......nakon onog predivnog miholjskog ljeta,ovi tmurni jesenji dani nekako potaknu čovjeka na kontempliranje o vlastitoj prolaznosti....dogodi se pjesma na radiju....miris snijega je već u zraku.....i odluta čovjek u neke sfere preispitivanja svog života.....zbilja....... neke dane više nego inače.....danas je kriv Kansas....



.....prije nekih mjesec dana....bila je to jedna od naših večernjih šetnji.....Zvjerko,Janice i ja krenuli smo u malo kasnije popodne na rolanje.Janice je bila uporna,tako da smo Zvjerko i ja jedva držali korak s njom.....odvela nas je daleeeko....a već se mračilo....pa smo da bi malo skratili put kući....udarili prečicom preko groblja.....

-"Tata,vidi ovo drvo kao da ima oči i usta"....rekla je Janice nakon još jednog vrlo uspješnog pada na stražnjicu

.......iskopao sam nešto malo zaostale mašte i.....da...drvo je imalo oči i usta.....nagorjeli dijelovi stare sofore izgledali su kao neka obredna afrička maska.
.....uslikali smo drvo....i dok sam tražio neki bolji kut......pogled mi je privukla jedna neobična izbočina na stablu....
......Janice mi je objasnila da je to teta koja izlazi iz drveta......uslikali smo i nju.....



......i pade mi na um scena iz "Kralja lavova" u kojoj Mufasa objašnjava Simbi što je to krug života....



.....rekao bih da je jedna od sada već pokojnih stanovnica našeg malog grada odlučila da ne želi biti niti trava niti cvijet,već je svoje obličje hrabro utisnula ili "istisnula" iz stare sofore.....

........Putovali smo opet.....spakovali smo čergu....opičili preko Siska....Petrinja....Knin.......i negdje pred jutro uz udruženo hrkanje ritam sekcije ušli u mističnu zemlju Cetinske krajine.....Zubinu rodnu grudu.......



....i kvragu ......imao sam od početka taj neki osjećaj u stomaku......poučen prethodnim iskustvima rekoh da se neću miješati u unutarstranačke odnose u Zubinoj obitelji......i opet kiksao......tako da smo pola godišnjeg prespavali na različitim stranama kreveta......





......i dok normalan svijet uzme godišnji za odmor.....Zuba i ja čistimo smeće sa svojih polica....skidamo paučinu iz zakutaka psihe.....skrgućemo zubima i durimo se kao djeca.....



......na kraju godišnjeg ostane tih nekoliko slika i trpak ukus u ustima....kao od onih bobica koje sazrijevaju u jesen i skupljaju usta kad ih zagrizeš



......i onda....dok sjediš na terasi kafića u Splitu.....pogled ti privuče stih u kamenu......jebiga.....Tonći....potpuno si u pravu......