...nekoliko dana prije Božića,odjel za istraživanje ruda i gubljenje vremena u sastavu Zuba i ja donio je konačnu odluku o kupnji božićnih poklona za ostatak benda..kao i obično,to se radi u posljednji čas..jer nema draži ako se pokloni kupe mjesec dana prije...glavinjanje po trgovinama i otimanje posljednjeg komada u trgovini od nekog drugog izludjelog roditelja...tko to može platiti.

...uglavnom..Janice je otvorila enciklopediju...jednom..i sada stoji u vitrini...sa ostalim knjigama žute boje...Zoot svoje slušalice vješto skriva...jer su Janice i Animal poznati kao "uništavači tehnike"...dobro..zato je naša zvijer dobila ni manje ni više nego neuništivu Rubikovu kocku...pun pogodak...mjesec dana nakon Božića...još uvijek se natječemo tko će brže složiti boju...jednu...dvije ili više ..to je već u sferama znanstvene fantastike..

...početak priče o Rubikovoj kocki seže u davnu 1970 godinu kada je Larry D. Nichols izumio "Slagalicu sa dijelovima koji se grupno rotiraju",Nicholsova kocka bila je 2x2x2 a na okupu su je držali magneti.




...1974 godine,profesor Ernő Rubik ,koji je u to vrijeme radio na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Budimpešti,dumao je kako svojim studentima približiti probleme vezane uz razumijevanje mehanike 3D objekata,t.j.na koji način pomjerati dijelove takvog objekta bez da se cijeli mehanizam raspadne.Pošto je isti bio profesor arhitekture,te kipar,genijalno je smislio pomagalo koje danas poznajemo kao Rubikovu kocku.Mehanizam se sastoji od centralnog dijela koji se sastoji od tri osi koje se međusobno križaju i koje drže šest središnjih kvadrata na mjestu, ali omogućuju njihovo zakretanje i dvadesetak manjih plastičnih komada koji se uklapaju u njega kako bi oblikovali sastavljenu zagonetku.



...U jednom intervjuu,Rubik je izjavio da nakon što je prvi put pomiješao boje na svojoj kocki,trebalo mu je oko mjesec dana da sve boje složi ponovno.Tada još nije niti slutio da će svijet uskoro poludjeti za njegovom igračkom.



...Prvi testni primjerci Magične kocke (Bűvös kocka),proizvedeni su krajem 1977 godine,te pušteni u prodaju u Budipeštanskim trgovinama igračaka.Uz Rubikovo odobrenje, poslovni čovjek Tibor Laczi u veljači 1979. odnio je kocku na njemački Nürnberški sajam igračaka u pokušaju popularizacije.Kocka je zapažena od strane osnivača poduzeća "Seven Towns", Tom Kremera ,te su potpisali ugovor s Ideal Toys u rujnu 1979. kako bi pustili Magic Cube u prodaju diljem svijeta.Prodaja je krenula u svibnju 1980 godine,pod imenom njezinog izumitelja.

...Ostalo je povijest...jedna petina čovječanstva poigrala se sa ovom igračkom od sredine ´80-tih...prodano je više od 350 milijuna Rubikovih kocki diljem svijeta...postoji 43,252,003,274,489,856,000 mogućih kombinacija na koje kockice s bojama mogu biti poslagane..a ipak su znanstvenici u suradnji sa Googlovim superračunalima uspjeli izračunati da se kocka od svake permutacije može složiti u manje od 20 poteza..1982 godine održano je prvo Svjetsko prvenstvo u slaganju Rubikove kocke u Budimpešti.Slavio je tada šesnaestogodišnji student iz SAD,Minh Thai,koji je kocku riješio za tada vrtoglavih 22.95 sekundi.Trenutni rekord iz 2017 godine drži Korejanac SeungBeom Cho,koji je na natjecanju sastavio kocku za samo 4.59 sekundi.

....Iako je originalna Rubikova kocka veličine 3x3x3,postoji mnogo varijacija na temu,pa imamo 2x2x2,4x4x4,5x5x5 najveća do sada je 17x17x17,iako postoje nacrti i radne verzije za kocke veličine 22x22x22,te 33x33x33.



-"Tata....znaš... Lovro je pronašao nekakvu šemu na internetu i može je cijelu složiti za četiri minute"...izjavila je Janice neki dan dok smo sjedili u dnevnoj sobi i vrtili kocku..
-"Pih,meni treba samo dvije i pol"..odgovorio sam
-"A baš"..rekla je
-"E"...odgovorih
-"U pet kuna da ne možeš"...samouvjereno je izjavila Janice
-"U pet kuna da mogu...sijeci"..
...Kada je oklada službeno objavljena presjecanjem ruku od strane našeg Zvjerka..otišao sam po šrafciger..sjetio sam se jednog od algoritama kojim smo mi kao klinci rješavali problem Rubikove kocke..




IZVORI:
https://eu.rubiks.com/speed-cubing/speed-cubing-timeline
https://en.wikipedia.org/wiki/Rubik%27s_Cube
http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-1302414/Study-uncovers-possible-Rubiks-Cube-solution-Only-20-moves-needed.html

.....U sjeni nedavne Černobilske katastrofe,te 1986 godine završavao se faraonski pothvat velikog vođe Tom-Toma,obilježen stradanjem dva mlada praseta i ispijanjem više litara gemišta i piva.Uselili smo u novu kuću s prvim mirisima zime.....ali to ljeto....to ljeto....

.....to je ljeto bilo u znaku Meksika.....pomalo zbog SP u nogometu koje se održavalo tamo.....malo više zbog majstor Lacike



.....Majstor Lacika bio je mađar...ali vrag će ga znati zbog čega....izgledom...konstitucijom i glasom bio je čistokrvni meksikanac....oniži...zdepast...crnoput.....sa onim tanušnim brčićima.....velikog trbuha sapetog u plave radničke hlače s tregerima...bio je čovjek zadužen za malterisanje nove kuće....oko 8 sati ujutro....uz prvu kavu....pali se mješalica....Lacika veže četiri čvora na maramici i taj modni detalj stavlja na svoju glavu...iz jakne vadi kazetu grupe "MANJIFIKO"....i koncert počinje.



.....kao klinci smo slušali i Slavka Perovića,i trio TIVIDI....na feštama kod nas počesto se moglo čuti kakvo pijano "ajajajaaaaaj"....ali Lacika....taj se ne bi posramio u okršaju sa tenorom kakvog eminentnijeg mariachi sastava.Znao sam donijeti im tu jutarnju kavu i ostati malo slušati Lacija kako pjeva....te grlene bravure,sitni trileri,visoke terce već visokim vokalima....ma bilo ga je milina slušati.....uz krešendo violina nabacivao bi fanglom malter na zid,pa bi zastao za još jedan grleni ajajajaj,a zatim se perdaškom bacio svom snagom na ravnanje zida....i bio je,osim u pjevanju dobar i u malterisanju.....znam to jer je stari,inače picajzla što se tiče posla,u više navrata proteklih godina spominjao Laciku i dobro obavljeno malterisanje....



....te godine "Crvena jabuka" je izdala svoj prvi album....znam to jer smo na školskom kampovanju tog ljeta uz njihove hitove pokušavali osvojiti srca ili bar poneki pogled naoko hladnih cura iz razreda....i te godine.....bez obzira na nuklearnu katastrofu moje "cielo" je bilo "muy lindo".

....baby ,run baby,run baby,ruuuun.....pjeva Sheryl Crow u onoj staroj pjesmi.Odlazim.....mijenjam podneblje....ispočetka je sve odlično....zrak je hrskav i pucketa na jeziku.....čak je i okus sunčanih zraka drugačiji....ali taj prokleti indijanac uvijek pronađe tragove koje sam pažljivo skrivao....i onda je tu....gleda me iz ogledala....smijucka se kao da zna da ne mogu pobjeći....ne mogu se sakriti....ne od sebe....


.....već neko vrijeme se skrivam.....čitam SF......čitam steampunk romane.....ne slušam Balaševića ni pod razno.....ali splet nesretnih okolnosti i u moju svakodnevnicu uđe taj....taj čudak Harold Fry.....samo se prošeta po sobi u toj svojoj kratkoj majici sa natpisom "PILGRIM"....pođi Floyde....vrijeme je....

....sentimentalac sam.....što da krijem....nije grijeh biti malo čudan u današnja doba....znam se zagrcnuti kada Parry poljubi po prvi puta Lydiu u "Kralju Ribara",nakon neodoljivo smiješne scene u restoranu.....Zoot me gleda pod povećalom....traži tu iskru u oku......nećeš ovaj put....očvrsnuo sam.....

....ali dugo...mislim duuuuuugo....nisam osjetio taj poriv čitajući knjigu.....tako dugo da sam zaboravio da je i to moguće....



......Harold je umirovljenik,vodi običan,dosadan život....brak mu je klimav....ali to ga ne zabrinjava previše jer je otupio....dani se nižu...dok je njegova supruga Maureen usisavala kuću, Harold je otišao ubaciti pismo u poštanski sandučić. Put od kuće do prvog sandučića učinio mu se prekratak pa je produžio do narednog, i onda je, s pismom u džepu, nastavio dalje... Bez odgovarajuće opreme, bez karte i kompasa pa čak i mobitela hodao je prema cilju uvjeren da će tako spasiti nečiji život....



.....poveo je i mene....iako nisam htio ići.....na početku mi se učinila čak i simpatična ta knjiga....sve dok se nisam uhvatio kako pregledavam stopala tražeći žuljeve........proklet bio Harolde...proklet bio.....kada krećemo ponovno na put ?.....

From the corners of my shadow
Darkness leaking
Leaving smudges of blackness
On a sunny pavement
Dripping on a green grass
Making a mess
All over the lawn
So i yanking and hauling,
And dragging my shadow
Out of the grass,
And put it in my pocket.

......Zuba i ja proveli smo zanimljiv glazbeni vikend u Osijeku.....baku smo podmitili da čuva klince....a mi se zaputili u Oxygene .....maleni ulaz tik uz "McDonalds" ničim ne odaje što se skriva u katakombama ovog kultnog osječkog kluba....dočekala nas je toplina (bio je neki velik minus vani) i ugodna atmosfera tog četvrtka....Barać-Mihić Group je nastupao te večeri....i dok smo lagano pijuckali pivo.....dečki su se uštimavali.....klub je bio ugodno popunjen....i tada smo u polutami uronili u jazz uživo........bas,bubnjevi,cajon i gitara Damira Mihića uz dva mlada saksofonista (Tin Riksmund i Benjamin Lamza) proveli su nas kroz odabrane jazz,blues,rock i pop standarde....."Misty","Black magic woman","Sunny","Take five" samo su dio repertoara koji su izveli te večeri.....dva sata i tri piva poslije izašli smo ponovno u hladnu osječku noć....sa kartama u džepu



PHOTO BY:Dino Spaić

......kartama koje smo predali sjedokosom gospodinu na ulazu u Oxygene u subotu.....u subotu je u Osijek po prvi put došla Nola.....doduše u reduciranom sastavu.....Gabrijela,Marijan na gitari i Jurica Hotko na klavijaturama....promocija albuma "Nola piano"......kad smo u četvrtak izlazili iz kluba nakon svirke....pogled nam je zapeo za plakat kojim se najavljuje ova svirka....Zuba i ja smo se pogledali.....Nolu smo slušali još tamo sredinom 90-tih.....bili smo u Opatiji na dva njihova koncerta odvojeno (doduše,nismo tada još niti hodali)....ali Nola nam je uvijek bila oboma draga....sjećam se scene iz disca hotela "Kvarner" dok je band prašio "Bobby McGee"....jedno sitno stvorenje duge kose koja joj je pala na oči iz sveg glasa je pjevalo "Freedom's just another word for nothing left to lose...."......kakav glas....kakva energija.....



......pjesme koje je napisao Marijan u ovoj minimalističkoj verziji....samo klavir i Gabrijelin glas nisu zvučale niti prazno,niti nedoraslo,niti šuplje......zvučale su odlično, zrelo....intimno...posebno su me se dojmile...."Sami u Sali" i "To ljubav je"......šale i smijeh između pjesama....anegdote o nastanku nekih...priče o djeci....učinili su da vrijeme proleti u hipu.....izašli su na bis.....posljednja stvar bila je "Mercedes benz".....i tada sam je vidio.....ono sitno stvorenje od prije dvadesetak godina koje lica prekrivena kosom daje dušu kroz pjesmu....hvala Nola....

....ma...napisah ti ovih dana nekoliko komentara....obrisao sam ih....puste filozofije...ne treba ti to sad....reći ću ti nešto iz srca....upoznao sam te kao dragu,dragu osobu....nisam dugo na blogu...bila si među prvim osobama koje su ostavile trag kod mene....naučila si me da je blog interakcija....i proveli smo ugodne trenutke skupa (nadam se)....ne znam...riječi zvuče šuplje kad krenem nekoga tješiti....podijelit ću s tobom svoju šutnju....zagrliti te kao prijatelja i poželjeti u sebi da nakon određenog vremena taj ožiljak koji će ostati na koži tvoje duše ne nosiš sa tugom i samosažaljenjem već sa ponosom....jer si preživila....sve najbolje Nisa...

.....HI-FI uređaji nikada nisu bili moj prvi izbor.....odrastao sam uz gramofon "Trubadur"....onaj drveni kojem su se zvučnici preklapali nad ploču...pa je mogao lijepo poslužiti i kao komad namještaja....poslije su došli walkmani....i jedan stari drndavi kasetofon sumnjivog porijekla.....odradio je svoje...o da.....

.....sjećam se kako sam kao klinac maštao da će jednom neko izumiti nekakav uređaj na kojem će čovjek lijepo moći pustiti bilo koju pjesmu koja mu padne na pamet.....2001 godine u naš dom ušao je net....i moja maštanja postala su stvarnost.....znao sam provoditi noći uz onaj P2P program Kazaa....čekajući krvavih očiju da se skine taj MP3....još samo ovaj i idem leći.....

.....CD shopovi bili su daleko.....i mada imam lijepu kolekciju originalnih CD-a (i kaseta ktome)....gladno sam dočekao MP3.....bio je dostupan....i bio je udaljen samo jedan klik mišem.... priču o postanku MP3-ca čuo sam davno u nekoj radijskoj emisiji....a evo što je o nastanku istih rekla "majka" Suzanne Vega



Jednog dana 2000 godine, ostavila sam moju kćer Ruby u vrtiću,kada mi je prišao otac jednog djeteta kojeg nisam dobro poznavala. Zamislite moje iznenađenje kada mi je rekao: "Čestitam vam na tome što ste majka MP3", rekao je.

"Molim?", Rekla sam, pitajući se o čemu on govori.

"Ovaj tjedan u časopisu pod nazivom Business 2.0 izašao je članak u kojem vas nazivaju "majka MP3-ca." .Koristili su jednu vašu pjesmu da ga stvore. "

"Stvarno. Pa, hvala. Provjerit ću. "

Otrčala sam kući i našla članak online.

Naslov je bio "Ich bin Ein Paradigma Shifter: MP3 Format je proizvod glasa Suzanne Vega i ušiju ovog čovjeka."

" MP3 vara uho eliminirajući najmanje bitne dijelove glazbene datoteke ... Za stvaranje MP3, Karlheinz Brandenburg morao je prihvatiti način na koji ljudsko uho percipira zvuk. Ključni pomagatelj u ovom nastojanju došao je od Suzanne Vega. 'Bio sam spreman za fino podešavanje mog algoritma sažimanja,' Brandenburg se prisjeća. "Negdje niz hodnik na radiju je svirala pjesma" Tom´s Diner. "Bio sam naelektriziran. Znao sam da će biti gotovo nemoguće komprimirati ovaj topli a capella glas. "'

Dakle, gospodin Brandenburg dobija kopiju pjesme, i provlači je kroz novonastali MP3 algoritam. No, umjesto "toplog ljudskog glasa" dobio je monstruozne distorzije, kao da je Egzorcist nekako ušao u sustav, zasjenjujući svaki izraz. Brandenburg i njegov tim znanstvenika proveli su mjesece rafinirajući ga, puštajući "Tom´s Diner" kroz sustav iznova i iznova s izmjenama, dok nisu dobili pravi i jasan rezultat. "On je završio slušajući pjesmu tisućama puta," nastavlja se u članku koji je napisao Hilmar Schmundt, "i rezultat je bio kod koji je slušao cijeli svijet. Kad MP3 player komprimira bilo čiju glazbu,od Courtney Love do Kenny G-a, to čini na način na koji je Brandenburg čuo Suzanne Vega. "

Tako ide legenda. Razlog zašto znam kako je MP3 izvorno zvučao je taj da sam prošle godine bila pozvana na Fraunhofer institut u Erlangenu, Njemačka, gdje sam upoznala tim inženjera koji su radili na projektu - uključujući i gospodina Brandenburga, kojeg sam srela jednom prije na otvaranju Mobile Music Foruma u Cannesu 2001.



Svi muškarci su bili očito inteligentni, ali Karlheinz je faca. On se ističe, jer izgleda kao ludi znanstvenik. Njegova kosa i kravata uvijek izgledaju kao da su otpuhani na jakom vjetru, a vrhove svojih prstiju lupkao je stalno jedne o druge,blaženo se smiješeći.

Na dan kada sam ih posjetila,žena koja je bila zadužena za tisak, rekla je - " Majka MP3-ca dolazi u dom MP3-ca"(pomalo čudna implikacija je bila ta da bih se trebala sastati sa različitim "očevima" MP3-ca). Nakon toga imali smo press konferenciju na kojoj su mi pustili izvornu verziju "Tom´s Diner",a zatim i razne iskrivljene pokušaje sažimanja u MP3 format , što je zvučalo monstruozno i čudno. Zatim, konačno, "čistu" verziju "Tom´s Diner."

Cijela grupa mi se smiješila. "Vidite?" Jedan čovjek rekao. "Sada MP3 zvuči savršeno. Točno je isti! "

"Zapravo, mojim ušima to zvuči kao da je MP3 verzija u malo višem dijelu zvučnog spektra ? MP3 ne zvuči tako toplo kao izvorni, možda se komadić donjeg dijela zvučnog spektra izgubio? "Predložila sam.

Čovjek izgledao šokiran. "Ne, gospođice Vega, to je točno isto."

"Svi znaju da je MP3 komprimira zvuk i stoga gubi dio topline," ustrajala sam. "To je razlog zašto neki ljudi skupljaju vinile ..." najednom sam shvatila kome to govorim u sobi prepunoj njemačkih medija.

(Zapravo, nedavno sam pročitala članak koji je rekao da MP3 izobličava viši dio zvučnog spektra , tako da mislim da postoji prostor za subjektivnost u ovom argumentu.)

"Ne, gospođice Vega. Uzmite u obzir teoriju Crne kutije ! "

Gledala sam u njega.

"Teorija Crne kutije kaže da ono što ulazi u Crnu kutiju ostaje nepromijenjeno! Što god ulazi u nju, izlazi na isti način! Ništa ne ostaje, ništa se ne dodaje! "

Odlučila sam da je mudrije u ovom trenutku odustati.

"Vidim. Sve je u redu Nisam shvatila. "

Opet su bili sretni. Tada su mi pokazali sensurround sustav, njihov najnoviji projekt. No, kako sam bila klinka koja je odrastala s tranzistorskim radioaparatima i lošim gramofonima koji su ostali u našoj kući nakon zabava naših roditelja , volim tvrdi, bakreni zvuk. Lo-fi pristup mi odgovara. Ipak, cijenila sam njihov entuzijazam. To je bio veliki dan i bila sam vrlo ponosna zbog toga jer sam postala mali dio povijesti.

IZVORI:http://measureformeasure.blogs.nytimes.com/2008/09/23/toms-essay/
http://schmundt.wordpress.com/2012/06/04/ich-bin-ein-paradigm-shifter-karlheinz-brandenburg-the-inventor-of-mp3-and-his-muse-suzanne-vega/

COFFEE

O, boiling, bubbling berry, bean!
Thou consort of the kitchen queen-
Browned and ground of every feature,
The only aromatic creature,
For which we long, for which we feel,
The breath of morn, the perfumed meal.

For what is tea! It can but mean,
Merely the mildest go-between.
Insipid sobriety of thought and mind
It “cuts no figure”—we can find-
Save peaceful essays, gentle walks,
Purring cats, old ladies’ talks”—

But coffee I can other tales unfold.
It’s history’s written round and bold-
Brave buccaneers upon the “Spanish main,”
The army’s march across the length’ng plain.
The lone prospector wandering o’er the hill,
The hunter’s camp, thy fragrance all distill.

So here’s a health to coffee! coffee hot!
A morning toast! Bring on another pot.

a poem by Arthur Gray

IZVOR:http://www.tastearts.com/coffee-poem-coffee-by-arthur-gray/




KAVA

O, vrijuće, pjeneće zrno,bobice!
Ti ortače svake kuhinjske kraljice
prženo i mljeveno,svake vrste,
Biće arome,za lizat prste,
Za kojim žudimo, osjećaj dobrog,
Ti dah si jutra, mirisni obrok.

Jer, što je čaj! Tako je prosječan,
Jedva tek puki posrednik običan.
Bljutava trezvenost uma i misli
Oblika nema,na to se misli
Čuvar eseja i šetnji blagih,
Predenja mačke i priča babljih

No, kava nam druge otkriva priče.
pred očima povijest tu hrabra niče
Smjelih pirata,tih karipskih ptica,
Vojske što maršira preko ravnica.
Usamljenog pionira što zlato traži,
Trapera u kampu, tvoj miris sve draži.

Dakle, nazdravimo za kavu! vruću kavicu!
Jutarnja zdravica! molim još jednu šalicu.

prijevod:Floyd

....dobijam tu neku glupu poruku da je tvoj blog uklonjen......ne pitam za razloge...plime i oseke su stvar prirode.........samo...ostavljam ti svjetiljku u prozoru.....da nas lakše pronađeš kad se vratiš......

.......postoji taj jedan koncert.....koji me nakon stavljanja slušalica u potpunosti odnese.....moj privatni rock vremeplov....i mada znam da je cijeli album nastao lijepljenjem pjesama koje su odsvirane na jednom drugom mjestu.........začas sam tamo,na livadi uz djevojke sa "zvoncarama".....u mirisu znoja,prašine i izgažene trave......."Izlazi...... Bijelo Dugme"......

Koncert kod hajdučke česme prvi je uživo album sarajevskog rock sastava Bijelo dugme, koji izlazi u prosincu 1977.g. Album dobiva ime po spektakularnom koncertu koji je održan kod beogradske "Hajdučke česme". Ideju za koncert dao je novinar Petar Popović i donesena je odluka da kao oproštaj pred Bregovićev odlazak na odsluženje vojnog roka održe besplatan koncert 28. kolovoza 1977.g. Posjeta koncertu je bila iznad svih očekivanja organizatora. Procjene broja prisutnih kreću se od pedeset tisuća (Dražen Vrdoljak u "VUS"-u), preko osamdeset tisuća ("Večernje Novosti"), do sto tisuća ljudi ( "Radio TV revija").Predgrupe Bijelom Dugmetu su bili: Tako, Nedžad Čamdžić Džadžo, Zdravo,te Leb i sol



- "Na kraju, svi su se vratili Dugmetu" zapisao je Duško Pavlović u Knjizi "Istina o Bijelom dugmetu."
Sam koncert protekao je u okolnostima opasnim po život. Tonski tehničari molili su po nekoliko puta da se koncert prekine. Publika je nekoliko puta u valovima nadirala prema pozornici i opasno prijetila da sruši postolje s "mix-pultom". Bregović je kasnije ispričao kako je bio strašno prepadnut i kako je po prvi put osjetio istinski strah jer su stvari mogle potpuno izbjeći kontroli. U jednom trenutku koncert je prekinut jer se je sve počelo rušiti. Bregović je u tom trenutku počeo govoriti kako je potrebno da se svi smire jer su u opasnosti, a publika ga je začudo poslušala, i do kraja koncerta ostala mirna. Laza Ristovski je izjavio : "Svirao sam mnogo koncerata u životu, ali nikada se nisam uplašio kao na Hajdučkoj Česmi".

Na povratku s koncerta u "Citroen GS" naguralo se osmero ljudi. Publika je u autu prepoznala članove "Bijelog dugmeta" i ponijela ga čitavih sto metara. Dragan S. Stefanović je otvorio prozor da zamoli oduševljenu masu da spusti automobil, i - dobio šaku u oko!

-"Ovaj je koncert prilično isprazno kasu "Bijelog dugmeta", ali im je napunio srca," - napisao je Duško Pavlović, i to je najtočniji prikaz tadašnjeg stanja u grupi. U srcu "Bijelog dugmeta" ponovno se našlo mjesta za "Bijelo dugme", pa je idućih šezdesetak dana aktivnosti ispunjeno istinskim žarom, profesionalnošću i međusobnim razumijevanjem. Nastup u Novom Sadu 28. rujna 1977. ostao je zabilježen kao jedna od svirački najuvjerljivijih predstava u čitavoj povijesti grupe.



Iz tehničkih razloga snimke s Hajdučke česme nisu iskorištene za album, pa je zakazano novo snimanje 25. listopada u sali radničkog univerziteta "Đuro Đaković" u Sarajevu. To je ujedno bio oproštajni koncert pred Goranov odlazak u vojsku. Koncert je bio zatvorenog tipa. Svih tristo ulaznica podijeljeno je Sarajevskim prijateljima grupe. Pred odlazak Goran je dao intervjue u kojima je vrlo određeno govorio o pravcima djelovanja grupe po svom izlasku iz vojske. Odbacio je sve kalkulacije o daljnjem postojanju grupe, ali je najavio duže pauze u radu, jer je shvatio da je dotadašnji tempo poguban i da ga ne valja prenositi u budućnost. Također je najavio da će pojedine aranžmane pokušati riješiti upotrebom simfonijskog orkestra, kao i da će se grupa probati probiti u inozemstvo.

Bregović je otišao u vojsku 3.studenog 1977. Sve do posljednjeg dana pred odlazak u Niš, sjedio je u Jugotonovim studijima u Zagrebu i pokušavao usuglasiti publiku s Hajdučke česme i muziku iz Sarajeva. Ironija je da je grupa koja je na koncertima okupljala više desetaka tisuća ujednačenih glasova, za svoj koncertni album imala na raspolaganju svega tristotinjak glasova.

Album "Koncert kod Hajdučke česme" pojavio se na tržištu 30. prosinca 1977. godine i postao uglavnom autentičan dokument tog trenutka u postojanju "Bijelog dugmeta", mada to i nije pravi "živi" album grupe koja je tih godina bila neprikosnovena koncertna atrakcija.

IZVORI:http://hr.wikipedia.org/wiki/Koncert_kod_hajdu%C4%8Dke_%C4%8Desme
http://www.dernek.ba/blog/531412/_zeljkom_/koncert-kod-hajducke-cesme
http://www.inet.hr/~dpecuvci/Web%20stranica/povijest/povijest.htm