......imao sam spremljen post za danas....ali nekako...ma kvragu...ostao sam zatečen jednim jednostavnim pitanjem....Što je za tebe pjesma...?

....otvorio sam komentare i počeo drobiti o životu i smrti...praviti se pametan povlačenjem filozofskih parabola..(jedna o zanimljivijih je vezana uz zakone optike i prelamanje svijesti kroz prizmu iskustva......jebote.....) i citiranjem pjesnika.......da bih na kraju sve pobrisao...i ostao sjediti.....prespavao sam noć...i cijeli dan danas kontemplirao nad Potokovim upitom......jedno prisjećanje mi je otvorilo oči....

.....nakon što se Zoot rodio vratili smo se živjeti u moj rodni grad.....živjeli smo u staroj kući koja se raspadala po šavovima...i u popriličnoj neimaštini......svađe su bile česte i opake......elem.....nakon jedne takve svađe.....Zuba je zaspala u suzama dok sam se ja okretao u krevetu.....negdje oko 3 poslije ponoći krenuo sam na terasu zapaliti cigaretu.....podižući se vidio sam taj prizor....njih dvoje kako mirno spavaju.....i tada sam začuo taj šapat......izašao sam...zapalio...i napisao :

Po našoj sobi plovi brod
Mali brod
Naša postelja
Na kojoj spavamo
Ti,naš sin i ja
Gledam nas iz sna
Iz prikrajka
Zadivljenim očima

......naravno da sam poslije toga otišao u krevet i zaspao kao klada.....i tada mi je sinulo.....za mene je pjesma šapat duše....onaj tihi glasić koji često prečujemo.....šapat koji nas čuva i vodi...koji je uz nas kada stvaramo...i koji se najbolje čuje kad je čovjek sam sa sobom.....prošlo je od tada 11 godina.....oboje smo naučili prihvatiti mane onog drugog.....naučili smo se umjetnosti kompromisa....i svađe su sada već pomalo više komični igrokazi nego vatrene rasprave.....pišem rijetko....ali pišem....osluškivati šapat u kući punoj cike...ponekad je teško...ali uvijek imam spreman komad papira i olovku pri ruci......pa eto....Potoče...nadam se da sam ovim postom odgovorio na oba tvoja pitanja,a pošto ne postoje pravi odgovori....samo prava pitanja....sada pitam ja.....Što je za vas pjesma..?