Danas me ozbiljno naljutilo. En ti državu i ko ju je organizirao ovako anarhičnu. Da nas svaka budala može jebat kad mu se digne.
Prvo se ograđujem. Iz moje perspektive se stvarno osjeti trud da se popravi ovo stanje u pravosuđu, odnosno u društvu uopće. Stvarno je. Pa makar i iz krivih razloga. Tako imamo dernek oko Uskoka, pa se procesuiraju mafijaši, pa se reorganizira sudstvo, pa pokušavaju stisnut bezobraznu oligarhiju banaka, koje su iskoristile zakone zaostale iz doba divnog, nevinog komunizma kako bi nas izmuzle do krajnjih granica (nevjerojatno je koliko ljudi misli da je komunizam bio dobar sistem, fukin anbilivibl, ljudi kaj ste vi ludi, dajte dođite sebi, zbog tog komunizma nam i je ovako !!!).
Život se nekako kotura, posao isto. I taman se opustim i popustim stisak na kočnicu, počnem konkretno i smisleno razmišljat, kad me taj nesuvisli frankenštajn pretekne i pokaže mi srednji prst. Sirovi majmuni, neinteligentni, neodgojeni, i uopće nesposobni za empatiju, nedostatak zdravog razuma nadomještavaju bahatošću i bezobzirnošću. I baš su svi zaposleni u državnoj upravi, kao šefovi i upravitelji. Ili po nekakvim bankama i osiguranjima. Ili su političari, pa vode narod u bolju budućnost. Ponekad se pitam da li ih kloniraju. Ili jednostavno vrše selekciju pa ko prebaci 80 I.Q. taj odma postaje nepodoban za šefovsku službu.
Neću sad u detalje o tome tko me iživcirao i kako. Al ima veze sa okošbokoš. Kokoš nepodojena. Kad je stupala na službu rekla je ihihihi ja ne znam puno o ovome što ću radit (jer sam se uguzila na fotelju samo zato što je moja strančica kojoj sam predsjednica koalirala s najvećom strankom i sa svoja čak dva glasa im osigurala većinu u Saboru), niti mi je to struka (ali sam toliko pametna da mogu radit sve što mi daju), pa ću sve lijepo proučit i donosit odluke vođena razumom. Kurac razumom, garant joj par savjetnika sve šapće, a ona se samo ceri, jer ništa ne kuži.
Moram priznat da joj se (ili nekom savjetniku) zalomilo par dobrih ideja, zato nisam jako bijesan na nju, ali trenutno pizdim jer sam ispao kolateralna žrtva u jednoj od njenih (moš mislit njenih, ko zna čijih) umotvorina, osmišljenih kako bi se prečicom (bez da se išta riješi) došlo do dobrih statistički rezultata, nauštrb građanske nejači (to su oni koje svi gaze), svih obzira, a rekao bih i morala.
Da im majkata, daju ti trideset dana za nešto za što običnoj nejači, građaninu, laiku, civilu (jer nema svak para za odvjetnike) treba par mjeseci ili godina. Onda svi shvate da je to idiotizam, pa više nitko ne obraća pažnju na rokove, jer su ionako zatrpani (a brate mili i neradi im se previše). I onda jednog dana dođe čudnovata bahata kreatura i odluči da će sve stare predmete, kojima su protekli rokovi, bez upozorenja, obustaviti, retroaktivno, unatrag (ko vas jebe papci kad nemate veze niti znate ljude na pravom mjestu).
Posljedica. Opa, predmet riješen. Tisuće njih. Statistika će se širokim osmjehom smješkati na kraju godine: "Nu me, nu me kako sam pozitivna." Ispast će da su radili bolje od udarnika Atifa na trasi Brčko-Banovići. O tome će, kao uštimani orkestar, i sve novine pisat. Milijon rješenih predmeta. Kolko nas ima, jebote kolko nas ima...
A ove što su dali para i para za prikupljanje dokumentacije i sudske pristojbe ko jebe. Šta se nisu školovali. Šta nisu uzeli bolovanje i prikupili svu dokumentaciju na vrijeme. Ko im je kriv šta rade prekovremenu, mogli su pisat prijavu inspekciji rada šefu ili tražit slobodan dan (bu-ha-ha-ha). Šta se nisu potrudili pa ispoštovali sudske rokove. Ili uzeli odvjetnika da to umjesto njihi napravi. To dođe samo petsto Eura, a ušteeedi vreeemenaaa.
Daklem, sami su si krivi, pa neka ponovno podnesu zahtjev, ah da to vam je dvjesto do petsto kuna za novu pristojbu molim. Hvala lijepa. I ponovno skupite svu dokumentaciju i dostavite nam je. I kad ste već tu možete nam podojit nožni palac.
E ne dam se više zajebavat. Ima i od zajebanih zajebaniji. Zatrpat ću ih predstavkama, žalbama, zahtjevima i molbama. Tužit ću ih Ustavnom sudu svaki put kad prebace razumni rok za rješavanje predmeta. Što mi dopušta Ustav i garantira mi da ću dobit neke pare radi toga. Pa nek oni meni podoje palac. Neoprani.
U biti,
ili to
ili ću, kad se smirim, stavit kečap i majonezu na to govno i fino progutat.
Kao i svaki put dosad.
Post je objavljen 15.09.2004. u 18:49 sati.