Ma vidiš ti to. Taman se ukopam na rezervne položaje. Utvrdim se na strateškom mjestu, u zavjetrinu, zaštićen od svake ozbiljne misli. Bezbrižno savijem gnijezdo u međuprostoru, svijetu između stvarnosti i zbilje.
I onda – BUUUUUUMMM.
To je samo bilo ljeto.
Vrijeme kad nitko iole normalan niti ne pokušava sastaviti ozbiljnu prostoproširenu rečenicu. Vrijeme kad i revolucionari prestanu dizati ustanke (jer su na piciginu). A političari zašute. Puna su im usta. Taracaju pedoče po dalmatinskim restoranima.
No, par brzih kontri od strane navodno realnog trodimenzionalnog (a uzevši i vrijeme u obzir – četverodimenzionalnog) okružja u kojem egzistira ova krhka i ranjiva jedinka, razbije gard toj slabašnoj kreaturi. I dok se ta (opet) ista bespomoćna jedinka pribire iz ošamućenosti, realni svijet daje gol za golom (Već je 16:3).
Avijoni i dalje hirovito ničimizazvani padaju s neba, teroristi duhovno obogaćeni eksplozivima oko struka i okruženim razdraganom dječicom i dalje imaju mexican stand of u bespućima Rusije, velika novogodišnja lutrija se i dalje nastavlja na Bliskom Istoku, kao i izmjena ljubavnih poruka između iračana i amera.
Za to vrijeme u Rvata i dalje procvat ekonomije.
Turizam prebacio sva očekivanja. Ljudi razdragano skakuću ulicama, drže se za ručice i veselo mašu jedni drugima. Ne znaju kud će od pustih para i ostalih materijalnih dobara.
Narod je u ekstazi zbog naaašeeeg velikog rukometnog čuda. Pevaljke su već povratile nekakve pjesmuljke koje slave naše heroje.
MI RVATI.....!!!!!!!
Vidi se da je ljeto prošlo.
U novine se vraćaju ista stara sranja.
Radni narod kuka.
Vlast ruši spomenike.
Političari i dalje daju guze za par sekundi na TV.
Ili se tuku za mjesto na pozornici.
Policija vata pijance.
Lopovi prodaju baze preko medija. Jedna ruka na srcu, a druga u džepu. Našem.
Drugi takve vrste šute. Šta će pričat kad poso dobro ide.
A klinci i dalje ginu u autima.
Drogaši se i dalje bodu.
Navijači i dalje mlate lijene, preplaćene fudbalere.
Djeca se smiju i rastu pred našim očima.
A jelove šume izumiru.
Izgleda da svi nešto rade i raduckaju. I svak ima volje za nešto.
Jedino nitko nema volje, niti snage da urlikne – DOOOOSSSTTTAAAAA !!!!
Hebo vas patak...
...da vas hebo.
Post je objavljen 01.09.2004. u 20:20 sati.