Kad sam se mjesecima unaprijed radovala nečemu, s razlogom ili bez njega, obično bi me razočarenje jačine manje nuklearne detonacije udarilo po glavi. Tako je bilo prije, dok sam bila zdrava, prava i not so damaged. Ovako iskusnoj se to više ne može dogoditi jer mi na novom personaliziranom grbu u kurzivu lijepo stoji „ Beatus Cum Minimum Exspectationes“. S jednom iznimkom.
Terraneu sam se počela radovati nekad u veljači, mislim. Nekako oko prvog, zadnjeg i jedinog ročišta brakorazvodne parnice. Možda mi je vijest o festivalu na koji će doći dragi ljudi, koji su me pridržavali da se ne raspem sve to vrijeme, bila potrebna kao nikad prije ili poslije. Ugl, radovala sam se u kontinuitetu od veljače. Utorak 09. kolovoza je izgledao udaljen čitavu svjetlosnu godinu i kad se konačno pojavio iza tog ponedjeljka, oprala me euforija kao kad sam kretala u prvi razred osnovne škole. Nije me obeshrabrila ni vožnja do Šibenika onom jezivom magistralom, ni noćna mora prije puta. Nope. Šibeniče, here I come.
Hannah na kolodvoru. Niko u Solarisu. Mislim, hotel Niko. Sunce i vrime u buri. Preuzimanje karata na ulazu u kompleks bivše vojarne iz ruku mile The Kuharice koju je bodigardirao bradati Kumex. Sve izgleda dobro, volonteri malo zbunjeni, ali dobivamo životno važne žute narukvice i spremne smo za 5 dana veselja i dobre glazbe. Poslije toga ležim u plićaku i zurim u nebo.
Pred ulazom, dok čekamo Transportera, konačno upoznajem druga Goldietrickza, suborca s Last-a i pravomisleće čeljade. Svi su tu – neka igre počnu!
Krećemo s Destroyerom na Terra stageu. Dan Bejar i ekipa s kojom je snimio Kaputt album u punom sastavu. Već sam pisala o njima. Nisu me iznevjerili. On je šetkao i klecao po stageu u bijelom kompletiću dok mu je bura remetila frizuru i čupala šalabahter iz ruke. Pomalo mesijanskog stava otpjevao je sve bitno sa spomenutog albuma i sve je zvučalo baš kako treba – fino sazrelo u dobroj bačvi i nije za svačije uši. Favorit „Blue Eyes“.
Nakon toga smo poslušali malo Franka Turnera na Aqua stageu od kojega su Hannah zaboljele uši, noge i leđa, uredno bez prethodnog dogovora susretale sve koje znamo na svim pravim mjestima, ja sam na sebe navlačila majice koje je leđobolna prethodno kupila na štandu (Ne dam pare crkvi! i My Grandfather Was A Partisan) ne bih li pobijedila buru (kako naivno!!!) koja je čistila sve pred sobom. Osim nas par tisuća koji smo, čini mi se, već prve večeri potpisali za Terraneo.
Čekalo se La Roux na Terri. Iznenađenje odmah na početku. Biće koje je glavni vokal benda, a koje je do sada predstavljano kao androgeno, izgleda kao žensko. Majke mi moje! Nešto između Kylie (kratka frizurica iz, mislim, sredine 90-ih i hopsanje) i Kim Wilde (sakoić, uuuuuske crne traperice i hopsanje). Ženstveni i prezentni muškići su još tu, a bila je i djeva bajna u šljokicama u pozadini. I tako. La Roux. Imaju jedan album. Sreća. Ovako je to bilo samo 12 pjesama koje su se uopće mogle izvesti. Da mi se da pisati recenziju naslovila bih ju „La Roux – 9 stupnjeva dosade“. Ovako ću samo konstatirati da je Bulletproof i dalje jedina numera koja kod mene izaziva neku emociju. Ali smo se Hannah i ja dobro smijale cijeli nastup i plesale rukicama.
Tog smo dana još skakutali na Dubiozu jer na Dubiozu moraš skakutati volio-ne volio, noge same rade. 7that Spells samo u prolazu, ali su Goldiea ugodno iznenadili. Nismo dočekali Tetkine radosti, ali jesmo jačanje bure. I to je isto u redu. Sretni i veseli smo se ukrcali u auto koji se komplicirano otključava, ali se u njemu fiiiino voziti i pošli spavati. Neki od nas su zaspali s osmjehom na usnama i snom pravednica bez obzira na nekoliko energetskih napitaka. Što ti je čista savjest!
Zbog onih less fortunate preskočit ću dnevne radosti festivala koji se odvija u neposrednoj blizini mora u ljetnim mjesecima. Recimo samo da je more jedan općenito genijalan izum i svaka mu čast tko ga je tako šesno napravio.
Drugog dana je bura i dalje bila le mot du jour, ali ne i meni. Meni je bila National. Mala crna haljina, rajfić s crnim cvijetom, maskara i sparkling nešto po kapcima. Ne bi li se bolje razmazalo kad krenem roniti puste suze. Prije toga je bila epizoda s čuvarima nereda i bezakonja, ali o tomu sam pisala ranije. Poslije dinaroidnih troglotida su bili Mogwai. Savršen kontrapunkt. Oni su bend koji jednostavno moraš slušati u intimnijem okruženju, zavaljena u svoju fotelju sa pepeljarom i ostalom nužnom opremom u neposrednoj blizini. Ovako sam imala osjećaj kao da nešto važno propuštam, a tu sam. Istini za volju, moje su misli bile na susjednoj pozornici… The Kuharica je platila danak svojoj odgovorno-savjesnoj-marljivoj ličnosti i zakinula se za Matta i njegov glas… Dobitnica i ja smo se složile kako je taj glas nešto out of this world. I srknule rakiju u to ime. Iz epruvete.
Prije je još bila Jannele. Puuuno je šminkera i hipstera samo radi toga došlo tu večer. Drago mi je zbog njih. Zbog mene mi je drago da se nisu zadržali. Jannele puno hopsa, ima malu diviziju pomagača na pozornici, dobro ona to sve pjeva, atletičarski raspon glasa i sve, harme su na svom mjestu, aranžmani složeni k'o duhan u škatulji i sve to, ali nema između nas kemije. Highlight nastupa obrada Jackson 5. I rasplesana publika.
Onda je bila pauza. Onda smo zauzeli mjesto. Pao je mrak. Bura nije. Počeo je koncert The Nationala. Ne mogu ja vama u riječi pretočiti kako je meni bilo. Bilo bi to kao da pokušam riječima opisati… štajaznam… vrhunski orgazam? okus savršene torte od čokolade s narančom? zen mir? Nema tih riječi. Cijeli koncert nisam zapalila nijednu cigaretu. To dovoljno govori. Mmmmm… Matttt…-ov glassss… Umrijeh tamo.
| < | kolovoz, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
pisanjem do mentalnog zdravlja
Hypem.com
The Hype Machine
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Trenutna glazbena stvarnost
Stalna postava:
Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre