Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

subota, 17.04.2010.

Iluzija „intelektualnog vlasništva“



Posljednjih desetljeća u modu polako ali sigurno ulazi izraz „intelektualno vlasništvo“ koji u isti koš svrstava sustave zaštite autorskih prava, patenata i robnih marki, tri odvojene i sasvim različite pravne institucije koje reguliraju odvojene i različite skupine zakona. Ovaj iskrivljeni i zbunjujući izraz nije nastao nimalo slučajno. U opticaj su ga smišljeno lansirale korporacije koje su zbog te terminološke zbrke itekako na dobitku. Prema navodima profesora Marka Lemleyja s Pravnog fakulteta u Stanfordu, široko prihvaćena upotreba izraza „intelektualno vlasništvo“ je „pomodni trend nastao kao posljedica osnivanja 'Word Intelectual Property Organization' (WIPO - Svjetska organizacije za 'intelektualno vlasništvo') 1967. godine, nakon što je omasovljena posljednjih nekoliko godina“. Iako je WIPO nominalno udruga-članica UN-a, riječ je o asocijaciji koja prvenstveno zastupa interese krupnog kapitala - nositelja autorskih prava, patenata i robnih marki. U svjetskom sustavu zaštite autorskih prava, patenata i robnih marki vrte se godišnje stotine milijardi dolara od kojih mrvice dobiju i sami autori.

Namjerno iskrivljeni izraz „intelektualno vlasništvo“ sadrži u sebi psihološku zamku: on usmjerava promišljanje autorskih prava, patenata i robnih marki po analogiji s pravom vlasništva nad fizičkim stvarima, iako ovakva analogija nema nikakvih dodirnih točaka s pravnim filozofijama zakona o autorskim pravima, zakona o patentima i zakona o robnim markama u svijetu. Naime, nigdje u svijetu ovi zakoni po svom činjeničnom opisu uopće nisu slični zakonima koji reguliraju vlasništvo na stvarima, no te su činjenice poznate samo pravnim stručnjacima. Međutim, dugotrajna upotreba svjesno iskrivljenog izraza „intelektualno vlasništvo“ navodi zakonodavce u nekim zemljama da ih usvajaju i inkorporiraju u pravni poredak, a potom to prihvaćaju i ostali zbog prilagodbi i usuglašavanja. Ovu zamjenu teza generiraju korporacije koje kroz praktičnu primjenu sustava autorskih prava, patenata i robnih marki, okreću milijarde.

Po mišljenjima velikog broja nezavisnih pravnih stručnjaka iz cijelog svijeta, uopće ne postoji tako unificirana stvar kao što je „intelektualno vlasništvo“. Riječ je, tvrde profesori 100-tinjak renomiranih sveučilišta s 5 kontinenata, o apsolutnoj iluziji. Jedini razlog zbog kojeg ljudi misle kako taj izraz ima smisla kao povezana i dosljedna kategorija jest upravo njegova široka upotreba. Izraz „intelektualno vlasništvo“ predstavlja svojevrsnu „kutiju za sve“ koja sasvim različite zakone trpa u isti koš. Ljudi koji nisu pravnici, a primijete da se jedan izraz primjenjuje na različite zakone, obično pretpostave da su oni utemeljeni na zajedničkim principima te da funkcioniraju na sličan način. No to nije istina. Ovi zakoni su nastali nezavisno jedan od drugog, razvijali su se na različite načine, obuhvaćaju sasvim različite djelatnosti, postavljaju različita pravila, i reguliraju sasvim različita pravna pitanja. Zakon o autorskim pravima je zamišljen kao poticaj stvaralaštvu i umjetnosti. Patentni zakon je namijenjen poticanju objavljivanja korisnih ideja po cijeni pružanja privremenog monopola nad idejom onome tko je objavi - to je cijena koja se negdje plaća novčano, a drugdje ne. Zakon o robnim markama, nasuprot tome, nije koncipiran kao poticaj bilo kakvom konkretnom načinu djelovanja. Njegova je temeljna intencija bila omogućiti kupcima da znaju što kupuju. Međutim, pod utjecajem nove iluzije „intelektualnog vlasništva“, zakonodavci su ga pretvorili u sustav koji potiče oglašavanje. Budući da su se ovi zakoni nezavisno razvijali, oni su različiti u svim točkama, kao i u njihovim osnovnim namjenama i metodama. No, da li će otkrivanje maliciozne fikcionalnosti zvane „intelektualno vlasništvo“ dokinuti ovu instituciju koja se upravo stvara pred našim očima? Dakako da neće.

Bogate države često nameću svoje zakone siromašnim zemljama kako bi iz njih iscijedile novac. Taj se proces u pravnoj povijesti naziva pravnom kolonizacijom. U suvremenim uvjetima bogataši i njihovi karteli, nezavisno od država, na identičan način nastoje iscijediti novac iz siromašnih. Ukoliko im postojeći sustav pravne regulative ne odgovara, mijenjaju ga i pokušavaju prilagoditi vlastitim potrebama. Pojam „intelektualno vlasništvo“ je upravo jedna takva suvremena „prilagodba“ koja pod oblandom brige za autorska prava, patente i robne marke, stvara nove privilegije određenim grupama ljudi i korporacijama, omogućavajući im da cijede i vlastite državljane ali i one u svijetu. Naime, kad se zbog iluzije o „intelektualnom vlasništvu“ različite pravne institucije ( autorska prava, patenti i robne marke) počnu doživljavati kao jedno te isto pitanje i tretirati ih jednako kao vlasništvo na stvarima, osim što će zaključci biti pravno sasvim pogrešni, oni će jednima nanijeti dugotrajnu materijalnu štetu, a kreatorima iluzije dugotrajnu materijalnu dobit. I cijela će ta vampirska zavrzlama biti „usklađena sa zakonom“.

17.04.2010. u 21:17 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.