Jazzzlo

četvrtak, 13.10.2011.

Nekad ti fotka spasi dan. Ili više njih.

Čudno je to sa mnom i fotografijama. Kada sam se počela liječiti ovim blogovanjem fotografije su se često pojavljivale kao motiv kojim sam opisivala dubinu svoje muke. Fotografije prošlog života. Fotografije kojima je trebalo dodijeliti skrbnika. One koje su morale nestati iz okvira razmještenih po stanu i one koje nikako da nestanu iz glave. Jela sam sve manje, pušila sve više, povrćirala u fotelji i mislila ružne misli u smjeru naslaganih foto-albuma.
Onda sam nabavila neke drukčije fotke. Velike i lijepe. Bez poznatih lica. Dugo ih razmještala po zidovima, tražila najbolja mjesta za njih. Pozicije dobre za gledanje dok sjedim u fotelji, skupljam se po trosjedu, prolazim pored zidova... Fotografije vole kad ih gledam s nekom vrstom ljubavi. Sve su veće. Recimo, fotka naslovljena sa "You've got to hide your love away" je sad već toliko velika da ću morati iznajmiti veći zid. Vilenjačko drveće i ona koja krije pogled.
Ja se ne volim viđati na fotkama. Osim one famozne na kojoj je samo moja ruka s cigaretom. Sve ostale me čine užasno nesretnom. Bježala sam iz škole kad su se raile razredne fotke. Jednom davno, u nekom drugom životu, Pokojnik je napravio nekoliko fotki na kojima sam bila baš ja, baš onakva kakvom sam se doživljavala gledajući se u zrcalu. Prve fotke u mom svjesnom životu koje me nisu bacale u očaj. Pomislila sam tada da je za dobru fotku nužno da onaj koji gleda kroz aparat, objekt svoje pozornosti gleda s ljubavlju, najvećom mogućom ljubavlju. I onda objekti na fotografijama izgledaju onako kako se osjećaju - lijepo, manje lijepo, tužno, sjetno, jeeeiiiii!!! Strašno mi se svidjela ta misao pa sam ju odlučila zadržati. Grčevito sam se držala različitih misli, ideja i stavova iz tih vremena. Više ne. Sad tražim fotografije koje me čine sretnijom, prizore kojih nisam dio osim po nekom duboko pohranjenom osjećaju bliskosti. Predivan osjećaj. U moru fotografija uprijeti prstom u jednu posebnu i reći TA! Moja! U trenutku ne dužem od jednog udaha opuštenog ljudskog bića biti u stanju smisliti čitavu priču oko prizora na fotografiji i uklopiti sve svoje osjećaje koje taj čas nosim sa sobom.
Imam novu fotogafiju. Dance se zove. Putuje k meni i spašava mi dan. Ili više njih. Dance.

13.10.2011. u 20:14 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Svibanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (12)
Studeni 2011 (10)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (23)
Ožujak 2011 (25)
Veljača 2011 (28)
Siječanj 2011 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisanjem do mentalnog zdravlja

Linkovi

Hypem.com
The Hype Machine

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Glazba za držanje na okupu

Trenutna glazbena stvarnost

Stalna postava:

Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre