......Zuba i ja proveli smo zanimljiv glazbeni vikend u Osijeku.....baku smo podmitili da čuva klince....a mi se zaputili u Oxygene .....maleni ulaz tik uz "McDonalds" ničim ne odaje što se skriva u katakombama ovog kultnog osječkog kluba....dočekala nas je toplina (bio je neki velik minus vani) i ugodna atmosfera tog četvrtka....Barać-Mihić Group je nastupao te večeri....i dok smo lagano pijuckali pivo.....dečki su se uštimavali.....klub je bio ugodno popunjen....i tada smo u polutami uronili u jazz uživo........bas,bubnjevi,cajon i gitara Damira Mihića uz dva mlada saksofonista (Tin Riksmund i Benjamin Lamza) proveli su nas kroz odabrane jazz,blues,rock i pop standarde....."Misty","Black magic woman","Sunny","Take five" samo su dio repertoara koji su izveli te večeri.....dva sata i tri piva poslije izašli smo ponovno u hladnu osječku noć....sa kartama u džepu



PHOTO BY:Dino Spaić

......kartama koje smo predali sjedokosom gospodinu na ulazu u Oxygene u subotu.....u subotu je u Osijek po prvi put došla Nola.....doduše u reduciranom sastavu.....Gabrijela,Marijan na gitari i Jurica Hotko na klavijaturama....promocija albuma "Nola piano"......kad smo u četvrtak izlazili iz kluba nakon svirke....pogled nam je zapeo za plakat kojim se najavljuje ova svirka....Zuba i ja smo se pogledali.....Nolu smo slušali još tamo sredinom 90-tih.....bili smo u Opatiji na dva njihova koncerta odvojeno (doduše,nismo tada još niti hodali)....ali Nola nam je uvijek bila oboma draga....sjećam se scene iz disca hotela "Kvarner" dok je band prašio "Bobby McGee"....jedno sitno stvorenje duge kose koja joj je pala na oči iz sveg glasa je pjevalo "Freedom's just another word for nothing left to lose...."......kakav glas....kakva energija.....



......pjesme koje je napisao Marijan u ovoj minimalističkoj verziji....samo klavir i Gabrijelin glas nisu zvučale niti prazno,niti nedoraslo,niti šuplje......zvučale su odlično, zrelo....intimno...posebno su me se dojmile...."Sami u Sali" i "To ljubav je"......šale i smijeh između pjesama....anegdote o nastanku nekih...priče o djeci....učinili su da vrijeme proleti u hipu.....izašli su na bis.....posljednja stvar bila je "Mercedes benz".....i tada sam je vidio.....ono sitno stvorenje od prije dvadesetak godina koje lica prekrivena kosom daje dušu kroz pjesmu....hvala Nola....

....ma...napisah ti ovih dana nekoliko komentara....obrisao sam ih....puste filozofije...ne treba ti to sad....reći ću ti nešto iz srca....upoznao sam te kao dragu,dragu osobu....nisam dugo na blogu...bila si među prvim osobama koje su ostavile trag kod mene....naučila si me da je blog interakcija....i proveli smo ugodne trenutke skupa (nadam se)....ne znam...riječi zvuče šuplje kad krenem nekoga tješiti....podijelit ću s tobom svoju šutnju....zagrliti te kao prijatelja i poželjeti u sebi da nakon određenog vremena taj ožiljak koji će ostati na koži tvoje duše ne nosiš sa tugom i samosažaljenjem već sa ponosom....jer si preživila....sve najbolje Nisa...

.....HI-FI uređaji nikada nisu bili moj prvi izbor.....odrastao sam uz gramofon "Trubadur"....onaj drveni kojem su se zvučnici preklapali nad ploču...pa je mogao lijepo poslužiti i kao komad namještaja....poslije su došli walkmani....i jedan stari drndavi kasetofon sumnjivog porijekla.....odradio je svoje...o da.....

.....sjećam se kako sam kao klinac maštao da će jednom neko izumiti nekakav uređaj na kojem će čovjek lijepo moći pustiti bilo koju pjesmu koja mu padne na pamet.....2001 godine u naš dom ušao je net....i moja maštanja postala su stvarnost.....znao sam provoditi noći uz onaj P2P program Kazaa....čekajući krvavih očiju da se skine taj MP3....još samo ovaj i idem leći.....

.....CD shopovi bili su daleko.....i mada imam lijepu kolekciju originalnih CD-a (i kaseta ktome)....gladno sam dočekao MP3.....bio je dostupan....i bio je udaljen samo jedan klik mišem.... priču o postanku MP3-ca čuo sam davno u nekoj radijskoj emisiji....a evo što je o nastanku istih rekla "majka" Suzanne Vega



Jednog dana 2000 godine, ostavila sam moju kćer Ruby u vrtiću,kada mi je prišao otac jednog djeteta kojeg nisam dobro poznavala. Zamislite moje iznenađenje kada mi je rekao: "Čestitam vam na tome što ste majka MP3", rekao je.

"Molim?", Rekla sam, pitajući se o čemu on govori.

"Ovaj tjedan u časopisu pod nazivom Business 2.0 izašao je članak u kojem vas nazivaju "majka MP3-ca." .Koristili su jednu vašu pjesmu da ga stvore. "

"Stvarno. Pa, hvala. Provjerit ću. "

Otrčala sam kući i našla članak online.

Naslov je bio "Ich bin Ein Paradigma Shifter: MP3 Format je proizvod glasa Suzanne Vega i ušiju ovog čovjeka."

" MP3 vara uho eliminirajući najmanje bitne dijelove glazbene datoteke ... Za stvaranje MP3, Karlheinz Brandenburg morao je prihvatiti način na koji ljudsko uho percipira zvuk. Ključni pomagatelj u ovom nastojanju došao je od Suzanne Vega. 'Bio sam spreman za fino podešavanje mog algoritma sažimanja,' Brandenburg se prisjeća. "Negdje niz hodnik na radiju je svirala pjesma" Tom´s Diner. "Bio sam naelektriziran. Znao sam da će biti gotovo nemoguće komprimirati ovaj topli a capella glas. "'

Dakle, gospodin Brandenburg dobija kopiju pjesme, i provlači je kroz novonastali MP3 algoritam. No, umjesto "toplog ljudskog glasa" dobio je monstruozne distorzije, kao da je Egzorcist nekako ušao u sustav, zasjenjujući svaki izraz. Brandenburg i njegov tim znanstvenika proveli su mjesece rafinirajući ga, puštajući "Tom´s Diner" kroz sustav iznova i iznova s izmjenama, dok nisu dobili pravi i jasan rezultat. "On je završio slušajući pjesmu tisućama puta," nastavlja se u članku koji je napisao Hilmar Schmundt, "i rezultat je bio kod koji je slušao cijeli svijet. Kad MP3 player komprimira bilo čiju glazbu,od Courtney Love do Kenny G-a, to čini na način na koji je Brandenburg čuo Suzanne Vega. "

Tako ide legenda. Razlog zašto znam kako je MP3 izvorno zvučao je taj da sam prošle godine bila pozvana na Fraunhofer institut u Erlangenu, Njemačka, gdje sam upoznala tim inženjera koji su radili na projektu - uključujući i gospodina Brandenburga, kojeg sam srela jednom prije na otvaranju Mobile Music Foruma u Cannesu 2001.



Svi muškarci su bili očito inteligentni, ali Karlheinz je faca. On se ističe, jer izgleda kao ludi znanstvenik. Njegova kosa i kravata uvijek izgledaju kao da su otpuhani na jakom vjetru, a vrhove svojih prstiju lupkao je stalno jedne o druge,blaženo se smiješeći.

Na dan kada sam ih posjetila,žena koja je bila zadužena za tisak, rekla je - " Majka MP3-ca dolazi u dom MP3-ca"(pomalo čudna implikacija je bila ta da bih se trebala sastati sa različitim "očevima" MP3-ca). Nakon toga imali smo press konferenciju na kojoj su mi pustili izvornu verziju "Tom´s Diner",a zatim i razne iskrivljene pokušaje sažimanja u MP3 format , što je zvučalo monstruozno i čudno. Zatim, konačno, "čistu" verziju "Tom´s Diner."

Cijela grupa mi se smiješila. "Vidite?" Jedan čovjek rekao. "Sada MP3 zvuči savršeno. Točno je isti! "

"Zapravo, mojim ušima to zvuči kao da je MP3 verzija u malo višem dijelu zvučnog spektra ? MP3 ne zvuči tako toplo kao izvorni, možda se komadić donjeg dijela zvučnog spektra izgubio? "Predložila sam.

Čovjek izgledao šokiran. "Ne, gospođice Vega, to je točno isto."

"Svi znaju da je MP3 komprimira zvuk i stoga gubi dio topline," ustrajala sam. "To je razlog zašto neki ljudi skupljaju vinile ..." najednom sam shvatila kome to govorim u sobi prepunoj njemačkih medija.

(Zapravo, nedavno sam pročitala članak koji je rekao da MP3 izobličava viši dio zvučnog spektra , tako da mislim da postoji prostor za subjektivnost u ovom argumentu.)

"Ne, gospođice Vega. Uzmite u obzir teoriju Crne kutije ! "

Gledala sam u njega.

"Teorija Crne kutije kaže da ono što ulazi u Crnu kutiju ostaje nepromijenjeno! Što god ulazi u nju, izlazi na isti način! Ništa ne ostaje, ništa se ne dodaje! "

Odlučila sam da je mudrije u ovom trenutku odustati.

"Vidim. Sve je u redu Nisam shvatila. "

Opet su bili sretni. Tada su mi pokazali sensurround sustav, njihov najnoviji projekt. No, kako sam bila klinka koja je odrastala s tranzistorskim radioaparatima i lošim gramofonima koji su ostali u našoj kući nakon zabava naših roditelja , volim tvrdi, bakreni zvuk. Lo-fi pristup mi odgovara. Ipak, cijenila sam njihov entuzijazam. To je bio veliki dan i bila sam vrlo ponosna zbog toga jer sam postala mali dio povijesti.

IZVORI:http://measureformeasure.blogs.nytimes.com/2008/09/23/toms-essay/
http://schmundt.wordpress.com/2012/06/04/ich-bin-ein-paradigm-shifter-karlheinz-brandenburg-the-inventor-of-mp3-and-his-muse-suzanne-vega/

COFFEE

O, boiling, bubbling berry, bean!
Thou consort of the kitchen queen-
Browned and ground of every feature,
The only aromatic creature,
For which we long, for which we feel,
The breath of morn, the perfumed meal.

For what is tea! It can but mean,
Merely the mildest go-between.
Insipid sobriety of thought and mind
It “cuts no figure”—we can find-
Save peaceful essays, gentle walks,
Purring cats, old ladies’ talks”—

But coffee I can other tales unfold.
It’s history’s written round and bold-
Brave buccaneers upon the “Spanish main,”
The army’s march across the length’ng plain.
The lone prospector wandering o’er the hill,
The hunter’s camp, thy fragrance all distill.

So here’s a health to coffee! coffee hot!
A morning toast! Bring on another pot.

a poem by Arthur Gray

IZVOR:http://www.tastearts.com/coffee-poem-coffee-by-arthur-gray/




KAVA

O, vrijuće, pjeneće zrno,bobice!
Ti ortače svake kuhinjske kraljice
prženo i mljeveno,svake vrste,
Biće arome,za lizat prste,
Za kojim žudimo, osjećaj dobrog,
Ti dah si jutra, mirisni obrok.

Jer, što je čaj! Tako je prosječan,
Jedva tek puki posrednik običan.
Bljutava trezvenost uma i misli
Oblika nema,na to se misli
Čuvar eseja i šetnji blagih,
Predenja mačke i priča babljih

No, kava nam druge otkriva priče.
pred očima povijest tu hrabra niče
Smjelih pirata,tih karipskih ptica,
Vojske što maršira preko ravnica.
Usamljenog pionira što zlato traži,
Trapera u kampu, tvoj miris sve draži.

Dakle, nazdravimo za kavu! vruću kavicu!
Jutarnja zdravica! molim još jednu šalicu.

prijevod:Floyd

....dobijam tu neku glupu poruku da je tvoj blog uklonjen......ne pitam za razloge...plime i oseke su stvar prirode.........samo...ostavljam ti svjetiljku u prozoru.....da nas lakše pronađeš kad se vratiš......