..... izgleda da će ovaj post ići prije nego sam mislio.....u rebalansu kućnog proračuna došao je na red i internet.....pa eto...neće me možda biti tako često u ovoj mojoj sobi...ali naći ću već načina da se javim tu i tamo....prirasli ste mi srcu i više nego mislite........

.......nekoliko pjesama na dar dragim ljudima koji svraćaju ovamo...onako kako sam vas ja doživio....

PLICAK



NISA



OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE



POTOK



LEGA



GUARDIAN

.....u doba kad bijah mladac,uživao sam čitajući putopise........dnevnik kapetana Jamesa Cooka,Jožu Horvata i nekako mi je najviše u nekom dragom sjećanju ostala avantura norveških istraživača na splavu Kon-Tiki na putu od Perua do Polinezije.

Kon-Tiki je splav na kojoj je norveški istraživač i pisac Thor Heyerdahl 1947. zaplovio u ekspediciju na Tihi ocean. Dobila je ime po bogu sunca Inka Viracochi, koji se navodno nekad nazivao "Kon-Tiki". Kon-Tiki je također ime popularne knjige koju je Heyerdahl napisao o svojim pustolovinama.

Heyerdahl je tvrdio da su južnoamerički narodi naselili Polineziju u južnom Pacifiku u pretkolumbovska vremena. Organizirao je ekspediciju Kon-Tiki da bi pokazao kako je bilo tehnički moguće preploviti Tihi ocean isključivo uz pomoć materijala i tehnologije iz tog doba.

Na putovanju mu se pridružilo još pet avanturista/znanstvenika. Sociolog - zainteresiran za teorije o migracijama ljudi, inženjer zainteresiran za „premjeravanje“ ovih tada još poglavito neistraženih voda, jedan navigator/umjetnik i dvojica stručnjaka za vezu (naime jedini tehnički napredan dio njihove opreme bio je radio kojim su održavali vezu s kopnom.)

Pri gradnji splavi koristili su se isključivo materijalima i tehnikama koji su mogli biti na raspolaganju drevnim brodograditeljima i moreplovcima jer u konačnici upravo su njihovo umijeće i pokušavali oponašati.

Na putovanje su ponijeli otprilike 1000 litara vode, 200 kokosa, krumpir i još nešto svježih namirnica. Američka vojska opskrbila ih je konzerviranom hranom - a putnici su za uzvrat trebali dati svoje komentare i izvještaje o njezinoj kvaliteti. Svoju su prehranu tijekom putovanja nadopunjavali i svježe ulovljenom ribom.



Nakon 101 dana i preplovljenih 7000 kilometara Kon - Tiki je udario u nenaseljen polinezijski otočić. Svojim putovanjem Heyerdahl i drugovi pokazali su da je uistinu moguće da su stanovnici Polinezije zapravo Južnoamerikanci koji su davno doplovili na ovo otočje.

Iako je Thorovo putovanje bilo uspješno i do danas su proneđene dosta jake genske indikacije da je do naseljavanja Polinezije uistinu došlo sa istoka prema zapadu - ipak i danas prevladava shvaćanje da je ono teklo obrnutim smjerom.

Heyerdahlova knjiga potaknula je mnoge avanturiste na slična putovanja. Odmah po objavljivanju postala je bestseller, a do danas je prevedena na gotovo 67 jezika, a dokumentarni film o ekspediciji osvojio je Oscara 1951.Njegova putovanja, od kojih je ono na Kon-Tikiju bilo tek prvo, svima su nam lekcija o ustrajnosti i spremnosti na žrtvu.



Primjer čovjeka koji je bio u stanju preploviti 7000 kilometara kako bi eksperimentalno dokazao svoju znanstvenu teoriju, koji je za napredak znanosti bio spreman svoj život povjeriti u ruke krhkom plovilu u divljim pacifičkim vodama, jasno nam pokazuje u kojem smjeru trebamo usmjeriti svoj vrijednosni kompas - u smjeru istine i znanja!



Originalni Kon-Tiki je izložen u Muzeju Kon-Tiki u Oslu.

IZVOR:http://www.e-lumen.net/lumen-naslovnica-dobrodosli-u-svijet-novosti-informacija-znanja-i-obrazovanja-uzivajte-u-nasim-clancima/lumen-caffe-zanimljivosti-novosti-i-informacije-iz-svijeta-znanosti-obrazovanja-edukacije/zanimljive-informacije-i-novosti-o-poznatim-osobama/332-7000-kilometara-na-splavi.html

GUSTAV KLIMT-TALIJA I MELPOMENA

.......tko od nas nije sanjario da postane rock zvijezda.....Jagger......Houra....Tina Turner.....ja jesam (dobro..... ne baš Tina....ali Jagger i Jajo prolaze)....a o čemu sanjare rock zvijezde....pa neki od njih možda da postanu drugi Marlon Brando ili Anthony Hopkins....ili su to možda samo bili izleti i još jedno iskušavanje talenta....neke od tih izleta donosim danas.....

BOB DYLAN U FILMU PAT GARRETT AND BILLY THE KID



DAVID BOWIE U FILMU THE MAN WHO FELL TO EARTH



MICK JAGGER U FILMU FREEJACK



TINA TURNER U FILMU MAD MAX III



TOM WAITS U FILMU WRISTCUTTERS



STING U FILMU DUNE



CHRIS ISAAC U FILMU LITTLE BUDDHA



ALANIS MORISSETTE U FILMU DOGMA



.....dali im je uspjelo...hmmm...ocijenite i sami....

.....stavivši na stranu sav spektakl koji se posljednjih nekoliko olimpijskih igara postavio kao imperativ kod otvaranja.....i kako je sve u ovom svijetu otišlo ukrivo....zaboravila se jedna od niti koja je bila važna organizatorima starovjekih olimpijskih igara u Grčkoj.....Olimpijsko primirje.....iliti primirje između tadašnjih grčkih polisa,gdje su za vrijeme održavanja olimpijskih igara prekidani svi sukobi i svađe...mir koji je mogao potrajati barem tih nekoliko dana....i umjesto da se ovaj globalni događaj prvenstveno iskoristi za prešutni dogovor nekog utopijskog mira.....bitno je tko će napraviti veći vatromet,veću arenu,veću predstavu.....ali dosta lamentiranja nad ljudskom prirodom....program otvaranja sjetio me na dva olimpijca koja zbog svoje posebnosti,upornosti i hrabrosti u mom srcu zauzimaju posebno mjesto.....

ABEBE BIKILA




Abebe Bikila (Jato, Etiopija, 7. kolovoza 1932. - Addis Abeba, 25. listopada 1973.) je dvostruki olimpijski pobjednik u maratonu iz Etiopije.

Abebe Bikila je postao nacionalni junak nakon pobjede u maratonu na Olimpijskim igrama u Rimu 1960, postavivši ujedno i svjetski rekord u maratonu u vremenu 2 sata, 15 minuta i 16.2 sekundi.

Po drugi puta je triumfirao na Igrama u Tokiju 1964. Iako je svega 6 tjedana prije Igara imao operaciju slijepog crijeva, ipak je pobijedio ponovno sa novim svjetskim rekordom u vremenu 2 sata, 12 minuta i 11,2 sekundi.

Bikila je nastupio i na trećim Igrama za redom, i to na Igrama u Meksiku 1968 ali više nije bio u pobjedničkoj formi te je odustao nakon 17 kilometara.



Svakim svojim nastupom Bikila je zadivio svijet:

Prilikom prve Olimpijske pobjede u Rimu Bikila je trčao bos! Navodno je tako navikao trčati, te se nije dobro osjećao prilikom trčanja u bilo kakvoj obući. Ipak, na slijedećim Igrama je prihvatio obuću, te je u Tokiju pobijedio trčeći u atletskim sprintericama.
Pobjeda u Tokiju je došla nakon fantastičnog oporavka od operacije 6 tjedana ranije, koja je u mnogome utjecala na plan treninga i priprema. Ipak, Bikila je toliko superiorno odradio utrku da je nakon prolaska kroz cilj još neko vrijeme zabavljao publiku radeći različite skokove i druge vježbe, dok su njegovi konkurenti polako ulazili u cilj potpuno iscrpljeni.
Na igrama u Meksiku nije bio u vrhunskoj formi zbog već poodmaklih godina ali i visoke nadmorske visine na kojoj se odvijalo natjecanje. Ipak, svojom podrškom pomogao je sunarodnjaku Mamo Woldeu da dođe do pobjede i zadrži dominaciju Etiopije u maratonskim utrkama.
Nažalost, Bikila nije dugo uživao u svom zasluženom statusu sportske legende i nacionalnog heroja u Etiopiji. Doživio je prometnu nesreću 1969. godine nakon koje je ostao paraliziran od pojasa na dolje. Nekoliko godina kasnije je od komplikacija uzrokovanih tom ozljedom i umro.

U njegovu čast je stadion u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi, nazvan njegovim imenom.


JESSE OWENS




Rođen je u Oakvilleu, Alabama, a odrastao u Clevelandu, u Ohiou. Ime ‘’’Jesse’’’ dao mu je učitelj u školi u Clevelandu, kad nije razumio izgovor malog Jamesa Clevelanda da ga svi oslovljavaju sa J.C..

Dana 25. svibnja 1935. izveo je podvig koji je ušao u športsku povijest: na atletskom mitingu u Ann Arboru, Michigan, izjednačio je svjetski rekord na 100 yardi (91 m), te postavio nove svjetske rekorde u skoku u dalj, na 220 jardi (201 m), te na 220 yardi s preponama. Ono što je pri tom najvažnije: sve to je izveo u roku od 70 minuta.

Na Olimpijskim igrama u Berlinu, 1936. godine osvaja četiri zlatne medalje, 3. kolovoza pobjeđuje na 100 m, 4. kolovoza u skoku u dalj, 5. kolovoza na 200 m, te 9. kolovoza 1936., kao član štafete (Jesse Owens, Ralph Metcalfe, Foy Draper i Frank Wykoff) trijumfira na 4 x 100 m.

Taj podvig ostao je nenadmašen 48 godina, sve do Olimpijskih igara u Los Angelesu, gdje njegov podvig ponavlja njegov dostojni nasljednik – Carl Lewis.

Mit o Jesse Owensu narastao je do neslućenih visina ne samo zbog njegovih sjajnih športskih rezultata, nego, jednako tako, i zbog odnosa Hitlera prema njemu i njegovim pobjedama. Hitler je htio iskoristiti Igre kao promidžbu nacističkog režima i dokazati “Arijevsku superiornost” nad ostatkom svijeta. Činjenica jest da je Njemačka bila najuspješnija država-sudionica Igara u Berlinu, ali je taj njemački uspjeh Hitleru strašno pokvario jedan nearijevac, pa još i crnac, superiorno trijumfirajući nad njemačkim športašima. Hitler, navodno, nije htio čestitati Owensu na njegovim veličanstvenim pobjedama, ali sam Owens, u svojoj autobiografiji "The Jesse Owens Story", navodi:

Kad sam prošao pored Kancelara on je ustao, mahnuo mi je rukom, a ja sam mu odmahnuo. Mislim da su kroničari pretjerali u lošem prikazivanju njemačkog Führera. (Jesse Owens u ‘’The Jesse Owens Story’’, 1970.).

U kolovozu 2009. njemački novinar Siegfried Mischner šokirao je javnost tvrdnjom kako je osobno prisustvovao rukovanju Hitlera i Owensa, te da mu je sam američki atletičar 1960. godine pokazao fotografiju koja to potvrđuje. Kao razloge prešućivanja tog događaja, njemački novinar navodi političke razloge iz tog vremena koji su uvjetovali stvaranju mita.



Hitlera je, a i cijelo njemačko gledateljstvo (prve Igre koje su kako-tako "prenošene" putem TV-a), najviše rastužila Owensova pobjeda nad izvrsnim njemačkim atletičarem, skakačem u dalj, Lutzom Longom (osvojio srebrnu medalju). Hitleru to sigurno nije bilo drago, ali mu je sam njemački atletičar viteški čestitao na pobjedi, i postali su prijatelji. Lutz Long je kasnije kao vojnik Wehrmachta umro od posljedica ranjavanja 1943 godine.



Ali da ironija bude veća, tadašnji američki predsjednik Franklin D. Roosevelt, u to vrijeme zaokupljen predstojećim izborima i predsjedničkom kampanjom, želeći, naravno, reizbor, a bojeći se reakcije u južnim državama SAD-a, odbio je primiti Owensa u Bijelu Kuću. Owens kasnije podsjeća da je Roosevelt bio taj koji ga je ponizio, a ne Hitler.

Poslije berlinskih Igara Owens nije ništa lakše živio. Ostao je u športu, ali ne više tako ozbiljno. Reklamirao se je po raznim natjecanjima i izazivao lokalne trkače te ih pobjeđivao na 100 yardi, dajući im prednost od 10 do 20 yardi. Izazivao je čak, pa i pobjeđivao, rasne trkaće konje, ali je kasnije priznao da to i nije tako teško jer bi konj bio strašno uplašen startnim pucnjem, pa je to njemu davalo odlučujuću prednost.

Svoju je popularnost iskoristio utoliko što je dobio posao DJ-a u jazz klubu u Chicagu.

Predsjednik Gerald Ford dodijelio mu je 1976. godine odličje "Presidential Medal of Freedom", a George H. W. Bush ga je posmrtno 1990 godine, odlikovao odličjem "Congressional Gold Medal".

Jesse Owens nije imao sreće da nastavi svoj niz na sljedećim Olimpijskim igrama. Predviđene Igre u Helsinkiju, 1940, "otpuhao" je Drugi svjetski rat, kao i one 1944 koje su se trebale održati u Londonu.

Njegov dotadašnji športski put, a poglavito veliki uspjeh na berlinskim Igrama 1936., koji je, neovisno o njemu, izazvao snažne političke konotacije i to u predvečerje Drugog svjetskog rata, stvorili su od ovog iznimnog športaša mit i jednog od najvećih atletičara i najvećih športaša u povijesti.

Bio je "teški" pušač. Umro je s nepunih 67 godina, od raka pluća, 31. ožujka 1980 u Tucsonu, Arizona, a sahranjen je na groblju Oak Woods Cemetery, Chicago, Illinois.


.......i dok se atletičari u Londonu budu nadmetali tko će trčati brže, skočiti više ili baciti jače,ovom malom digresijom htio sam potcrtati da se veličina sportaša ne mjeri gramima zlata koje je osvojio,već ljudskošću,hrabrošću i upornošću i integritetom.

IZVORI:http://hr.wikipedia.org/wiki/Abebe_Bikila
http://hr.wikipedia.org/wiki/Jesse_Owens

......ponekad....na pola puta između smjene mjeseca i sunca....sjenke grana omeđenih hladnim neonom gradske rasvjete....počnu cvjetati čudnim cvjetovima koji traju samo jednu noć....otrovni miris,koban koliko i lijep začne svoj ples ulicama....na krilima vjetra....vitlajući lišće.U kosi slučajnog prolaznika zadrži se samo tren.Prolaznik zagrne jače svoju jaknu i sa iznenadnom zebnjom ubrza korak.Miris cvjetova provlači se pustim dvorištima,ulazi kroz otvorene prozore kuća...tjerajući djecu da zajecaju u snu.....one koji su budni....obuzme strepnja i neki poznati dragi osjećaj prepoznavanja nepoznatog....u takvim noćima puštam Cheta Bakera.....dugo....dok ne pretjeram....kao mantru stvorenu da poništi djelovanje mirisa crnog cvijeća.

U osami svoje komore JHVH je sjedio za stolom i kopao jedan od svoja tri nosna otvora dok je drugom rukom riješavao križaljku staru preko pedeset zemljinih revolucija.Zapeo je na kemijskom znaku za kvaziberilij i bio je ljut do zla boga.
Taman kad je iz nosnice isčeprkao jantarni grumen koji se presijavao na svjetlosti noćne rasvjete broda,začulo se šištanje vrata komore.
U unutrašnjost je stupio arkturijanac Gabr´iel sagnuvši se da prođe kroz vrata.JHVH se uvijek čudio sličnosti arkturijanaca sa zemaljskim rodom.Nije ni čudo kad su od njihovog sjemena proizveli zemaljsku rasu.Sve je bilo isto,osim tih prokletih krila.Kad bi ušli u sezonu parenja,arkturijanci su imali tu lošu osobinu da se mitare po cijelom brodu.Perja je bilo svugdje,pa i u njegovoj kabini.
-„Mitariš li se,Gabr´iele“ upitao je JHVH.Nesretni Gabr´iel je izašao iz kabine i JHVH ga je čuo kako vani otresa krila,nakon čega je ponovno ušao u kabinu.
-„Nosim loše vijesti iz proizvodnje“,poče Gabr´iel,“prikupljanje straha ide po planu,čak smo i premašili kvotu,otkada su Rimljani krenuli u osvajanja.Kristalizacija lijepo napreduje,ali nam nedostaju ljubav i samilost da bi dobili onaj plavi odsjaj na kristalima koji je sada tako tražen.Ako se ništa ne promijeni,mislim da ćemo u slijedećoj turi poslati samo treću klasu“.
Dovraga,pomisio je JHVH,samo mi je još to trebalo.
Preuzeo je zapovjedništvo nad rudarskim brodom zvjezdane flote koji se nalazio u orbiti oko Zemlje prije samo pet stotina zemljinih revolucija i do sad je sve teklo po planu,a vijesti iz tvornice za preradu i kristalizaciju emocija do sada su bile samo dobre.Civilizacija je lijepo napredovala,dobijali su sve nove i nove lepeze emocionalnih izboja koje su onda plazmatskim usisavačima povlačili u tvornicu gdje su se u komorama kristalizirali u drago kamenje od kojeg se izrađivao još neprevaziđen nakit za ljubavnice i supruge članova Velikog zvjezdanog vijeća.
-„Pa šta da radimo,bogamu“,ljutito je uzviknuo JHVH i pogledao Gabr´iela,kojemu je od straha otpalo jedno od velikih krilnih pera.
-„Židovi još uvijek čekaju svog mesiju,kako je najavljeno,možda je vrijeme da ga pustimo dolje,inženjeri iz Plana i analize su mišljenja da je došlo vrijeme....“,počeo je nesigurno Gabr´iel
-„Pa kako se samo nisam toga prije sjetio....da...da...briljantna ideja dostojna budućeg Admirala zvjezdane flote“,počeo je JHVH plješčući rukama,“Donesi mi odmah one nove zemaljske kiborg zametke koje smo dobili opkrbnim brodom prije pedeset zemljinih revolucija“

Gabr´iel se naklonio i sagnuvši se izašao uz šištanje vrata iz zapovjednikove komore.

JHVH je gurnuo prst u nosni otvor s lijeve strane i odsutno počeo kopkati po unutrašnjosti dok su mu kroz glavu prolazile misli kojima se često zabavljao i koje su mu tjerale dosadu u dugim zemaljskim rotacijama oko svoje osi.Bio je najmlađi zapovjednik broda u rudarskoj floti i bio je još dovoljno mlad da otplati špilju na Belzebubu,gdje je živio sa svojom obitelji,ženom i dvoje tinejdžera koji su bili obaspolci,što je među njegovom rasom bio rijedak slučaj i na što je bio izuzetno ponosan.Možda bude u mogućnosti dignuti kad se vrati jedan veći kredit kojim bi zatvorio ovaj kredit za špilju i možda kupio mali komadić tekuće lave na HAD-u 2,gdje su on i supružnica proveli posljednji godišnji odmor prije njegova polaska u ovu pripizdinu.
Iz maštanja ga je prenulo šištanje vrata koje je sa sobom donijelo i Gabr´iela koji se prije ulaska u komoru dobrano otresao.
-„Evo ga zapovjedniče,svježe,kao da je jučer iz proizvodnje“ i izvadi hermetički zatvorenu epruvetu od debelog stakla zatvorenu metalnim poklopcem na obje strane.
-„Odlično,odlično....pročitaj mi deklaraciju“,reče JHVH
-„...LJUDKIBZAM“.d.d.,samo za lokalnu uporabu,rok trajanja....tri sheitana“
-„To bi bilo oko....hmmm...trideset tri zemljine revolucije oko sunca,ako se ne varam“,zamišljeno reče JHVH,“Jebemu,u ovoj nedođiji uvijek nam pošalju najgoru robu,šta ćemo sad?“
-„Ne znam“,reče Gabr´iel slegnuvši ramenima,od čega mu otpade još jedno malo pero ispod lijevog krila našto ga JHVH ošinu pogledom.
-„Pa mogao bi se teleportirati u Judeju,pošto tako sličiš njihovoj rasi,oplodi neku seljanku ovim zametkom i vrati se natrag,prije toga odnesi zametak u informatički odjel neka ga programiraju“,reče JHVH gledajući nesretnog Gabr´iela u oči.
-„Mogu li uzeti plameni mač iz oružarnice,znate,zbog dojma“,sa trunkom uzbuđenja izusti Gabr´iel.
-„Možeš,proklet bio,gubi mi se sada s očiju“,reče JHVH i ruka mu krene prema križaljci.
-„A što ćemo kada mu istekne rok trajanja“,Gabr´iel upita s druge strane vrata.
S prstom u desnoj nosnici i ponovno zadubljen u križaljku,JHVH ga više nije doživljavao.
-„A smislićemo već nešto,sigurno“ sebi u bradu reče Gabr´iel dok je koračao hodnikom velikog broda prema informatičkom odjelu.

Kao riječi prešućene
Mjesec se u moje zjene
Zakopao potajice
I sakrio moje lice

Kao žudnje probuđene
Rasule se kose njene
Ko brodovi,što iz luke
Dođoše u moje ruke

Kao misli sakrivene
U kut bašte posađene
Dolaze me ruke zvati
Tvoje ruke,nježne vlati

Kao grane zapletene
I bršljanom uhvaćene
Kao valovi u pjeni
Mi ležimo zagrljeni

Sat je već treći put odzvonio kada je Karlo skočio na noge i trljajući snene oči otrčao u kupatilo da se olakša.Putnički iz Vinkovaca kretao je u 05.55 i nije imao vremena niti za kavu.Uskočio je u službene hlače,navukao košulju i jaknu.Iz ormara je uzeo konduktersku kapu i nabrzinu složio sendvič od salame i sira.Sa ulaza u zgradu vratio se na drugi kat proklinjući i preskačući po dvije stepenice jer je zaboravio zaključati stan.Vlak je već kretao kad je Karlo u trku pokucao na otpravnikova vrata i potrčao da uskoči u pretposljednji vagon.
-„O, jebote… stigao si…maratonac“,s podsmjehom je rekao Gojko dok je rukavom kondukterske jakne brisao usta masna od batka koji je držao u drugoj ruci.
-„Ne seri i ne cerekaj se tako majmune…bolje mi natoči malo kave iz te termosice“-odgovorio je Karlo.
On i Gojko nisu se baš voljeli,ali posao su odrađivali profesionalno….Gojko je smrdio po pivu i zaprškama pa je Karlo putem radije stajao na hodniku i gledao kroz prozore jurećeg vlaka.Radio je već deset godina kao kondukter u HŽ-u,gdje je došao nakon završenog pravnog fakulteta,i kada nakon pedesetak poslanih zamolbi za posao nije dobio posao u struci,uskače stric Toni i pronalazi mu posao konduktera.Nije da se žali.Karlo voli putovati i sanja o danu kada će skupiti dovoljno novaca da ode na neku udaljenu turističku destinaciju… da obilazi muzeje…pijucka margarite na plaži u Malibuu.
Iz maštanja ga je prenuo zvižduk vlaka i vidio je da se približavaju Kutini.Poravnao je jaknu i ugasio cigaretu na znaku „Ne naginji se kroz prozor“,a opušak bacio u pepeljaru.
U Kutini je ušlo devetoro ljudi,a sišlo ih je troje.Većina ljudi putovala je direktno za Zagreb.Krajičkom oka zapazio je starčića od kojih osamdesetak godina odjevenog u modu iz prošlog stoljeća.Hlače i sako su još mogli i proći,ali stari je ispod sakoa imao i onaj prslučić sa zlatnim lančićem koji je vjerovatno bio zakačen za zlatni sat u nekom od unutarnjih džepova.Sliku je još upotpunjavao crni polucilindar i štap sa pozlaćenom drškom koji je starac držao u ruci.U drugoj ruci je držao neveliku kožnu zelenu torbu i bezuspješno pokušavao zagaziti na onu prvu povišenu stepenicu na ulazu u vagon.
Karlo je došetao do vrata i pružio starcu ruku,koju je ovaj užurbano prihvatio stavljajući štap pod mišku.Za tren je već bio u vagonu i zahvaljivao se Karlu za pruženu ruku.
-„Ništa“-odgovorio je Karlo i krenuo pregledavati karte.U njegovim vagonima bilo je petero ljudi od onih devetero koliko ih je ušlo u Kutini.Među njima je bio i smiješno odjeveni starčić.Sjedio je sam u kupeu i kada je Karlo zatražio od njega kartu,starac kao da je potonuo u sebe i protisnuo ispod glasa da nema kartu.Karlo je već imao iskustva sa slijepim putnicima.Ako nisu imali da plate kartu kod njega,napisao bi im globu pa su silazili na slijedećoj stanici.Bilo mu je pomalo žao starčića kada je rekao da niti nema novaca da plati kartu,te da po hitnom poslu mora u Zagreb.
-„Morat ćete platiti globu i izaći na slijedećoj stanici“,sažaljivo je rekao Karlo,na što ga je starac pogledao začuđujuće bistro i rekao-„Nudim vam trampu mladiću,trampu kakvu u životu niste obavili“.Karlo je pomislio da ga starac zajebava i već je namjestio mrgodno lice te zaustio da kaže starcu što ga ide,kada je stari ponovno progovorio-„Vidiš …ja sam trgovac snovima i sve što imam su ovo odijelo,zlatni sat,moj štap i ova mala zelena torba koju nosim.Odijela,sata i štapa se ne bih mogao odreći ni da mi za lijek treba….ali ova torba…torba i njena sadržina mi već dugo vremena predstavljaju teret,pa sam voljan dati je vama u zamjenu za mjesto do Zagreba u ovom vlaku“.
Pogled na starčeve oči kao da ga je hipnotizirao i Karlo je samo prozborio:“U redu….u redu“.Starac mu je pružio torbu koja je do tada stajala na sjedištu s njegove lijeve strane i Karlo je vidio da na sebi ima iznimno lijepo napravljen lokot.Posegnuvši rukom u jedan od unutarnjih džepova starac je iz njega izvadio mali srebrni ključić,te ga pružio Karlu sa riječima-„Molim te samo ga otvori kada budeš sam“.
Sa torbom u jednoj i ključićem u drugoj ruci,Karlo je izašao iz kupea osjećajući laganu drhtavicu i pošao je sjesti u kupe koji su on i Gojko dijelili.Kada je stigao tamo,Gojka nije bilo.Ovjerivši karte stari pijanac je vjerovatno otišao ugasiti žeđ u bar-vagonu.Karlo je sjeo na sjedalo uz prozor i gurnuo ključ u mali lokot koji je visio sa torbe.Lokot se otvorilo uz lagani škljocaj i Karlo ga je zajedno sa ključićem spremio u džep.U kupeu su bile navučene zavjese i Karlo je u polutami oslobodio mehanizam koji otvara torbu ,kada ga je iz unutrašnjosti torbe pogodio miris pokošenog sijena,starih tavana,djetinjstva i starog papira.Zavukao je ruku u torbu i izvukao kvadratni komad kartona koji je šuškao pod prstima.Razmaknuo je zavjese i vidio da u ruci drži razglednicu…..razglednicu Zagreba.Okrenuo je naličje i naglas počeo čitati čudne riječi napisane na poleđini.Najednom mu se zacrnilo pred očima i slijedeće što je vidio bila je trava pod njegovim nogama.Podigavši pogled vidio je poznate obrise parka Zrinjevac koji kao da su izranjali iz magle.U trenu su sve boje i oblici dobili svoj sjaj i formu.Zatekao se kako stoji iza jednog drveta a nekoliko golubova je prhnulo u zrak u njegovoj blizini.Pored Karlovih nogu stajala je mala zelena torba.Noge su mu počele klecati pa sjeo je na travu i nekoliko trenutaka duboko disao….Šta se dovraga dogodilo!....Kako je dospio u Zrinjevac!..Ustao je i uzevši torbu potrčao prema željezničkom kolodvoru,gdje je stigao taman na vrijeme da vidi kako njegov vlak iz Vinkovaca za Zagreb ulazi na peron.Bez daha je utrčao u vagon ali u kupeu više nije bilo čudnog starca.Izašao je na peron i pogledom prelazio po ljudima koji su izlazili iz vlaka,ali nikoga sličnog starcu nije zamijetio.Odjednom se pred njim stvori Gojko-„Mali,jel ti misliš raditi ili se zajebavati…zadnje dvije stanice te nisam mogao naći.Možda će šefa zanimati gdje si bio“.
-„Odjebi“ protisnuo je Karlo i otišao u kupe gdje je staklenih očiju i u strahu gledao u čudnu zelenu torbu.

Sutradan je uzeo bolovanje pa u tišini svog stana još jednom otvorio torbu i na krevet izvadio razglednice.Zagreb,Nica,Opatija,New York,London.Bilo ih je preko pedeset i na svakoj je na poleđini bio napisan isti čudan tekst.Nije se usudio pročitati ijedno slovo dok ne obavi jednu stvar.Obukao se i pošao do kioska gdje je kupio razglednicu Vinkovaca.Spremio je sve razglednice u torbu,osim one zagrebačke,koju je okrenuo te naglas pročitao riječi koje su pisale na poleđini.Ispred očiju su mu zaigrale krijesnice pa se svijet zacrnio.Osvijestio se ispod istog onog drveta u Zrinjevcu gdje se našao i prvi put.Izvadio je razglednicu Vinkovaca iz torbe,pa je već pripremljenom olovkom prepisao tekst za razglednice Zagreba na razglednicu Vinkovaca.U trenutku kada je završio posljednju riječ progutala ga je tama a probudio se na nasipu iza Termi pored Bosuta.Uz njega je još uvijek bila njegova zelena torba puna šarenih razglednica.

Pošto se uvjerio da putovanje radi u oba smjera,Karlo je podigao nešto ušteđevine,koju je pretvorio u dolare i slijedeća dva dana gledao razglednice smišljajući kuda će otići na godišnji odmor ove godine.
Treći dan odluka je pala.Pogledao je na kalendar,bio je 29.rujan,ali vrijeme na Samoi bi sada trebalo biti idealno za kupanje, rekao je sam sebi.Obukao je kratke hlačice i havajsku košulju,dolare stavio u džep i iz zelene torbe izvadio razglednicu koja je prikazivala blještavo bijelu pješčanu plažu na Samoi.Osmjehnuo se i okrenuvši poleđinu počeo čitati tekst.
Slijedeće što je Karlo Andrin vidio bili su obrisi ogromnog nadolazećeg plimnog vala. Karlo je otvorenih usta stajao na pijesku.Slijedeći tren su sve boje i oblici dobili svoj sjaj i formu......

....u nedostatku privatnog aviona ili barem autobusa....prisiljen sam povesti vas na ovo glazbeno putovanje samo u mislima....ali ne očajavajte...već sam putovao na to odredište na krilima glazbe...prošao sam nekim ulicama...posjetio zamak...uživao u zalasku sunca na klupi u marini......i......ma odlično sam se proveo......i zato pustite pjesmu i dozvolite da vas provedem ulicama Carrickfergusa...



Carrickfergus (od irskog: Carraig Fhearghais, što znači "Fergusova stijena"), lokalno poznat i kao "Carrick", je veliki grad u okrugu Antrim u Sjevernoj Irskoj. Nalazi se na sjevernoj obali zaljeva Belfast, 18 km od Belfasta.Grad je dobio svoje ime po kralju Dal Riata, Fergusu Mor Mac Eirc iz 6. st. To je najstarije naselje pokrajine Antrim i jedno od najstarijih naselja u Sjevernoj Irskoj u cjelini.

Kao gradsko naselje, Carrickfergus je postojao davno prije glavnog grada Belfast i bio je dulje vrijeme veći i poznatiji od obližnjeg Belfasta . Zaljev Belfast u prošlosti je bio poznat kao 'Carrickfergus Bay " te se u 17. stoljeću, Carrickfergus i okolno područje tretiralo kao zasebna pokrajina iako je danas dio Antrim County.



Povijesni utvrđeni grad obuhvaća centrar grada, omeđen Albert Roadom na zapadu, morskom autocestom na jugu, Shaftesbury parkom na sjeveru i imanjem Joymount prezbiterijanske crkve na istoku. Dijelovi gradskih zidina još su vidljivi u različitim dijelovima grada te se nalaze u raznim stanjima očuvanosti. Arheološka iskapanja u blizini zidova i temeljima dale su brojne artefakte koji su pomogli povjesničarima da stvore sliku života stanovnika Carricka u 12. i 13. stoljeću.



Na prijelazu 5 na 6 stoljeće, Fergus, sin kralja Erca od Armoya, napustio je pokrajinu Ulster da bi osnovao kraljevstvo u Škotskoj. Po povratku u Ulster,njegov brod nasukao se na vulkanski nasip uz obalu, koja je od tada postala poznata kao "Carraig Fhearghais." ili "Fergusova stijena"



Carrickfergus postaje naseljeno mjesto nedugo nakon 1170, kada je anglo-normanski vitez John de Courcy izvršio invaziju na Ulster.De Courcy je uspostavio svoj stožer u tom području i dao izgraditi dvorac Carrickfergus na samoj stijeni na koju se davno prije nasukao kraljev sin.Dvorac je izgrađen 1177 godine,te predstavlja najviše istaknuti simbol Carrickfergusa, i nadaleko je poznat kao jedan od najbolje očuvanih normanskih dvoraca u Irskoj.


This photo of The Keep Guesthouse is courtesy of TripAdvisor


Negdje između 1203 i 1205, De Courcy je izbačen iz Ulstera,a što je učinio Hugh de Lacy, ovlašten od strane kralja Johna. De Lacy naredio i nadgledao dograđivanje dvorca, koje je uključivalo kapije okrugle kule i vanjskog odjela. Tada je osnovan i samostan sv.Nikole. De Lacy je smijenjen 1210 godine, kada je kralj John sam stigao i stavio dvorac pod kraljevske vlasti. De Lacy je na kraju dobio titulu Earl od Ulstera u 1227, ali su dvorac i njegov ograđeni grad osvojen je još nekoliko puta nakon njegove smrti (1242 godine) i grad je uvelike uništen od strane Škota u 1402 godini

Bitka kod Carrickfergusa, dio je devetogodišnjeg rata, koja se odvijala oko grada u studenom 1597. Borba se vodila između snaga kraljice Elizabete I i škotskog klana MacDonnell, a završilla je porazom engleza.

Propadajući dvorac izdržao je nekoliko dana opsade od strane snaga Williama od Orangea u 1689, prije predaje 28. kolovoza. William je i sam došao u Carrickfergus i to 14. lipnja 1690,a što je obilježeno na ploči na ulazu u luku.



Tijekom sedmogodišnjeg rata, u veljači 1760, nakon što je braniteljima ponestalo streljiva,cijeli je grad nakratko bio zarobljen od strane francuskih vojnika koji su za isti tražili otkupninu.

U travnju 1778, za vrijeme Američkog rata za nezavisnost, John Paul Jones, zapovjednik američkog broda Ranger, pokušao je uhvatiti ratni brod Britanske kraljevske mornarice HMS Drake, usidrenog u Carrickfergusu. Nakon što nije uspio, vratio se nekoliko dana kasnije i izazvao Drake na borbu u Sjevernom kanalu ,te u kojemu su amerikanci premoćno pobijedili.

1912 godine stanovnici Carrickfergusa u tisućama su se sjatili na obalu gledati kako RMS Titanic polazi na svoju prvu plovidbu po zaljevu Belfast,odakle je došao sa brodogradilišta Harland and Wolff u Belfastu .Slavni putnički brod bio je usidren preko noći uz samu obalu Carrickfergusa, prije nego što je nastavio svoje putovanje.



Passing Carrickfergus Castle-Debra Wenlock

......današnji Carrickfergus živi mirnim životom primorskog gradića,jedno je od značajnijih turističkih središta sjeverne Irske...i kladim se da ima bar jedan dobar pub gdje se nakon šetnje može popiti dobar Kilkenny on tap.....možda upravo ovaj...



....ja častim...:)))

Uz partiju šaha
Pretresli smo
Dnevnu politiku
Nakon trećeg piva
i jedna briljantne akcije
Matiran uz osmijeh

Odlazimo u noć

....još od začetka filmske industrije,filmaši su otkrili ljubav glazbe i filma....ni nijemi filmovi s početka 20-tog stoljeća nisu dugo bili nijemi.....dok francuz Lauste nije patentirao sistem sinkronizacije slike i zvuka 1907 godine....publiku je kroz film pratio orkestar..ili još češće samo pijanist....tek negdje početkom 20-tih godina prošlog stoljeća, amerikanac De Forest usavršio je Laustovu metodu,te počeo snimati prve zvučne filmove....nijemi film je bio stvar prošlosti....a publika je dobila mogućnost da čuje svoje miljenike kako pričaju ili pjevaju....



....a danas kad je filmska industrija otišla toliko daleko da snimaju crtiće gdje junaci izgledaju kao živa bića....u 3D...4D tehnikama.....gdje glumcima kompjutorski programi mijenjaju lik....filmska glazba je ostala čisti kreativni dio filma....bez šminke,maske i glamura



....a tu....... u toj zemlji čudesa....stasaju divovi......koji bi da su rođeni koje stoljeće ranije vjerovatno dosegli visine jednog Mozarta....Schuberta.....ili Verdija......



.....Maestro Morricone rođen je u Rimu 1928 godine...otac Mario bio je jazz trubač....i to je vjerovatno bila nit koja je maloga Ennia nagnala da napiše svoje prvo djelo još sa šest godina....sa 9 godina uči svirati trubu,a sa 12 godina već pohađa konzervatorij,gdje nastavlja svirati trubu,te uči harmoniju,kompoziciju,koralno pjevanje i dirigiranje pod nadzorom Goffreda Petrassia.Program od 4 godine završava već za dvije.U vrijeme kada je završavao konzervatorij saveznici su već navelike bombardirali Rim,pa je ono čega se Ennio najviše sjeća iz tog vremena bila glad.



....pedesetih godina prošlog stoljeća...Ennio počinje pisati svoje prve pozadinske skladbe za radio drame koje su tada bile vrlo popularne,ali također i dalje sklada klasična djela....također radi kao ghost writer za tada poznate filmske skladatelje.....što ga početkom 60´ dovodi do školskog kolege Sergia Leonea.....za kojega snima glazbu za nekoliko spaghetti westerna.....





.....zbog slabog proračuna koje su imali za snimanje filmova.....te nemogućnosti unajmljivanja pravog orkestra.....Morricone je bio prisiljen kemijati...pa je u glazbenim numerama u ovim filmovima koristio pucnjeve,fijuke biča,tzv."drombulje",usnu harmoniku,frulu,glasove i uzvike...pa čak i tada nepoznatu u filmskoj glazbi Fender električnu gitaru....



.....Morricone je skladao glazbu za preko 40 western filmova.....ali se nije zadržao samo na tome...potpisuje glazbu za neke od velikih filmova proteklih decenija...."Profesionalac" sa Belmondom....Palmine "Žrtve rata" i "Nesalomive".....uvodnu glazbu za seriju "Hobotnica",koja se vrtila i kod nas tamo negdje 80-tih godina.....Carpenterovu "Stvar"...krasan film sa Monicom Bellucci "Malena"...i meni najdraži "Misija"...Rolanda Joffea...



.....25.08.2012 godine Maestro dirigira koncertom u Riminiju pod nazivom "Ljepota će spasiti svijet" ( “La bellezza ci salvera”)...i ne sumnjam da će biti upravo tako....voditi će orkestar koji će izvoditi njegova djela.....volio bih biti tamo.....makar na tren zaroniti u čaroliju.....ljepotu glazbe koja spašava i uzdiže.....i za kraj samo...Bravo Maestro.....

IZVORI:
http://en.wikipedia.org/wiki/Ennio_Morricone
http://thebioscope.net/2011/08/29/when-silents-were-silent/

...mali homage spizi dalmatinske zagore......mljac



Otiša san gladan leć`
zavija je stomak hodnicima kuće
a u kuhinji rerna i peć
sa ostacima manistre od juče

prevrtah se potom po krevetu dugo
na oči mi san već ne htjede doć`
u želucu mišaju se i bura i jugo
prid očima manistra,a priko nje toć

u revoltu ustah,uzeh bokun sira
pa izvadih teću s manistrom usuvo
s kapulicom tada i paprikom finom
smazah dvi-tri kriške pomidore friške

tada legoh blažen,nakon žmula vina
anđeli nebeski pivaše mi pisme
u stomaku tajac,na nepcu milina
sad sam kuntent cili, lipi san da usnem

.....prije nekoliko dana vjernim Blackberryem uhvatio sam smiraj dana...učinio mi se inspirativan pa ga dijelim s vama

.....kako je čudan ljudski um i kako nas nabrzake odnese na skroz desetu temu u samo deliću sekunde.....tijek misli išao je otprilike ovako.....(dok sam sjedio na terasi uz kavu i gledao jednog jedinog goluba koji je krstario nebom iznad susjedstva)....sve je manje golubova u našem gradu...zbilja...ne sjećam se kad sam posljednji put vidio cijelo jato.....sjetih se jata golubova na Jelačićevom trgu prije par godina kada sam sa Zootom išao na neke pretrage...i starice koja ih je hranila.....Zagreb i golubovi.....Ivo Robić.....IVO ROBIĆ...?

.....pa da....sjećam ga se iz Opatije zadnjih godina njegovog života....znao bi proći onako šmekerski u starom mercedesu...sa gospođom....kao da je utekao sa stare razglednice....i dan danas nisam siguran da li je imao periku ili je samo bojao kosu....to je uvijek bio predmet zajebancije kad bi prošao Slatinom....

..... malo sam švrljao po njegovoj biografiji.....prvi od naših pjevača koji je otišao snimati van...Češka,Njemačka...Bert Kaempfert....nekoliko uleta u veliku Billboardovu listu....gostovanje u Ed Sullivan showu u Americi....legenda koju smo i mi dripci koji smo se onako šeretski smijali starom lavu,znali.....da je pjesmu "Strangers in the night" ....napisao upravo on.....mali čovjek u velikom autu.....nakon svega što sam pročitao u nevelikoj ali bogatoj biografiji.....postao je čovjek koji bi da je živ, "ladno" mogao reći.......my name is Robić...Ivo Robić

MARCIN SOJKA:T'ga za jug

.......prva asocijacija na Makedoniju nekom će biti Ohrid...neko će se sjetiti dobrih vina....pečenih paprika i ajvara.....grupa Time...Leb i Sol....Aleksandra velikog.....meneme uvijek asocira na 7/8....neznam zašto....ali kad se spomene Makedonija....ruka mi odmah krene i odlupka ...jen,dva,tri,jen,dva,jen,dva......



....i nije ni čudo da su mnogi autori glazbe posezali za ovom sirovinom od koje su stvarali čudesne pjesme.....možda je ritam u kojemu kuca makedonsko srce pogrešno nazvati sirovinom...kad je u njemu sadržano .....sunce nad Ohridom.....hladnoća Vardara....vreva tržnice u Skopju.....



.....kao rođeno momče makedonče....Johnny je cijeli svoj glazbeni staž gurao obrade makedonskih narodnih pjesama....neke dobre...neke malo manje dobre...ali glazba koja ga je uspavljivala kao dojenče...ostala je utisnuta negdje u njegovom biću...i tome se nije mogao oduprijeti.....



......družeći se sa Štulićem vjerovatno je i Rundek pokupio ovaj virus...koji je čučao u njemu tolike godine da bi tako čergarski izašao iz njega u pjesmi Makedo



.....Balašević je pjevao 1993 godine da mu je u opusu ritmova koje nije upotrebio u svojim pjesmama ostao još samo marš...ali eto......omakne se prst na struni.....ispustio je jednu osminku.....i vojvođanski tamburaš je opjevao svoj žal za jugom i izvjesnom Julijom....u radnoj verziji ove pjesme napisao je:

Piči mi srce sedam osmina
u glavi taman kao od vina
opet sam tu u Skopju
svoj na svome, milo mome
ne da se ova stara mašina
cipela cupka sedam osmina
stihovi klize kao zlatne ribe
moeto libe




....i ne bi bilo u redu staviti točku na i bez makedonskog glazbenog ambasadora i riječi pjesnika Miladinova

Tamo zorata greit dušata
i s'nce svetlo zajdvit v gorata.
Tamo darbite prirodna sila
so s'ta raskoš gi rasturila:
bistro ezero, gledaš, beleit
ili od vetar sinotemneit:
pole pogledniš, ili planina
-segde Boževa je hubavina.

Tamo po s'rce v kaval da sviram,
s'nce da zajdvit, ja da umiram!

.....rastanci nisu "Zbogom"......rastanci su "Doviđenja".....

.......Jedan je redovnik prešavši daleki put,stigao u hram zen učitelja Joshua......Nadajući se poduci, obrati se učitelju:Molim te za tvoje sveto učenje.
.......Joshu odgovori:jesi li pojeo svoj obrok riže ?
.......Jesam,odgovori učenik.
.......Onda,reče Joshu,idi i operi svoju posudu.


The Byrds - Ballad Of Easy Rider



Ringo Starr- It Don't Come Easy



Faith No More - Easy



Cheryl Barnes - Easy to be Hard



Eagles - Take It Easy

......imao sam spremljen post za danas....ali nekako...ma kvragu...ostao sam zatečen jednim jednostavnim pitanjem....Što je za tebe pjesma...?

....otvorio sam komentare i počeo drobiti o životu i smrti...praviti se pametan povlačenjem filozofskih parabola..(jedna o zanimljivijih je vezana uz zakone optike i prelamanje svijesti kroz prizmu iskustva......jebote.....) i citiranjem pjesnika.......da bih na kraju sve pobrisao...i ostao sjediti.....prespavao sam noć...i cijeli dan danas kontemplirao nad Potokovim upitom......jedno prisjećanje mi je otvorilo oči....

.....nakon što se Zoot rodio vratili smo se živjeti u moj rodni grad.....živjeli smo u staroj kući koja se raspadala po šavovima...i u popriličnoj neimaštini......svađe su bile česte i opake......elem.....nakon jedne takve svađe.....Zuba je zaspala u suzama dok sam se ja okretao u krevetu.....negdje oko 3 poslije ponoći krenuo sam na terasu zapaliti cigaretu.....podižući se vidio sam taj prizor....njih dvoje kako mirno spavaju.....i tada sam začuo taj šapat......izašao sam...zapalio...i napisao :

Po našoj sobi plovi brod
Mali brod
Naša postelja
Na kojoj spavamo
Ti,naš sin i ja
Gledam nas iz sna
Iz prikrajka
Zadivljenim očima

......naravno da sam poslije toga otišao u krevet i zaspao kao klada.....i tada mi je sinulo.....za mene je pjesma šapat duše....onaj tihi glasić koji često prečujemo.....šapat koji nas čuva i vodi...koji je uz nas kada stvaramo...i koji se najbolje čuje kad je čovjek sam sa sobom.....prošlo je od tada 11 godina.....oboje smo naučili prihvatiti mane onog drugog.....naučili smo se umjetnosti kompromisa....i svađe su sada već pomalo više komični igrokazi nego vatrene rasprave.....pišem rijetko....ali pišem....osluškivati šapat u kući punoj cike...ponekad je teško...ali uvijek imam spreman komad papira i olovku pri ruci......pa eto....Potoče...nadam se da sam ovim postom odgovorio na oba tvoja pitanja,a pošto ne postoje pravi odgovori....samo prava pitanja....sada pitam ja.....Što je za vas pjesma..?

...neke pjesme izađu iz čovjeka kao ljetne kiše...naglo i neočekivano...kao odraz trenutnog raspoloženja...dok neke čuče negdje u nutrini kao sjemenka pustinjskog cvijeta i čekaju pravi čas......onu spasonosnu kratku kišu da procvjetaju u svoj svojoj divoti......



...sjećam se posljednjeg predratnog ljeta kada sam obgrljen korijenjem jedne stare dunavske vrbe čitao Franka Herberta i njegovu "Dinu"......nekoliko godina poslije...pogledao sam Lynchovu adaptaciju filma...i ostao oduševljen jer sam svijet koji je izmaštao Frank Herbert već poznavao.Pješčane crve,Fedayine,začin......



....i negdje u kutu uma mi je ostala slika Stinga kao negativca kako viče na neko jadno stvorenje ....kažem ostalo zbog toga jer ga nisam nikada doživljavao u ulozi negativca....



....Sting je u Lynchovom filmu "Dune" iz 1984 godine glumio jednog od glavnih antagonista,Feyd-Rautha Harkonnen...i kako sam izjavljuje...Herbertov svijet i Lynchov film.....bili su glavni okidači i inspiracija za pjesmu Desert Rose koju je napisao 16 godina nakon što je film poharao kina.



....pjesma koju sam danas odabrao je "Desert rose" koju je Sting izveo sa alžircem Cheb Mamijem 10.09.2001 na generalnoj probi koncerta All this time na svom imanju u talijanskoj Toskani....sutradan više ništa nije bilo isto...koncert je ipak održan....u malo drugačijem tonu....i bez Cheb Mamija i ove pjesme....razlog.....ma nećemo o razlozima.....svi smo mi na kraju krajeva ljudi.....

.....želim ti da željezni krevet čim prije zamijeniš ležaljkom vezanom između dvije palme.... poklanjam ti jedan suncokret iz mog vrta...i jednu sunčevu zraku da pazi na tebe...:)



AH! SUNFLOWER
WILLIAM BLAKE

Ah! sunflower, weary of time,
Who countest the steps of the sun,
Seeking after that sweet golden clime
Where the traveller’s journey is done;

Where the youth pined away with desire,
And the pale virgin shrouded in snow,
Arise from their graves and aspire;
Where my sunflower wishes to go.

______________________________________________


AH! SUNCOKRET

Ah, Suncokret! od vremena je taj
Umoran, on, što želi saznat broj
Sunčevih stopa, traži zlatni kraj
Onaj gdje putnik završi put svoj;

Gdje Mladić, što od žudnje skonča vrele,
I Djeva, koju pokri snijeg, u noći
Iz svoga groba dižu se i žele
Tamo gdje i taj Suncokret moj poći.


PRIJEVOD:Luka Paljetak

TO SUMMER
WILLIAM BLAKE

O thou who passest thro' our valleys in
Thy strength, curb thy fierce steeds, allay the heat
That flames from their large nostrils! thou, O Summer,
Oft pitched'st here thy golden tent, and oft
Beneath our oaks hast slept, while we beheld
With joy thy ruddy limbs and flourishing hair.
Beneath our thickest shades we oft have heard
Thy voice, when noon upon his fervid car
Rode o'er the deep of heaven; beside our springs
Sit down, and in our mossy valleys, on

Some bank beside a river clear, throw thy
Silk draperies off, and rush into the stream:
Our valleys love the Summer in his pride.

Our bards are fam'd who strike the silver wire:
Our youth are bolder than the southern swains:
Our maidens fairer in the sprightly dance:
We lack not songs, nor instruments of joy,
Nor echoes sweet, nor waters clear as heaven,
Nor laurel wreaths against the sultry heat.
-------------------------------------------------------------------------

LJETU


Ti, što kroz naše prolaziš doline,
Obuzdaj svoje bijesne konje, smiri
Iz nozdrva im plamen! ti, o Ljeto,
Dizalo tu si često zlatni šator
I spavalo pod hrašćem, dok ti uda
Gledasmo žarka mi i cvjetnu kosu.

U najdubljem smo hladu slušat znali
Tvoj glas, dok podne vozi svoja kola
Ognjena preko nebesa; uz vrela
Sjedni, u vlažne doline nam, pokraj
Obale bistre rijeke, baci svoje
Svilene halje i potrči u nju:
Doline naše vole žarko Ljeto.

Slavan je naših barda strune zvon,
Mladići su nam jači od južnjaka,
Djevojke Ijepše u svom čilom plesu;
Imamo vedra glazbala i pjesme,
Jeke i vode čiste kao nebo,
I lovor-vijence protiv sparne žege.


PRIJEVOD:Luka Paljetak

......evo iskopao sam neke meni drage strane duete......trebala su biti samo tri...ali...kvragu...nisam se mogao odlučiti.......

Dalida & Alain Delon - Paroles, paroles



Freddie Mercury & Montserrat Caballé - Barcelona



Peter Gabriel & Kate Bush -Don't Give Up



Franco Battiato & Alice-I treni di Tozeur



Roy Orbison & K.D.Lang-Crying



Bing Crosby & David Bowie - The Little Drummer Boy / Peace On Earth



Astrud & Joao Gilberto-Girl from Ipanema



Anne Murray & K.D.Lang-A love song



Lisa Stansfield & Barry White-All Around the World

.....dali je pitanje genetike....ili su samo imali sreće da im je netko utro put...neznam...samo oni znaju koliko je lako ili teško živjeti u sjeni poznatog roditelja....ali slušajući ove duete razmišljam koliko bi glazba izgubila da je Matija Dedić studirao pravo,a Natalie Cole i Nancy Sinatra odabrale karijeru stomatologa ili prodavača nekretnina....

GABI I MATIJA



NAT I NATALIE



FRANK I NANCY

.....Scarborough je grad na obali Sjevernog mora u engleskoj pokrajini Yorkshire.Grad leži na oko70 m iznad morske razine, diže se strmo prema sjeveru i zapadu iz luke na vapnenačke stijene.Stariji dio grada leži oko luke, te je zaštićen stjenovitim rtom. Scarborough je jedno od najvećih naselja u pokrajini Yorkshire.



.....i Scarborough ima kirbaj...... krajem srednjeg vijeka u vrijeme velike kuge....nepoznati skladatelj napisao je pjesmu "Scarborough fair".....koja i danas sa svojim srednjevijekovnim štihom ne gubi na ljepoti i svježini. Pjesma priča priču o mladiću koji upućuje slušatelja da kaže njegovoj bivšoj djevojci da obavi za njega niz nemogućih zadataka, kao što je pravljenje košulje bez ijednog šava, a zatim pranje košulje na suhom izvoru, dodajući da, ako završi niz nemogućih zadataka,biti će ponovno njegova draga .Često se pjesma pjeva u muško-ženskom duetu gdje djevojka daje svom dragom niz jednako nemogućih zadataka, obećavši da će od nje dobiti svoju košulju bez šavova kada on ispuni svoje zadatke.



...spominjanje ove četiri biljke iz naslova posta u refrenu pjesme "Scarboroug fair" počinje tek u 18.stoljeću,a najčešće objašnjenje je da se radi o biljkama koje tradicionalno služe prilikom pravljenja nadjeva za pečene piliće



.........Peršin, kadulja, ružmarin i majčina dušica imaju poput mnogih drugih biljaka - simbolično značenje koja seže stoljećima unatrag,pa su tako poznati i kao sastojci za pripremu vještičjeg ljubavnog napitka

....Peršin je bio korišten kao pomoć pri probavi,da bi smanjio gorčinu nekih namirnica,a neki srednjovjekovni liječnici koristili su ovu biljku u spiritualnom liječenju .
.......Kadulja je poznata kao simbol moći.
......Ružmarin predstavlja vjernost, ljubav, i sjećanja, te je stoga često se koristi u tradicionalnim svadbenim običajima. Ružmarin za sjećanje.
......Majčina dušica simbolizira hrabrost i zato je česta tema u heraldici.
.......I muškarac i žena u ovoj baladi prizivaju moći ovih biljaka u izricanju njihovih imena : blagost da smiri gorčinu njihove veze, duhovnu snagu da izdrže odvojenost jedno od drugog, vjernost i na kraju ohrabrenje, da ispune zadane nemoguće zadatke .

.......Druga interpretacija je da su četiri biljke tradicionalno usko povezane sa smrću, te se koriste u čarima za obranu od uroka.

.....Kao i u većini priča o nemogućim zadacima koji se postavljaju proscima , zadaci navedeni u ovoj pjesmi su vjerojatno zagonetke, a kada je zagonetka riješena onda se zadatak može obaviti lako. "Zaori je ovnovim rogom i posij je cijelu sa samo jednim zrnom papra" može se promatrati kao seksualna referenca.

..........Peršin, kadulja, ružmarin i majčina dušica su članovi obitelji metvica, te su se u davna vremena koristili kao kontraceptivna sredstva......



....i naravno da bi sudbina ove prekrasne balade bila neizvjesna da je Paul Simon nije čuo i naučio u Londonu 1965 od Martina McCarthy, koji je pokupio pjesmu iz pjesmarice Ewana MacCola i Peggy Seeger. Art Garfunkel je onda dodao u kontrapunktu preradu Simonove "The Side of a Hill" iz 1963 s novim, anti-ratnim stihovima.Scarboroug Fair je bila vodeća pjesma na albumu "Parsley,sage,rosemary and thyme" iz 1966 godine, te je objavljena kao singl, nakon što se našla na soundtracku za "Diplomca" iz 1968.



....No...i prije nego li je Simon naučio pjesmu, Bob Dylan je već bio posudio melodiju i nekoliko redaka od McCarthyevog aranžmana u stvaranju svoje pjesme "Girl from the North Country"....tako da je ovoj pjesmi bilo suđeno da bude poznata i da se pjeva svugdje u svijetu.



IZVORI:http://en.wikipedia.org/wiki/Scarborough,_North_Yorkshire
http://en.wikipedia.org/wiki/Scarborough_Fair_(ballad)

.....pričao sam o granicama.....onima na papiru i onima u ljudskim glavama....Priču o dva čovjeka koja su posvetila život iscrtavanju granica na papiru opisao je pisac Thomas Pynchon u svojoj knjizi Mason & Dixon......Charles Mason (1728 –1786) bio je britanski astronom,koji je zajedno sa britanskim geodetom i astronomom Jeremiah Dixonom (1733 – 1779) iscrtao i obilježio granicu koja će u Američkom građanskom ratu dijeliti Sjever od Juga....Zadatak iscrtavanja granice dobili su poradi spora koji su vodili guverneri britanskih kolonija Pennsylvanije i Marylanda oko granica njihovih posjeda.



......U travnju 1765, Mason i Dixon su zajedno sa 39 članova ekspedicije započeli mjerenja granice dvaju država Maryland- Pennsylvania linijom,što je potrajalo gotovo dvije i pol godine. Međutim, 1767 godine, na mjestu Dunkard Creek , njihov vodič iz plemena Irokeza odbio je ići dalje,jer su došli do granice njihove zemlje s plemenom Lenapa, s kojima su bili u sukobu. Mason i Dixon su bili prisiljeni prestati na neko vrijeme,te su 11. listopada 1767, postavili svoj posljednji kamen na 375 km od svoje početne točke.

IZVOR:http://en.wikipedia.org/wiki/Mason%E2%80%93Dixon_Line

......hrabrost i upornost ovih istraživača ponukali su Marka Knopflera...gitarista i pjevača Dire Straitsa da napiše baladu o njihovom putu preko Atlantika......i otpjeva je sa Jamesom Taylorom......uživajte...:)

....Rekoh sebi danas....Floyde...mani se filozofije i postavljanja vječnih pitanja....i krenuh napisati post....tema....najljepša ljubavna pjesma snimljena na ovim našim prostorima.....već znam i koja je....već dugo je smatram najboljom...i svaki put me prođu trnci kad je čujem....1995 godine Boa ju je snimila zajedno sa Josipom Lisac.....pjesma "Kao mir"....



....Boa mi je uvijek bio band ispred svog vremena...pa i danas njihove stare stvari zvuče svježe i drugačije...ono što je čini drugačijom od svih ljubavnih pjesama je upravo to što ljubav nije banalizirana nego predstavljena kao univerzalna sila......i da slažem se s njima da je ljubav mir.....okrijepa hladnog potoka nakon teškog dana u polju (ovo mi je prvo palo na pamet...pa ajde)...

E...tu sad dolazi ono vrludanje misli.....pomislih na Boin album koji sam imao na kaseti.....i pjesme Zemlja.....1991 godine se vrtila kao domoljubna pjesma uz Gopca,Prljavce i Parni Valjak....dali je domoljubna....da....jest...što god smatrali svojim domom.Sam sebe osjećam putnikom i građaninom svijeta....iako živim u prekrasnoj zabiti...osjećam se povezan sa svime....i tu onda nestaju granice koje je netko povukao (poznaju li ptice granice?)...sve su to ionako granice u našim glavama....i mislim da je Boa uspjela,nekakvim čudom,alkemijskom reakcijom između glazbe i riječi u ovim pjesmama zemlju pretvoriti u Zemlju,a ljubav u Ljubav.....i opet sam odlutao s teme.....ili nisam?

PAUL GAUGUIN: D'oů Venons Nous / Que Sommes Nous / Oů Allons Nous (1897)

.......Jutros s kolegama jutarnjoj kavi prelistah Večernjak.Na zadnjoj stranici rezerviranoj obično za kojekakve bizarne stvari,vijest o tome kako su znanstvenici iz CERN-a najavili za srijedu objavljivanje rezultata do kojih su došli eksperimentima na LHC-u.Najavljuju zanimljive i šokantne stvari.Hoće li nas to imalo približiti odgovorima na vječna pitanja i hoće li otkrića poboljšati život zemljana,ne znam.Nadajmo se najboljem



.......Prije nekoliko godina prijatelj,inače dipl.ing.elektrotehnike,pričao mi je kako je u novinama naletio na vijest od tri rečenice,skrivenu negdje u sredini novina,o tome kako je tim hrvatskih znanstvenika postigao supravodljivost na sobnoj temperaturi…prema njegovim riječima..to je epohalno otkriće.Osim od njega nigdje nisam niti čuo niti pročitao ništa više o ovome.



........Ali zato danas na dvije stranice pišu o Vesni Pusić i Čačiću,nisam se niti potrudio pročitati o čemu,dvije stranice su rezervirane za spor Stefana Macchija i vlasnika dvorca Bežanec,četiri stranice izvještaja sa Eura 2012.

......Pitam se na kraju…jesmo li uopće spremni dobiti odgovore na vječna pitanja……i jesu li se pitanja promijenila…..pa je sada za pitanje čovjekovog bitka bitno…..Tko je Čačić?…..Odakle dolazi Macchi?…..Kamo ide Balotteli?

....upoznajte moje hipstere......

ZOOT


....kao prvo dijete, Zoot je od svoje najranije mladosti prolazio sve faze početaka roditeljstva....savjete iz knjiga o roditeljstvu,popio je najviše antibiotika,naslušao se najviše dobronamjernih savjeta za koje ionako nikad nije baš najviše mario....sa četiri godine ponosno je izjavio da želi biti "kviminavac" kad poraste,i predano je radio na tome, tako da je danas pravi umjetnik u tome kako iskamčiti nešto što baš nije u kućnom proračunu.....prekjučer smo bili kod stare na rođendanu....skupila se cijela familija....naš Zoot se povukao sa rođakom u zamračeni dio terase...pa su pričali i smijuckali se.....gledao sam ih i razmišljao...kad je prije prošlo tih 11 i pol godina....i kako je došlo vrijeme kada svoje male tajne više neće dijeliti sa mamom i tatom....



JANICE


....Janice se boji grmljavine....jako....kada grmi...dotrči u našu sobu....i glasno svima objavi da vani grmi i da se ona boji...ponekad mislim da je to samo izgovor da nam se uvuče u krevet...bilo kako bilo...kod nas kad grmi,to obično podrazumijeva i nestanak struje.....i jednu večer nedavno( sjećam je se jer nam je grom spržio plinski bojler)...grmilo je....i padalo je i vjetar je jako puhao baš kad smo se spremali na spavanje....strah u tim velikim očima bio je opipljiv...pa smo upalili svijeću....sjeli svi za stol u kuhinji....i pričali priče.....odigrali smo čak i nekoliko partija "pogađanja"....i nakon toga svi skupa zaspali u velikom krevetu u maminoj i tatinoj sobi......sutradan kad sam ih vozio u vrtić....Janice me je pitala...."Tata...kad će opet onako grmit,da upalimo svijeće pa da pričamo i igramo se u kuhinji"....eto.....patentirali smo lijek protiv straha od grmljavine....molim vas lijepo...



ANIMAL


.....Animal je naša najmlađa...Zoot i Janice su popustljiviji prema njoj....a ona to zna....i obilato koristi...tako da uz njen,još pola njihovog sladoleda završi u njezinom stomaku....jučer sam kosio....i onako prljav došao na terasu popiti sok i zapaliti cigaretu....kad je zvijer istrčala i zagrlila me oko nogu...."Neeee mišu...tata je prljav kao svinja"......"Ti si velika svinja,a ja sam mala svinja",rekla je i nastavila me grliti.....nije čudo da je riječ Animal došla od riječi anima...ona je duša našeg banda...



DR.TEETH


.....Dr.Teeth je lider našeg banda...iako ja to ne bih priznao ni za deset palačinki s eurokremom...Zubonja drži moju karticu i moje srce u svojim rukama....i ima zube....o daaaa.
Prije pola godine osječka bolnica je ostala bez ortodonta koji bi radio preko HZZO-a,pa je naš Zoot ostao bez zdravstvene zaštite.....moja reakcija je bila...pa dobro....negdje ćemo iskemijati tih 150 kuna za privatni pregled kod doktora Prhutića.....ali ne....Zubonja je zagrizao u zakone.....zvala se bolnica...sa javnom pravobraniteljicom za djecu je na ti.....i prekjučer dođe preporučeno pismo...od pravobraniteljice....izvještavamo vas da je osječka bolnica ponovno sklopila ugovor sa dr.Prlićem za ortodontske preglede i štelanje aparatića...."Jesam ti rekla"............jesi Zubo...jesi......



SGT.FLOYD PEPPER