....ma...napisah ti ovih dana nekoliko komentara....obrisao sam ih....puste filozofije...ne treba ti to sad....reći ću ti nešto iz srca....upoznao sam te kao dragu,dragu osobu....nisam dugo na blogu...bila si među prvim osobama koje su ostavile trag kod mene....naučila si me da je blog interakcija....i proveli smo ugodne trenutke skupa (nadam se)....ne znam...riječi zvuče šuplje kad krenem nekoga tješiti....podijelit ću s tobom svoju šutnju....zagrliti te kao prijatelja i poželjeti u sebi da nakon određenog vremena taj ožiljak koji će ostati na koži tvoje duše ne nosiš sa tugom i samosažaljenjem već sa ponosom....jer si preživila....sve najbolje Nisa...