he-he... O čemu smo ono pričali, druže precjedniče. Aaa ko će se sjetit, sigurno o ničemu bitnom. |
- 13:15 - Nabaci nešto svoje (1) - Odnesi doma - #
24.09.2004., petak
Days of thunder
|
Ovo je stvarno bezveze, al kad sam već napisao... ...ći - Dobar dan. Okej, ako sam zatražio desettisuća kuna zašto mi je odobreno samo osamipo? (grrr grrr grizem varijanta). - Paaa ne možete dobiti više, jer je kompjutor tako izračunao. (gulp, klec) - A kako mi je u ožujku izračunao desettisuća, a od tada se ništa nije promijenilo? (grrr...) - Joooj, paaa...? - Dobro, nije sad niti bitno što mi nije odobreno deset tisuća, ali s kojim pravom ste mi odobrili dvjesto kuna dodatnog kredita i to naplatili osamdesetpet kuna? - Pa takvo je pravilo. - A koje to pravilo govori da mi isporučite uslugu koju nisam tražio i to mi masno naplatite? - Kako niste tražili? - Jel u zahtjevu stoji da vas molim osamipo tisuća ili deset. - deset - A koliko ste mi vi dali? - Ali, to smo vam najviše mogli dati. - Zašto me niste onda obavijestili o tome? - Di bi stigli kad bi sve obavještavali... - U Europu. ... - Ali tako je svima... (počela se šefica smanjivati na veličinu makovog zrna) - Onda ste ih sve zakinuli za njihovo pravo. Ja želim te pare nazad i to ne zbog para nego zbog principa. - Dobro gospodine, to ćemo uzeti kao grešku i vratiti vam te novce. - Opa... TARRRAAAARRRRAAAAMMMM – TAAAMM – TAAAMMMM - zaoriše fanfare... Eeee ali nije to sve (sad je Joa karta krenila, aš na aša). Vi ljude uopće ne obavijestite da će im se smanjiti dopušteni minus. A ako zakasne naplatite im zatezne kamate. - Ljudi se trebaju informirati par dana ranije. - Evo se ja informiram. Recite mi koliki će moj dopušteni minus biti? - Jooooj to se ne može točno utvrditi, dok kompjuter ne izbaci. - (ploink – onomatopeja zvuka pucanja živaca) Jel vi to mene ovdje zajebavate... Kako da JA saznam, ako VI ne znate... - (tuk-turuk-tik-tup-tuc - odgovori kalkulator na pritisak njenih prstiju) ...aha, oko 8.300,00 Kn. - Dobro, a zašto ne napravite razmak od desetak dana od utvrđenja minusa do primjene istog... kako bi se ljudi pripremili i mogli planirati financije. - ne znam... Ma ne znam ni ja šta je meni trebalo se s njom prepirat kad sam pare dobio nazad, a ovo ostalo se ionako neće promijenit... NAPOMENA: Bilo je tu još mnogo drugih izraza koji su izbačeni iz kajjaznam kojih razloga: lihvarenje, lopovluk, bahato, bezobrazno, pokvareno, smrdljivci, Udruga za zaštitu potrošača, tužba, pravo, pravda, šmajser, majka, glagol koji označava radnju seksualnog općenja, pas, i slično... |
- 15:01 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #
23.09.2004., četvrtak
OVCA UZVRAĆA UDARAC... (u orginalu: Šip štrajkaš bljak)
|
Prolog Unaprijed se ispričavam ekipi koja će tjerana mazohističkim porivima uopće početi čitati, a možda i nekim čudom uspjeti pročitati ovu kobasicu od teksta. To posebice vrijedi za ekipu kojima šefovi ne plaćaju impulse. Još jedared [trep, trep] ;). - izvinte. Uvod Jednom davno, davno u jednoj dalekoj zemlji iza sedam gora i sedam mora te gro pašnjaka i rijeka postojao je jedan establišment za šišanje ovaca. Ta banka je bila opjevana u mnogim epovima, a čak je i ovaj pisac o njoj par riječi izdvojio na početku bloganja i to u ovom postu. Ta pripovijest je završila ovako... Dragi naš slatki klijentičićićiću, bez ikakvog smo Vam razloga i rezona opet snizili dopušteni minus na 8.300,00 Kn. Nemojte se vele ljutiti, jer nismo mi krivi, nego je naš kompjuter tako izračunao, a šta on kaže to je nama amen. Šta ćete kad talijani (vlasnici!) više vjeruju njemu nego nama. Ali stavite vi zahtjev da Vam vrate minus, i mi ćemo Vam ga vratiti, i to do 15-og kad Vam sjeda master. A brate kada sam im dosad dao toliko para, mogu još i 100,00 kuna... beeeeeeeeeee... And now the conclusion... E, pa duplo beeee... Nakon što je dragi i slatki feferon Joe provjerio na bankomatu stanje računa, utvrdijo je da je dopušteni minus podignut u tri pizde m... visoko (ako se smijem tako izraziti), na čak nevjerojatnih strmoglavih 8.500,00 Kn. Taka-tika-tuk-turuk, pokrenuo se zahrđali umjetnik u glavi, formerly known as mozak. Nakon kraćeg kreketanja i puštanja malenog oblačića čađe u atmosferu na viziru je izašao rezultat: Search and destroy... Ispunjeni su svi preduvjeti za hebanje nane nekoj šalteruši... Nakon što se dotična jadna nevina i naivna dama rasplakala, Joe je stupio u kancelariju njene šefice. Sjeli su. Ona ga je sigurnim glasom zamolila da joj stisne jedan gumbić na leđima, što je Joe uljudno učinio. Bla-bla-bla-bla..., mehaničkim glasom je progovorio kiborg. Ne možemo vam povećati dopušteni minus više od 8.500,00 Kn... bilo je sve što je Joe razumio, prije nego li se onesvijestio. Da ne bi duljio... Joe je otišao u debeli nedopušteni minus koji je preko ljeta sanirao vještom poduzetničkom aktivnošću (he-he-he, bidni česi nisu ni znali šta ih je snašlo), no ostao je mali problem u vidu provizije na povećanje dopuštenog minusa. Naime, za odobrenje zahtjeva se plaća provizija od 1% od dopuštenog iznosa (a ne od razlike) odnosno u ovom slučaju 85,00 Kn. Tika-taka !?!, rekao je mozak. Dopustili su mi kredit od 200,00 kuna i za to naplatili 85,00 Kn. Beeeeee...??? Joe je uletio na lijani u banku i porušio penzionere, pokušavajući se progurati u red za šalter za informacije i reklamacije te doprijeti što bliže navedenom šalteru. I dok je cipelario neku bakicu, krajičkom oka je spazio da iznad šaltera stoji nekakav semafor. "Dečko uzmi broj" iz nastrane maštarije ga prene nekakav glas. ?. Uzeo je broj. Seamdesedevet. A na semaforu trijesčetr. Neće me izmoriti rekao je Joe. To je isto ponovio i četrdesetak minuta kasnije, samo puno iscrpljeniji. Kad je konačno došao do šaltera, dočekala ga je nasmijana omladinka. Šalter informacija je u biti vježbalište za najmlađe pripravnice. To je shvatio Joe, a mlada dama je shvatila da ništa ne shvaća. Velike okice su se široko raširile, unezvjerenim molećivim pogledom osvrtala se po predvorju, očito tražeći šeficu, dok su joj ruke očito tražile čvrst oslonac. Drhtavim glasom je šoto voće promrmljala: "Prčekjte skndu da pzovm šfcu." Kad je mislila da ne gledam, čak je i potrčala. Tika-taka, tika-taka, vrijeme je proticalo, čak se i Joe počeo meškoljiti na mjestu... Ponovno su počele psihološke igre. Dvadesetak minuta kasnije šefica je proćirila iza stupa i kad je uočila da je Joe još tu i da je netremice promatra, sa zaleđenim smješkom mu se obratila. Dobar dan gospodine, kako Vam mogu pomo... A što se dalje dogodilo čitajte sutra (ali samo vi sa manje osjetljivim stomakom)... P.S (ovo nemojte čitat jer sadrži GMO) I nemojte vele očekivat od nastavka jer je mučan i prilično realno opisan (čitaj: dosadan). Čak je toliko dosadan da mi ga se možda neće dati ni napisati. Ili ako ga napišem, razdužit ću ga na dvajesdvije stranice, pa ga nitko neće imat volje pročitat. Ili još bolje napisat ću ga na rumunjskom, pa će ga samo Dumitru Mitu moć pročitat. Ili... hm... da, da, da... šifrirat ću ga, napravit ću alegoriju na totalitarna društva i nazvati ga Otok s blagom... ili još bolje 1984. A možda ću promijenit imena svih likova, promijenit fabulu tako da će to biti priča o uzgajanju jaglaca u mirnom zimbabveanskom pograničnom mjestašcu, a glavne uloge će glumiti Bred Pit i Tom Kruz i Jenifer Eniston i Penelope Kruz. A popa će glumit Entoni Hopkins. Da, da, da... mogao bi o tome pisati. Ili ću jednostavno izvrijeđati ekipu iz big bradera, onako ovlaš, to mi je nekako najlakše. Anyway... Više o svemu tome ili samo o nečemu od nabrojanog čitajte sutra... |
- 19:53 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
22.09.2004., srijeda
HE-HE-HE (rifrešd vržn)
|
Prrrr... He-he-he... pfsss... ihihihihihihi...... He-he-he... Prrrrdžbljoinkgrlj... Ho-ho-ho-ho-ho... He-he-he... Aaa-ha-ha-ha-ha... ha-ha... kha... prrrr... aha... hm... Ijuuu-hu-hu-hu... prrrdrrr... he-he-grc, zagrc... akh, agr, khrg... kašlj, iskašlj... pljuv... he-he... He-he-he... iiiiiiiii O-O -U- IIII P.S. (pojašnjenje) Dosad neobjavljeni transkript sa sjednice Vlade... |
- 20:11 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
21.09.2004., utorak
VELIKI BRAzDER...
|
Velepoštovana velepubliko oću i ja bit u trendu i pisat (iako s malim zakašnjenjem) o VELIKOM BRAzDERU, najnovijem modelu poznatog njemačkog proizvođača traktora i najvećoj konkurenciji John Deeru iliti po naški Džondiru, Tomi Vinkoviću, Thompsonu i sl. produktima. Stvoren je u velikoj bavarskoj tvornici iz koje su potekla i mnoga druga moderna prometala, od kojih su najfascinantniji i navodno najkvalitetniji nazvani prema imenu kćerke izumitelja Otto motora. Ovaj izdanak traktorske industrije izgrađen je od 100 % originalnih švapskih dijelova, dovezenih iz Tajvana, a koje su složili rumunji. U njega je ugrađeno dvije tisuće šarafa, dvadeset tri kamere, sva moguća dodatna oprema i puno ljubavi. Posebno napominjemo da je u našem gradu izgrađena posebna proizvodna hala samo za potrebe promocije nekoliko modela traktora, i sastoji se od garaže i vrta u kojem je đakuzi, a koji je pod videonadzorom 8 sati na dan u tri smjene. Zasad je na lageru dvanajst novih modela. Šest benzinaca i šest dizelašica. Dizelašice su u načelu ok, jer imaju početnu prednost da nemaju pimpeka, pardon auspuh im ne viri van karoserije. No ukupno gledajuć: - bar dva dizel modela imaju premalo dodatne opreme, a prevelike spojlere, s time da je jedna ihihi bljuv varijanta. - jednom benzincu fali par šarafa, vjerojatno od hrđe nakon kupanja u svom bazenu - jedan dizel ne možeš upalit ni kurblom - dva benzinca s kabinom i dužom ceradom izgledaju simpa, iako se još trebaju potvrdit - jedan benzinac fakat nije normalan, nakrcan spojlerima i brabus auspuhom, nalickan do bola, a s najslabijim motorom - drugi, benzinac kabriolet ima previše konja s obzirom na potencijal performansi putnog kompjutora, isti je nadalje prvi pokazao svoj auspuh - kabriolet dizel je preluuud. - dva modela srednje klase, po jedan dizel i benzinac, imaju uravnotežen odnos cijene i kvalitete, ne pitanje je da li je to dosta za dobre prodajne rezultate - najjači dizel model je moj favorit. Ovo su tek prve procjene i moguće je da neki od modela iskoči iz danih okvira prilikom daljnjeg tijeka reklamne kampanje. Kako su prva testiranja izdržljivosti karoserije i motora tek počela teško je prognozirati koji od ovih modela će biti najuspješniji. Prve procjene će biti dane kad dođe do curenja ulja iz karburatora dizel modela i psihičkih problema vezanih uz taj Pred Agrikulturalni Sindrom, tzv. PAS (a baš me zanima i kako i gdje će začepljivat i mijenjat filtere za ulje budući je cijeli kompleks pod videonadzorom - he he he), zatim razni problemi vezani uz njegu karoserije, posebice osjetljivih dizel motora, i to odstranjivanje brzorastućeg grmlja korozije sa zadnjih felgi, pranje preko cerade, nedostatak dodatne opreme, nemogućnost korištenja praonice vozila kad se god hoće, smrad ispušnih plinova i sl. Osim toga svi znaju da šest dizel modela sto dana u jednoj garaži može značiti samo jedno. Letjet će perje. Pardon, štosdemferi. Kod benzinskih modela najveći se problemi očekuju zbog nemogućnosti išpricavanja ulja iz motora u nekakav dizel model, odnosno nemogućnosti olakšanja korištenjem desne prednje felge (što je sve posljedica videonadzora), što često dovodi prevelike turaže motora, naprezanja karoserije, te do psihičkih problema, jer se sva dodatna energija prebaci u sistem za hlađenje, pa u putnom kompjutoru dođe do pada napona što ima za posljedicu nepravilno funkcioniranje senzora. Postavlja se i pitanje pranja i čišćenja garaže. Također je pitanje kako će se trošit skromni budžet za promociju. Tu nas čekaju velike odluke. Oće li se koristit na benzin ili na dodatnu opremu. U svakom slučaju ovaj novi traktor je izazvao oprečna mišljenja i jedino što nam preostaje je da vidimo kako će se prodavat. (Ajmo Atife, daj odjavnu) POGLEDAJ ME JER TO SAM JA SVE ŠTO VIDIŠ JE ULJE IZ KARBURATORA POGLEDAJ ME, DA TO SAM JA PRAVIM BRAZDE, OREM, BEZ ODMORA POGLEDAJ ME JER TO SAM JA SVE ŠTO VIDIŠ DIM JE IZ AUSPUHA POGLEDAJ ME, DA TO SAM JA UPOZNAJ MOJE PRAVE PERFORMANSE, NIJE TAJNA, DA NAJBOLJE OREM JA... |
- 11:26 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
19.09.2004., nedjelja
Nastavak... ili završetak ili čak početak (ovisi o kutu gledanja)
|
Drugovi i drugarice..., javija se jopet drug Mate... ...i ja se zalažen za općenarodno veselje i zajebanciju svihi oblika i formata, ali na drugojačiji način. Niste vi mene jučer skontali kada sam reka da su neki elementi među nama. To triba razložit... (buuu... doli govornik...) Molin vas, molin vas samo sekundu pa idem ća sa govornice... (TUUUU... gootoova sekunda, briši, makni se lapane...) Ma nemojte tako, dajte mi par rečenica da kažem pa stvarno idem... (ajde, al skrati) Daklem, khm... khm... Institucionalizacija aktualnog smisla za humor dovela je do repetiranja pojedinih anegdota, doskočica i pošalica (a svi dobro znamo da je repeticijo mater od tog studijoruma). Autor ne iznalazi nove vidove zajebancije, nego radi nizove, nastavke istih prožvakanih šala ili mijenjajući formu pokušava prodati stare šale odnosno staro govno upakirati u novi pak-papir. U tome može imponirati samo mladim i neiskusnim čitateljima, koji nisu jeli ona stara govna, pa su im i ova fina, a i umotana su u šareni papir. Poneki trenutak inspiracije, iskrica lucidnosti tek djelomično podižu razinu kvalitete ovih uradaka na razinu prosječnosti. S druge strane autoru se ne može spočitati nedostatak lukavosti. Dapače (iliti Yeslittleduck) mali je ljukav ko ljisic. Došlo je do toga da isti čak pokušava i samokritikom doći do novih tema za post. Tako da ponekad samoironijom i autoismijavanjem sroči jednu (pa čak i dvije) karticu teksta tamo gdje nema stvarne inspiracije. A općepoznato je da nesigurne jedinke znaju same sebe gadit na milijon načina. Da nije tužno bilo bi smiješno. Lukavost autora se očitava i u strateški odabranim postovima i boxevima. Raznovrsnošću raznoraznih mozgovnih pizdarijica autor pokušava učinit da svako ovdje može naći nešto za sebe. Nadalje njegova lukavost se proteže i na tuđe posteve. Ostavljanjem raznih nekonvencionalnih komentara, raznoraznim filozofiranjem i pametovanjem autor pokušava izgraditi sliku interesantne osobe, iako to u stvarnosti nije, te pridobiti nekoliko daljnjih čitatelja koji će mu hraniti ego. E po to ne smijemo dozvoliti drugarice i drugovi. Mi tu kreaturu moramo ignorirati. Taj plagijator i obmanjivač, lukava dodvorica i umišljenko, to nadripiskaralo treba sasjeći u korijenu. Apeliram na svaku iole razumnu i poštenu osobu koja drži do osobnog integriteta da ovaj tren ode s ovog posta i ni u kom slučaju ne ostavi komentar. To je jedini način da smjestimo autora u okvire u kojima zaslužuje bit, a to je prazna soba s nekakvom električnom škatulicom u ćošku. HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA HA zaorilo je dvoranom. A jesi zajeban Mate, valja ti ova... A čega se neće sve domislit... Ajmo ljudi, triput hura za Matu... HUURRAAA, HUURRAAA, HUURRAAA... P.S. (ima još) Potaknut riječima kolege Kašete upozoravam vas da se smijete baremko 3 puta na dan po petnaest minuta. Time ćete doprinijeti poboljšanju rada krvožilnog sustava, probave i izlučivanja toksina iz tijela, što će za posljedicu imati povećanje kvalitete tena i češći odlazak na WC. P.P.S. (mejd baj Mate) Ne slušajte ga, to je laž. On od vas želi učinit poslušnike koji ćemu jest iz ruke i onda kad vas hipnotizira i stavi pod svoju kontrolu, sumnjivim metodama će će vas natjerat na samospoznaju sebe i svijeta oko sebe. I neće stat dok se cijela nacija ne bude cerila ili kesila, ovisno tko što preferira. Ljudi borite se neposluhom protiv toga... P.P.P.S. (mejd baj Šime) Ajde Mate ne laprdaj, čovik ih samo oće malo nasmijat... |
- 13:20 - Nabaci nešto svoje (16) - Odnesi doma - #
17.09.2004., petak
Punoglavno višeglasje... ali ne i suglasje
Danaske smo se ovdi... Danas smo...Drugovi, drugovi mir... Drugovi, molim vas... Molim vas... Jabavampas...#$&%$!$#%5, da vam pas... #!#$%$&#&... DOOOSTAAA !!!!! ... (tišina... u pozadini se samo čuje plač malog Marka kojeg je drugarica Smiljka donijela na radni sastanak, jerbo ga je morala podić iz jaslica do tri i po, a sad je već pet i petnaest) Khm, akhm... Daklem, danaske smo se ovdi skupli kako b utvrdili, kako b ustanovli tko su ti negativni elementi koji sustavno truju duše i mozgovlje naših potomaka, koji iznutra izgrizavaju naše najvećon blago, ali i našu najnezaštićijeniju nejačad, našu neiskvarnu mladež. (žamor...) Da drugovi (mir, mir...) navodno su se pojavili neki opasni elementi u našim redovima, a sada je već i širokim masama došlo do ušiju vonj truleža kojim nas dotične persone zasipavaju... Uvik san van ja govrjo da unutarnji i vanjski neprijatelj nikad ne spava. A jestel me slušali – niste. E pa dok radni narod mirno sniva o našoj revoluciji i boljoj budućnosti u našem samoupravnom socijalizmu, te zle kreature rovare suprotivu našijeg sistema. I to triba razotkrit. Zato ću prepustit govor upućenijem od sebe. Daklem, drug Mate ima riječ... ajde Mate ožeži. Fala druže Šime. Veleuzvišeni puče... Dopala me izvanredna velečast i velpoštovanje da vas upoznam s... Ma ajde Mate ne velepizdi, rec šta je bilo (dobaci netko iz publike). Joe-je-pisao-nekakve-tekstove-kojima-je-rovario-protiv-sistema... (u dahu je izdeklamirao Mate). Evo imam ovdi tu umotvorinu, crno na bijelom... ko bi reka da će to učinit... nisam se tome nada ili kako bi jedan naš pjesnik reka: o sudbo huda što gorki pelin si mi u čašu smjestila, umjesto lavova koji mi je duplo draži... Ajde Mate uhomlate ne laprdaj, daj da to vidimo... (i raja se bacila na čitanje...) Eee pfpfkh... ghkr... khah akh... (prvo su pokušali suspregnit smijeh) pfkrhgha ha ha ha... (a onda više nisu mogli) BUA-HA-HA-HA-HA... (orilo se konferencijskom salom). Mate budalante, ma to Joe bio ljut samo jer su ga nenadano zajebali u gruntovnici. Nije on tip za rušit sistem, rješit će on to mirnim putem, ili kako on to voli reć progutat će govno... Ali iz teksta je vidljivo da je on indoktriniran neprijateljskom propagandom... Ma indoktriniran je on gramatičkim pogreškama, a ne ideologijom... Ali... Braćo i sestre ne dajmo da nas razjedine ostanimo složni do kraja na neiskrivljenoj crti naše revolucije... Mate je glasom očajnika pokušavao usmjeriti raspravu natrag na prvotni kolosijek... No bilo je kasno, ekipa je uvidila da su okasnili na marendu iz neopravdanih razloga. Razlaz skupa je bio neminovan. Ajd Mate ne laprdaj, uključijo se ponovno Šime u raspravu... Šta kažeš Smiljo da idemo štogoć prezalogajit... Jašta, pravo zboriš, živija govornik, neizostavno ga je podržalo desno krilo... Pa se odma pridružilo i lijevo... Ko je za... svi... Prijedlog se usvaja... Ajmo ća, i sutra će nam živit rad i radničko samoupravljanje... Neka se danas samo samoupravlja i bez nas... (već i prije dovršetka tih riječi svi su se spontano počeli dizati sa svojih stolica i vedro zažuborilii prema izlaznim vratima) Veseli žamor se počeo gubit u zakutcima možđana... (fade out) Opustjelo je. Utihnulo je. Glasovi u glavi su se mirno razišli (konačno!), a Joeu je ostalo blago tupilo u mozgovnim kanalima te lagani kes na licu. Da, Joe je opet bio spreman za zajebanciju. |
- 11:22 - Nabaci nešto svoje (18) - Odnesi doma - #
15.09.2004., srijeda
GRUNTAONICA iliti dam guze za dobru statistiku
|
Danas me ozbiljno naljutilo. En ti državu i ko ju je organizirao ovako anarhičnu. Da nas svaka budala može jebat kad mu se digne. Prvo se ograđujem. Iz moje perspektive se stvarno osjeti trud da se popravi ovo stanje u pravosuđu, odnosno u društvu uopće. Stvarno je. Pa makar i iz krivih razloga. Tako imamo dernek oko Uskoka, pa se procesuiraju mafijaši, pa se reorganizira sudstvo, pa pokušavaju stisnut bezobraznu oligarhiju banaka, koje su iskoristile zakone zaostale iz doba divnog, nevinog komunizma kako bi nas izmuzle do krajnjih granica (nevjerojatno je koliko ljudi misli da je komunizam bio dobar sistem, fukin anbilivibl, ljudi kaj ste vi ludi, dajte dođite sebi, zbog tog komunizma nam i je ovako !!!). Život se nekako kotura, posao isto. I taman se opustim i popustim stisak na kočnicu, počnem konkretno i smisleno razmišljat, kad me taj nesuvisli frankenštajn pretekne i pokaže mi srednji prst. Sirovi majmuni, neinteligentni, neodgojeni, i uopće nesposobni za empatiju, nedostatak zdravog razuma nadomještavaju bahatošću i bezobzirnošću. I baš su svi zaposleni u državnoj upravi, kao šefovi i upravitelji. Ili po nekakvim bankama i osiguranjima. Ili su političari, pa vode narod u bolju budućnost. Ponekad se pitam da li ih kloniraju. Ili jednostavno vrše selekciju pa ko prebaci 80 I.Q. taj odma postaje nepodoban za šefovsku službu. Neću sad u detalje o tome tko me iživcirao i kako. Al ima veze sa okošbokoš. Kokoš nepodojena. Kad je stupala na službu rekla je ihihihi ja ne znam puno o ovome što ću radit (jer sam se uguzila na fotelju samo zato što je moja strančica kojoj sam predsjednica koalirala s najvećom strankom i sa svoja čak dva glasa im osigurala većinu u Saboru), niti mi je to struka (ali sam toliko pametna da mogu radit sve što mi daju), pa ću sve lijepo proučit i donosit odluke vođena razumom. Kurac razumom, garant joj par savjetnika sve šapće, a ona se samo ceri, jer ništa ne kuži. Moram priznat da joj se (ili nekom savjetniku) zalomilo par dobrih ideja, zato nisam jako bijesan na nju, ali trenutno pizdim jer sam ispao kolateralna žrtva u jednoj od njenih (moš mislit njenih, ko zna čijih) umotvorina, osmišljenih kako bi se prečicom (bez da se išta riješi) došlo do dobrih statistički rezultata, nauštrb građanske nejači (to su oni koje svi gaze), svih obzira, a rekao bih i morala. Da im majkata, daju ti trideset dana za nešto za što običnoj nejači, građaninu, laiku, civilu (jer nema svak para za odvjetnike) treba par mjeseci ili godina. Onda svi shvate da je to idiotizam, pa više nitko ne obraća pažnju na rokove, jer su ionako zatrpani (a brate mili i neradi im se previše). I onda jednog dana dođe čudnovata bahata kreatura i odluči da će sve stare predmete, kojima su protekli rokovi, bez upozorenja, obustaviti, retroaktivno, unatrag (ko vas jebe papci kad nemate veze niti znate ljude na pravom mjestu). Posljedica. Opa, predmet riješen. Tisuće njih. Statistika će se širokim osmjehom smješkati na kraju godine: "Nu me, nu me kako sam pozitivna." Ispast će da su radili bolje od udarnika Atifa na trasi Brčko-Banovići. O tome će, kao uštimani orkestar, i sve novine pisat. Milijon rješenih predmeta. Kolko nas ima, jebote kolko nas ima... A ove što su dali para i para za prikupljanje dokumentacije i sudske pristojbe ko jebe. Šta se nisu školovali. Šta nisu uzeli bolovanje i prikupili svu dokumentaciju na vrijeme. Ko im je kriv šta rade prekovremenu, mogli su pisat prijavu inspekciji rada šefu ili tražit slobodan dan (bu-ha-ha-ha). Šta se nisu potrudili pa ispoštovali sudske rokove. Ili uzeli odvjetnika da to umjesto njihi napravi. To dođe samo petsto Eura, a ušteeedi vreeemenaaa. Daklem, sami su si krivi, pa neka ponovno podnesu zahtjev, ah da to vam je dvjesto do petsto kuna za novu pristojbu molim. Hvala lijepa. I ponovno skupite svu dokumentaciju i dostavite nam je. I kad ste već tu možete nam podojit nožni palac. E ne dam se više zajebavat. Ima i od zajebanih zajebaniji. Zatrpat ću ih predstavkama, žalbama, zahtjevima i molbama. Tužit ću ih Ustavnom sudu svaki put kad prebace razumni rok za rješavanje predmeta. Što mi dopušta Ustav i garantira mi da ću dobit neke pare radi toga. Pa nek oni meni podoje palac. Neoprani. U biti, ili to ili ću, kad se smirim, stavit kečap i majonezu na to govno i fino progutat. Kao i svaki put dosad. |
- 18:49 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
14.09.2004., utorak
Danas samo par riječi...
|
Monumentalnost, epohalnost, iznadprosječnost, nenadjebivost, savršenost, presumptivnost, ograničenost, kočoperitet, bahatost, prepotentnost, pojavnost, posljedičnost, neispravnost, glupost, čak i idiotizam. Neinspirativnost, neinventivnost, kvaziintelektualizam, larpurlatizam, kompliciranost, cjepidlačnost, istovjetnost, nezanimljivost, bespredmetnost, zbiljnost, mnogobrojnost, uočljivost. Uzročnost, egoizam, neinteligencija, površnost, lijenost, neodgojenost, nerazumnost, isključivost, beskrajnost, glupost. Skromnost, skrušenost, poštenje, priznanje, malenkost, slabost, krhkost. Introsprektivnost, kontemplacija, iskustvenost, instiktivnost, individualnost, upornost, dirljivost, preoblikovanje, oplemenjenje, zaozbiljanski, potrebitost. Maštovitost, pronicljivost, jednostavnost, iskrenost, humorističnost, zanimljivost, pustopašnost, četverotračnost, suspens, blagoglagoljivost, koloritet, kvaliteta, budućnost, garancija. Šega, zajebancija. Joe Pellena. Pozdravljenost. |
- 16:42 - Nabaci nešto svoje (9) - Odnesi doma - #
13.09.2004., ponedjeljak
|
Uvijek me uhvate dok pišem po zi |
- 20:22 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
12.09.2004., nedjelja
HAJKU al ne od Japan niti sa Jamajku
|
...već od ovod... Znam da nisi cijelu noć spavala i glava boli kad je šuplja, a di neće zub. Al kud baš u subotu. Ozbiljno sam te shvatio tek kad je hitna došla po tebe. Malo mi je krivo. Pa dobro, izgleda da ta gangrena stvarno boli. Al sad kad si ovdje sredi kuću. Da zaboraviš na bol. Poslije toga kupi meso i spremi stvari. Idemo na roštilj u Zelinu. Nema isprike, obećao sam društvu. A ti dobro znaš da ne znam pac raditi niti meso peći. P.S. (paz vamo) Hik... Podrig... Fala draga, bilo je divno... evo svi to kažu... hik... Draga... dragaaa... (pljus, pljas)... šta se praviš... šta ti je... joooj Atife zovi hitnu... mislim da joj je... nešto... |
- 14:53 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
10.09.2004., petak
Kako prečicom doći do Joea...
|
...ukucaj u google: -jebote kolko nas ima - !!! -prdac - ovaj mi je omiljeni -najnovija hit kravata - i ovaj -jebene pjesme -protest protiv 0,00 alkohola u krvi -kadet bend iz splita - ovdje sam numero uno e unisimo -taktički snajperi -slike potpuno golih cura -nešto o sjevernim medvjedima -magellan put oko svijeta -civilna služba -slike mladih golih cura -joepellena - eee ovaj mi nije jasan -lsd luđak -krempite recept -recept prebranac - ? -recept za prošek -big brader - nisam samo ja loš u engl. gramatiklji -srebrni metak, horor film -kako gledati film preko interneta -mit - književna vrsta -diamonds; water; paradoks between them -auto kuća vil -izmjena šoferšajbi |
- 21:11 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
Kulturno-umjetnički program BLJRT-a - anketa
|
- Dobar dan bako mi smo iz BLJRT-a, što mislite da li... Joooj sinko nisam ti ja odavle... ne znam ti ja to... . . . - Dobar dan... Ako je tebi nije meni, odjebi... . . . Dobar dan, može jedno pitanje... Jel to za televiziju... je... Alo, alooo maaamaaa... vidiii meee... . . . - Izvinite... Izvinite, molim vas, može jedno pitanje za anketu? Ma može i tri... aj bok... Ali izvinite... Ma šta se izvinjavaš nisi mi na nogu stao... . . . - Eeej mali, može jedno pitanje za anketu? Može burke, al oš mi daš tri kune... Nemam... Eee pizdo... Jeb#*+#$%#%... Da ti jeb... Pederu... . . . - Dobar dan, želimo vas samo pitati... Odi u p..du materinu, šta s` me napo... . . . Dobar dan... Bokić... ihihihi... Možete li mi reći što mislite da li su slikari ekspresionisti podredili realno poimanje stvarnosti unutarnjem, oćutilnom svijetu i na tom temelju izgradili monumentalne koloritne spomenike vlastitom subjektivnom doživljaju stvarnosti? Ihi-hi, ihihihi... ma neee znaaam... hihihi... a kaj bum bila ne telki... hihi... joooj, pa kaj ja znam... NE ZNAM... . . . Alo, aaalooo... ej stari... *BUUUUUM...* Jooooj fafbio mi je fube, ftvafno nije nofmalan...TUFIT FU TE BUDALO... FAMO DA TE UFATIM... . . . - Dobaf dan... Dobar dan (oho...) Fefeli bi fam poftavit fitanje... Može dečko, pucaj... BANG-BANG... (Trista mu retorti ubio si ga namrtvo) Ma nifam famo je fanjen... Isfinite... Isfinite gofpodine fto miflite da li fu flikari ekfpfefionifti podfedili fealno poimanje ftfafnofti unutafnjem, ofutilnom fvijetu i na tom temelju ifgfadili monufentafne kofofitne fpomenike flaftitom fubjektifnom dofivfjaju ftfafnofti? DA, ah.... A fafto tako miflite? Za... arghh... Zato... ahh... Zato što... Ahhhh(izdahn)... (Bježmo...) Napominjemo da je ova anketa provedena na slučajnom uzorku građana, i mišljenja koja su iznesena u njoj ne predstavljaju mišljenje javnog mnijenja niti mišljenje ove redakcije. |
- 16:16 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
...tsonvitaerK
|
.oivats avols akilev in ujicknupretni in masin ad olib ket ib atš A .ejičajogurd otšen mivarpan nadasod ibes mas mitejso es dog daK .tsonvitaerk an midav šoj es rej ,avanjirbaz en em oT .unjasip u lits ibnboso oidrvtu masin ad oidrvtu aj i mas okaT .uljbodzar mežud o omirovog ,navitaerk ejin ad avotsket hinčils tep oasipan okten ej oka ad martams en onvaran emivO .aviljminazen i aviljdivderp, andasod ej avkat aok i ,.ls i avtšurd ,eniloko do mitunteman olib mineljvonatsu onboso olib amilivarp anžoldop ešivus atsi ej ad ili (oktejir olrv ej otš) ebes alšanorp itsolejic u ili aboso ej ad ičanz adno itsi onlats ej okA .ulits monboso o i mami enjeljšim otsI .itičuan ili tivarpan ovon otšen nad ikavs onbertop ej otaZ .itsupo kazom es rej orbod ejin oT .momzitamotua enič ćev adas ovo i okat ,aljvanop es otš ogurd evs i oaK .eljod emerp erog do i onsed an avejil s itatič ilkivan us okaT .amilivarp inžoldop orlv ulivarp u us iduLj .ećuk dok itivonop ovo etjavašukop en ocejd ,eclanoiseforp az omas ej tsket javo enjerozopU |
- 09:32 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #
09.09.2004., četvrtak
Danas na meniju...
|
...nedostatak vremena i volje, a posebice onog prvog. Zbog radi gorenavedenog samo jedan vic iz jaslica... Jel pavas? Ne. Ta ladis? Papam kekć. Daš meni? Pavam. |
- 16:29 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
07.09.2004., utorak
Joe danas malo šaralo po blogi...
|
Joe danas malo šaralo po blogi. Joe bilo dosta naivno pa mislilo da ovdje sve funkcioniralo drugojačije nego o stvarni svijete. Vidjeti Joe mnoga bloga. Vidjeti Joe uređivačka politike. Vidjeti Joe svešto. Od najbistriji i najčitaniji mislijanci do tupavo potrošačko mentalitetno a mislilo da pametno piskarala. Vidili Joe ljutnja i bijes. Vidili Joei patetika i kvazisućuttt. Vidilo Joe poneka smiješna pisalo i tužna pisalo i dobra pisalo. I neki što bez srca pisalo (e to je Joeiu loše sjelo). A mnogi pisanje tuđa misli, takvi uzalud pisanje. I onda opet pogledalo Joe uređivačke politika. Pogledalo Joe najposjećivaniji bloge i one manje posjećivalnih. Ne bilo Joeu jasno vot d fak iz gojing on. Zato Joe zatvorilo svoja škatulica, sjela, i u tišinom kontemplirarovala. Kontemplirarovirala i kontemplirarovirala, al ne bilo Joe Profesore Baltazar, pa ne bilo Joe ništa smislili. Upitnik i dalje visilo nad Joeova glava. Joe znalo da bilo veliki konzerva. Joe ne djelilo mišljenja sa mnogi mladi libelarno jastrebova. Joe vezalo zemlji i tradicijo. Joei ne mrzilo crkva i popi. Joieia bilo pravo pa desno. Joia volilo kad Thompsone urlikalo Vjeeeetreee s Dinareeee... Joe ne bilo moderno. Joe ne bilo hip ni kul. Joie imalo obični obitelja. Jedno žena. Jedno djeteto. Jedno posal. Jedno velika glava. I jedno srco. I uvijek Joe išlo kao magare od livada do pojata. Ne gledalo prevelika, ne pitalo prekovelika. Jopet dosta Joe vidila, ali malo shvatila. Upitnik i dalje visilo nad Joeova glava. Joe bilo iz velika obitelje. Obitelja se volila međuosobno. Možda zato Joea ne shvatila ovi drugo ljudila. Možda zato ne bilo Joeu jasno vot d fak iz gojing on. Ale upitnika i dalje visili nad Joieovi glavurde. |
- 17:23 - Nabaci nešto svoje (3) - Odnesi doma - #
06.09.2004., ponedjeljak
Ljud
Neven je tog jutra ustao uzbuđen. Sve o čemu je sanjao godinama trebalo se odigrati ovdje unutar nekoliko minuta. Na zvuk zvona portafona, nestrpljivo je skočio s kauča, otkačio je pipke proklete sprave koja mu je bila dom od rođenja, i uputio se prema vratima. Nije se javio na portafon. samo je stisnuo dugme za otvaranje vrata od zgrade. Osjećao se kao kockar za stolom ruleta u iščekivanju da kuglica stane na njegovom broju. Bio je spreman riskirati ovu minutu. Jen, dva, tri... četrestšest, četrestsedam... Din-don-cin-din-don, oglasilo se zvono poznatim neravnomjernim zvukom. Bok ja sam Marko - pružio mu je neznanac ruku (pejestsedam, pejestosam...), a Neven ju je grčevito stisnuo. Baš si onakav kakvim sam te zamišljao, potpuno miran, ležerno reče Marko. Ovo ti je sigurno prvi put. I zaista bilo mu je prvi put. Kada je već izgubio nadu, upoznao je Marka, na chatu. Ubrzo su ustanovili da ne samo da dijele zajedničke interese već i mnogo više od toga. Neven je konačno našao pravog Čovjeka, svoju kozmičku drugu polovicu. On je bio taj koji će mu biti prvi i s kojim će podijeliti iskustvo za kojim je čeznuo svih ovih godina dok se zaletavao u bešćutni zid ljudske gluposti. U ovom gradu nije bilo razumijevanja za drugačije. Čvrsto je stisnuo Markovu ruku dok su se spuštali niz stepenište. Marko kao Marko je za to vrijeme nešto pričao, tek da ispuni zloslutnu tišinu. Neven je bio kao u transu i riječi su se naprosto odbijale od mozga. Upijao je svaki detalj okoline. Kada su izašli na sunčevu svijetlost, mislio je da će iskočiti iz sebe. Prepustio se slikama i bojama i mirisima... Opustio se i stisak njegove ruke. Sada je Marka držao ovlaš, kao starog druga. Marko je imao takav utjecaj na Ljude. Rano popodne je prolazilo, a oni se nisu mogli zasititi zajedničkih trenutaka. Hodali su Zrinjevcom koji je bio začudno prazan za to doba. Nesvjesni ičega osim ljepote postojanja, zaneseni su lebdjeli alejom topola (ili platana?, kao da je bitno). Kao iz sna prenuti, čuli su grubi muški glas iza leđa: Diii ćeteee peeederiii...! Marko je prvi shvatio da nešto nije u redu kada je uočio da im se brzim korakom približava nekakva nakupina mladih ćelavih likova. Bilo je kasno za bijeg. Nekolicina ih se bacila na Marka, koji je pružao žilav otpor. Ostali su cipelarili Nevena, koji je, ležeći okrvavljen na asfaltu, staklenim očima gledao kroz njih, kao da je nesvjestan zbivanja oko sebe (trijestosam, trijesdevet...). NE RAZUMIJETE...!!!, zavapio je Marko prije negoli su ga potpuno savladali (pejestšest, pejestsedam...). Ona druga skupina se pomalo zbunjeno prestala iživljavati na Nevenu, vidjevši da ovaj ne samo da ne pruža otpor, već se i odsutno smiješi, kao da ga se ne tiče što mu zabijaju glavu u sviježi asfalt, izbijaju bubrege i lome ruku. (šezdeset...). Nevenovo tijelo se počelo tresti i udarati silovito o pločnik, a pjena mu izbijati na usta. Ćelavci su se ukočili. Paralizirano su promatrali Marka kako se baca na Nevena i hvata ga za ruku. Neven se naočigled topio pred njihovim očima. Venuo i uvenuo, u Markovom zagrljaju. Neven je bio Ljud... ...prošla je minuta, a svima je poznato da Ljud kada je iskopčan s aparata ne može izdržati dulje od minute, osim ako ga Čovjek drži za ruku. Zato je i bio strogo zaštićen zakonom. Izraz nevjerice i straha isijavao je s lica napadača. Naočigled su se počeli tresti kao u groznici. Zbunjeno i nespretno teturajući pokušali su pobjeći iz parka, ali unutar nekoliko sekundi bili su okruženi hololetjelicama. Kazna za ubojstvo Ljuda bila je smrt na mjestu događaja. Bez suđenja. Zadnje što su vidjeli bila je unutrašnjost holomarice, koja je ujedno bila i spalionica. Marko je zapalio cigaretu, ništa drugo i nije mogao učiniti. Neven je već odavno letio nekim ljepšim dimenzijama... (tribute to Kontamteplanktontivni) |
- 20:50 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
Natpis na restoranu u Ilidži:
|
Na veresiju dajemo samo starijima od 65 u pratnji oba roditelja. |
- 18:40 - Nabaci nešto svoje (0) - Odnesi doma - #
03.09.2004., petak
Daboanganebilo...
|
Nekad sam stvarno zajeban. Danas to nije slučaj. Anyway... Vozio sam se prema gradu, kad me napala sjeta. Sjetio sam se tete. Sestre očeve. Najstarije. A to nije mala obitelj, jer otac ima šest sestara i tri brata. Od cijele obitelji ona je prva došla u Zagreb. Iz tadašnje pripizdine kojoj su tepali da im je dom (sada je druga situacija-razvilo se mjestašce). I kako je koji od njih stasao, ona im je pružala utočište i pomoć. I jedina se nije udala. Radila je u ljekarni i uvijek sam volio ić kod nje. Jedan od razloga što je uvijek bilo džabe bonbona, jer je uvijek volila brinuti o drugima. No kako su se braća i sestre poženili i poudavale, a obitelji rasle i stasavale te brinule neke svoje brige, tako je i za nju nekako bilo sve manje mjesta u našim životima. Makar smo je i dalje volili. A onda je jednog dana došla strašna vijest da ima neizlječivu bolest i da neće još dugo biti s nama. I stvarno. Vrlo brzo je okopnila, i otišla... samo par godina nakon roditelja, moga dida i babe. I mada sada nije s nama, ipak se ja svako malo sjetim svoje tete i njenog... Daboan ga nebilo... |
- 09:05 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
02.09.2004., četvrtak
6-o gOdIšnjIcA...
Eeee ljudi, ja skoro zaboravio. Na tom gori-doli toboganu smo zakonita i ja dogurali do sedme godine. Nikidan je bilo šest godina od kad sam kapitulirao. Zlatokosa mi je bila dobra pa je dobila pusu i bombonjeru. Lažem, vodijo sam svoju ljubav u meksički restoran, pa smo nakon tog erotskog obroka išli u kino gledat neki misaoni filim. Opet lažem, ministar financija (a to sam ja) je utvrdio da kućni budžet ne bi izdržao takav pritisak, pa je ljubljena dobila lazanje preko dostave i Shrek2 (2 tumbs up, must see). Bila je zadovoljna. I ona i ja. Podsjetismo se zadnjih godina. (Samo čas... Bzzzt... bzzt... bzt... zt... t... eto ga smo izbrisali loše dijelove iz tog razdoblja). To razdoblje je bilo za vrlodobar odličan četri plus. U međuvremenu je i dijete naraslo. Cura. Cura i po. Godina pet i po. Jednostavnom matematikom se da utvrdit direktni povod uplovljavanja u bračnu luku. Neko bi reko, a netko bi rekao. A neko bi jopet reka da su me prisilili. A drugi bi rekao samo ilili (jer mu se taj dio najviše sviđa). Ma nisu. I jesu. Kako se uzme. Da je moglo u zgodnije vrime uletit, moglo je. Da sam se nešto bunio ili mislio pobjeć, nisam. Kao i u svemu drugom - zajahao sam pa šta bude. Možda je i bolje da nisam znao šta me čeka. Ovako što si stariji, više sam sebe razmaziš pa ti je teže dopustit drugom da zauzme dio tebe ili da uzme (ili pokuša uzet) pravo na dobar dio tvog vremena. Kako god bilo da bilo mi tako pomalo šepuckamo prema starosti. Naša cura raste i razvija se u divno stvorenje, čovjeka. I kad je pitaju koliko ima godina kaže da je – predškolska. A mene kad pitaju kako si, kažem im DOBRO SAM, ODLIČNO, A TI. I za kraj savjet: Oženite se. Ako nađete dobru ženu, bit ćete sretni, a ako ne, postat ćete filozof. kratSo. |
- 19:23 - Nabaci nešto svoje (5) - Odnesi doma - #
01.09.2004., srijeda
Back to life, back to reality...
Ma vidiš ti to. Taman se ukopam na rezervne položaje. Utvrdim se na strateškom mjestu, u zavjetrinu, zaštićen od svake ozbiljne misli. Bezbrižno savijem gnijezdo u međuprostoru, svijetu između stvarnosti i zbilje. I onda – BUUUUUUMMM. To je samo bilo ljeto. Vrijeme kad nitko iole normalan niti ne pokušava sastaviti ozbiljnu prostoproširenu rečenicu. Vrijeme kad i revolucionari prestanu dizati ustanke (jer su na piciginu). A političari zašute. Puna su im usta. Taracaju pedoče po dalmatinskim restoranima. No, par brzih kontri od strane navodno realnog trodimenzionalnog (a uzevši i vrijeme u obzir – četverodimenzionalnog) okružja u kojem egzistira ova krhka i ranjiva jedinka, razbije gard toj slabašnoj kreaturi. I dok se ta (opet) ista bespomoćna jedinka pribire iz ošamućenosti, realni svijet daje gol za golom (Već je 16:3). Avijoni i dalje hirovito ničimizazvani padaju s neba, teroristi duhovno obogaćeni eksplozivima oko struka i okruženim razdraganom dječicom i dalje imaju mexican stand of u bespućima Rusije, velika novogodišnja lutrija se i dalje nastavlja na Bliskom Istoku, kao i izmjena ljubavnih poruka između iračana i amera. Za to vrijeme u Rvata i dalje procvat ekonomije. Turizam prebacio sva očekivanja. Ljudi razdragano skakuću ulicama, drže se za ručice i veselo mašu jedni drugima. Ne znaju kud će od pustih para i ostalih materijalnih dobara. Narod je u ekstazi zbog naaašeeeg velikog rukometnog čuda. Pevaljke su već povratile nekakve pjesmuljke koje slave naše heroje. MI RVATI.....!!!!!!! Vidi se da je ljeto prošlo. U novine se vraćaju ista stara sranja. Radni narod kuka. Vlast ruši spomenike. Političari i dalje daju guze za par sekundi na TV. Ili se tuku za mjesto na pozornici. Policija vata pijance. Lopovi prodaju baze preko medija. Jedna ruka na srcu, a druga u džepu. Našem. Drugi takve vrste šute. Šta će pričat kad poso dobro ide. A klinci i dalje ginu u autima. Drogaši se i dalje bodu. Navijači i dalje mlate lijene, preplaćene fudbalere. Djeca se smiju i rastu pred našim očima. A jelove šume izumiru. Izgleda da svi nešto rade i raduckaju. I svak ima volje za nešto. Jedino nitko nema volje, niti snage da urlikne – DOOOOSSSTTTAAAAA !!!! Hebo vas patak... ...da vas hebo. |