Jednostavno, obujte cipele s visokim potpeticama. Barem 5 cm višim od onih koje inače nosite. Uspjeh vam je zajamčen. Mene moje potpetice uspore barem na pola prosječne brzine. Standardno hodanje/trčanje Vukovarskom se najednom pretvori u sporohodno svladavanje pravca. I da ne moram razmišljati o održavanju ravnoteže, voditi računa o ravnim leđima i ramenima kao i rješavanju problema svijeta i svemira, sigurno bih uživala u danu, zelenilu i svemu ostalom i lijepom na ovom svijetu.
Za one koji nisu skloni visokim potpeticama ili se ne proizvode u njihovim veličinama, moguće rješenje je hodati uz nekoga tko ne ljubi brzinu ili je ne može postići. Uvijek možete izvesti baku/didu/roditelja ili kakvog rekonvalescenta čija prosječna brzina ne prelazi 2 km na sat. Zaputiti se u neki park ili uz neku rijeku/more/jezero i oduševljavati se bubama, oblacima, travkama i sličnim veseljima. Naravno, ako vas to krpi, ako je to ono što vas pokreće. Meni je nekako bliže hodanje Vukovarskom, Europskom avenijom, Gundulićevom ili nekom drugom pristojno dugom ulicom u kojoj mi pogled zaustavlja katnost. Previše širine pogleda izaziva nekakav tjeskoban osjećaj. Zurenje u morsku pučnu je nešto drukčije.
Pravo je pitanje zašto bi uopće usporavali i njuškali cvijeće. Kakve koristi ima od toga? Mislim, realno, čemu to služi? Cvijeće se može omirisati i kad vam ga donesu u buketu. Ili u nekom pitaru (loncu za cvijeće). Jedina prednost životnog usporavanja je što brže i lakše uočavate smutljivce raznih vrsta i profila. Iako i to nakon nekog vremena dosadi. Postoji opasnost da previše vremena i energije trošite na snimanje svih energetskih devijacija u svojoj blizini. Je li jednostavnije o svima na prvu imati loše mišljenje i ozbiljno sumnjati u njihove poštene namjere ili biti velik čovjek i humanista i vrludati svijetom vjerujući kako u svakoj humanoidnoj nakupini bjelančevina zaista čuči ljudsko biće? Ja po novom biram treći put (kako politički!!!) i nemam unaprijed stvoreno mišljenje. Slažem svoj stav kirurški precizno na temelju svega izgovorenog i neizgovorenog, učinjenog i neučinjenog, svega što se jest ili nije pomaknulo u mojoj glavi. I, kako sam već jednom davno zapisala, ne odustajem olako od ljudi i bendova. Ali da bi došli do točke ne-odustajanja, potrebno je neko vrijeme provesti u ne tako brzom hodanju uz mene nekim ulicama u kojima mi pogled zaustavlja katnost.
| < | rujan, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre