Joe danas malo šaralo po blogi. Joe bilo dosta naivno pa mislilo da ovdje sve funkcioniralo drugojačije nego o stvarni svijete. Vidjeti Joe mnoga bloga. Vidjeti Joe uređivačka politike. Vidjeti Joe svešto. Od najbistriji i najčitaniji mislijanci do tupavo potrošačko mentalitetno a mislilo da pametno piskarala. Vidili Joe ljutnja i bijes. Vidili Joei patetika i kvazisućuttt. Vidilo Joe poneka smiješna pisalo i tužna pisalo i dobra pisalo. I neki što bez srca pisalo (e to je Joeiu loše sjelo). A mnogi pisanje tuđa misli, takvi uzalud pisanje. I onda opet pogledalo Joe uređivačke politika. Pogledalo Joe najposjećivaniji bloge i one manje posjećivalnih. Ne bilo Joeu jasno vot d fak iz gojing on. Zato Joe zatvorilo svoja škatulica, sjela, i u tišinom kontemplirarovala. Kontemplirarovirala i kontemplirarovirala, al ne bilo Joe Profesore Baltazar, pa ne bilo Joe ništa smislili. Upitnik i dalje visilo nad Joeova glava.
Joe znalo da bilo veliki konzerva. Joe ne djelilo mišljenja sa mnogi mladi libelarno jastrebova. Joe vezalo zemlji i tradicijo. Joei ne mrzilo crkva i popi. Joieia bilo pravo pa desno. Joia volilo kad Thompsone urlikalo Vjeeeetreee s Dinareeee... Joe ne bilo moderno. Joe ne bilo hip ni kul. Joie imalo obični obitelja. Jedno žena. Jedno djeteto. Jedno posal. Jedno velika glava. I jedno srco. I uvijek Joe išlo kao magare od livada do pojata. Ne gledalo prevelika, ne pitalo prekovelika. Jopet dosta Joe vidila, ali malo shvatila. Upitnik i dalje visilo nad Joeova glava.
Joe bilo iz velika obitelje. Obitelja se volila međuosobno. Možda zato Joea ne shvatila ovi drugo ljudila. Možda zato ne bilo Joeu jasno vot d fak iz gojing on.
Ale upitnika i dalje visili nad Joieovi glavurde.
Post je objavljen 07.09.2004. u 17:23 sati.