Čudno je to sa mnom i fotografijama. Kada sam se počela liječiti ovim blogovanjem fotografije su se često pojavljivale kao motiv kojim sam opisivala dubinu svoje muke. Fotografije prošlog života. Fotografije kojima je trebalo dodijeliti skrbnika. One koje su morale nestati iz okvira razmještenih po stanu i one koje nikako da nestanu iz glave. Jela sam sve manje, pušila sve više, povrćirala u fotelji i mislila ružne misli u smjeru naslaganih foto-albuma.
Onda sam nabavila neke drukčije fotke. Velike i lijepe. Bez poznatih lica. Dugo ih razmještala po zidovima, tražila najbolja mjesta za njih. Pozicije dobre za gledanje dok sjedim u fotelji, skupljam se po trosjedu, prolazim pored zidova... Fotografije vole kad ih gledam s nekom vrstom ljubavi. Sve su veće. Recimo, fotka naslovljena sa "You've got to hide your love away" je sad već toliko velika da ću morati iznajmiti veći zid. Vilenjačko drveće i ona koja krije pogled.
Ja se ne volim viđati na fotkama. Osim one famozne na kojoj je samo moja ruka s cigaretom. Sve ostale me čine užasno nesretnom. Bježala sam iz škole kad su se raile razredne fotke. Jednom davno, u nekom drugom životu, Pokojnik je napravio nekoliko fotki na kojima sam bila baš ja, baš onakva kakvom sam se doživljavala gledajući se u zrcalu. Prve fotke u mom svjesnom životu koje me nisu bacale u očaj. Pomislila sam tada da je za dobru fotku nužno da onaj koji gleda kroz aparat, objekt svoje pozornosti gleda s ljubavlju, najvećom mogućom ljubavlju. I onda objekti na fotografijama izgledaju onako kako se osjećaju - lijepo, manje lijepo, tužno, sjetno, jeeeiiiii!!! Strašno mi se svidjela ta misao pa sam ju odlučila zadržati. Grčevito sam se držala različitih misli, ideja i stavova iz tih vremena. Više ne. Sad tražim fotografije koje me čine sretnijom, prizore kojih nisam dio osim po nekom duboko pohranjenom osjećaju bliskosti. Predivan osjećaj. U moru fotografija uprijeti prstom u jednu posebnu i reći TA! Moja! U trenutku ne dužem od jednog udaha opuštenog ljudskog bića biti u stanju smisliti čitavu priču oko prizora na fotografiji i uklopiti sve svoje osjećaje koje taj čas nosim sa sobom.
Imam novu fotogafiju. Dance se zove. Putuje k meni i spašava mi dan. Ili više njih. Dance.
Post je objavljen 13.10.2011. u 20:14 sati.