Prolog
Unaprijed se ispričavam ekipi koja će tjerana mazohističkim porivima uopće početi čitati, a možda i nekim čudom uspjeti pročitati ovu kobasicu od teksta. To posebice vrijedi za ekipu kojima šefovi ne plaćaju impulse. Još jedared [trep, trep] ;). - izvinte.
Uvod
Jednom davno, davno u jednoj dalekoj zemlji iza sedam gora i sedam mora te gro pašnjaka i rijeka postojao je jedan establišment za šišanje ovaca. Ta banka je bila opjevana u mnogim epovima, a čak je i ovaj pisac o njoj par riječi izdvojio na početku bloganja i to u ovom postu. Ta pripovijest je završila ovako...
Dragi naš slatki klijentičićićiću, bez ikakvog smo Vam razloga i rezona opet snizili dopušteni minus na 8.300,00 Kn. Nemojte se vele ljutiti, jer nismo mi krivi, nego je naš kompjuter tako izračunao, a šta on kaže to je nama amen. Šta ćete kad talijani (vlasnici!) više vjeruju njemu nego nama. Ali stavite vi zahtjev da Vam vrate minus, i mi ćemo Vam ga vratiti, i to do 15-og kad Vam sjeda master.
A brate kada sam im dosad dao toliko para, mogu još i 100,00 kuna... beeeeeeeeeee...
And now the conclusion...
E, pa duplo beeee...
Nakon što je dragi i slatki feferon Joe provjerio na bankomatu stanje računa, utvrdijo je da je dopušteni minus podignut u tri pizde m... visoko (ako se smijem tako izraziti), na čak nevjerojatnih strmoglavih 8.500,00 Kn. Taka-tika-tuk-turuk, pokrenuo se zahrđali umjetnik u glavi, formerly known as mozak. Nakon kraćeg kreketanja i puštanja malenog oblačića čađe u atmosferu na viziru je izašao rezultat: Search and destroy... Ispunjeni su svi preduvjeti za hebanje nane nekoj šalteruši...
Nakon što se dotična jadna nevina i naivna dama rasplakala, Joe je stupio u kancelariju njene šefice. Sjeli su. Ona ga je sigurnim glasom zamolila da joj stisne jedan gumbić na leđima, što je Joe uljudno učinio. Bla-bla-bla-bla..., mehaničkim glasom je progovorio kiborg. Ne možemo vam povećati dopušteni minus više od 8.500,00 Kn... bilo je sve što je Joe razumio, prije nego li se onesvijestio.
Da ne bi duljio... Joe je otišao u debeli nedopušteni minus koji je preko ljeta sanirao vještom poduzetničkom aktivnošću (he-he-he, bidni česi nisu ni znali šta ih je snašlo), no ostao je mali problem u vidu provizije na povećanje dopuštenog minusa.
Naime, za odobrenje zahtjeva se plaća provizija od 1% od dopuštenog iznosa (a ne od razlike) odnosno u ovom slučaju 85,00 Kn. Tika-taka !?!, rekao je mozak. Dopustili su mi kredit od 200,00 kuna i za to naplatili 85,00 Kn. Beeeeee...???
Joe je uletio na lijani u banku i porušio penzionere, pokušavajući se progurati u red za šalter za informacije i reklamacije te doprijeti što bliže navedenom šalteru. I dok je cipelario neku bakicu, krajičkom oka je spazio da iznad šaltera stoji nekakav semafor. "Dečko uzmi broj" iz nastrane maštarije ga prene nekakav glas. ?. Uzeo je broj. Seamdesedevet. A na semaforu trijesčetr. Neće me izmoriti rekao je Joe. To je isto ponovio i četrdesetak minuta kasnije, samo puno iscrpljeniji.
Kad je konačno došao do šaltera, dočekala ga je nasmijana omladinka. Šalter informacija je u biti vježbalište za najmlađe pripravnice. To je shvatio Joe, a mlada dama je shvatila da ništa ne shvaća. Velike okice su se široko raširile, unezvjerenim molećivim pogledom osvrtala se po predvorju, očito tražeći šeficu, dok su joj ruke očito tražile čvrst oslonac. Drhtavim glasom je šoto voće promrmljala: "Prčekjte skndu da pzovm šfcu." Kad je mislila da ne gledam, čak je i potrčala.
Tika-taka, tika-taka, vrijeme je proticalo, čak se i Joe počeo meškoljiti na mjestu... Ponovno su počele psihološke igre.
Dvadesetak minuta kasnije šefica je proćirila iza stupa i kad je uočila da je Joe još tu i da je netremice promatra, sa zaleđenim smješkom mu se obratila.
Dobar dan gospodine, kako Vam mogu pomo...
A što se dalje dogodilo čitajte sutra (ali samo vi sa manje osjetljivim stomakom)...
P.S (ovo nemojte čitat jer sadrži GMO)
I nemojte vele očekivat od nastavka jer je mučan i prilično realno opisan (čitaj: dosadan). Čak je toliko dosadan da mi ga se možda neće dati ni napisati. Ili ako ga napišem, razdužit ću ga na dvajesdvije stranice, pa ga nitko neće imat volje pročitat. Ili još bolje napisat ću ga na rumunjskom, pa će ga samo Dumitru Mitu moć pročitat. Ili... hm... da, da, da... šifrirat ću ga, napravit ću alegoriju na totalitarna društva i nazvati ga Otok s blagom... ili još bolje 1984. A možda ću promijenit imena svih likova, promijenit fabulu tako da će to biti priča o uzgajanju jaglaca u mirnom zimbabveanskom pograničnom mjestašcu, a glavne uloge će glumiti Bred Pit i Tom Kruz i Jenifer Eniston i Penelope Kruz. A popa će glumit Entoni Hopkins. Da, da, da... mogao bi o tome pisati. Ili ću jednostavno izvrijeđati ekipu iz big bradera, onako ovlaš, to mi je nekako najlakše.
Anyway...
Više o svemu tome ili samo o nečemu od nabrojanog čitajte sutra...
Post je objavljen 23.09.2004. u 19:53 sati.