Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

četvrtak, 24.03.2011.

Priručnik za dužnosnike



Već duže vrijeme se uspavljujem smišljajući svake večeri nova i nova poglavlja moje slijedeće knjige: „Priručnik za dužnosnike“. Ako je ikad u povijesti mojoj domovini trebala neka praktična knjiga, onda je to danas. Gledam sve te morone, njihova nesnalaženja, glavinjanja, pogreške i mislim si: drugačije bi se danas pjesme pjevale da sam ja zgotovila Priručnik. Ali eto, nemam vremena, pa nam je zato politička situacija ovako zasrana. Uz poglavlja o osiguravanju alibija, metodama izbjegavanja prisluškivanja, prikrivanju tragova kaznenih djela, davanju lažnih iskaza i sl. dio knjige će biti posvećen i drugim temama kojima je svrha pomoći dužnosnicima da se snađu u teškom i odgovornom poslu.

Recimo, čim se naš dužnosnik dočepa love, kupi si 5, 6 stanova, 4 vikendica, tri džipa, jahtu, hoda okolo napirlitan ko talijanski makro (to markirana roba, to satovi, to zlatne lančine, to torbice od 150 tisuća kuna, to skupi parfemi, to bunde) i svima jasno stavlja do znanja da je pun love. A zna se kako dužnosnici dolaze do znatnijih svota. I krene priča koju više nitko živ ne može zaustaviti. Moj savjet kroz cijelo jedno poglavlje Priručnika bi im bio: kradite pametno, a ukradeni novca zakopajte na skrovitom mjestu. Nemojte ga trošiti dok vam traje mandat, nemojte ga ni za živu glavu stavljati u banku niti ga investirati. Prije ili kasnije će vas netko otkriti, provaliti, otkucati (banke su ionako doušničke organizacije) i ostat ćete bez svega što ste teškom mukom stjecali. Pogledajmo, primjerice, što se dogodilo nesretnom dr. Ivi Sanaderu koji je imao povjerenja u hrvatski i austrijski bankarski sustav. Sve njegove poslovne transakcije, do posljednje lipe, šilinga, marke, eura i dolara su na kraju završile u novinama. Ili, recimo, obratimo pažnju na gospodina Gadafija. Posvađao se s Berlusconijem i Sarkozyjem pa su mu švicarske banke odmah zamrznule sredstva. A da su dužnosnici lijepo krali i potom, poput američkih kolega opisanih u seriji o Sopranosima, novac zakopavali u zemlju, pa ga otkopavali kad im zatreba, nikad ih ne bi uhvatili. Mogli bi mirno vladati još 1000 godina.

Drugo zlatno pravilo kojem ću posvetiti najmanje jedno poglavlje buduće knjige glasit će: izbjegavanje konflikata. Često se pitam, što je gospođi Premijerki trebao obračun s kriminalom i korupcijom? S jedne strane, navukla si je bez veze na grbaču bezbroj dužnosničkih neprijatelja od ljevice do desnice, a s druge: što će raditi kad joj jednog dana istekne mandat? Da li bi ja primila na posao nekog tko jedva čeka da me napadne ili odruka Poreznoj. Ni u bunilu! Osim toga, kad čovjek ulazi u konflikte s drugim dužnosnicima, ruši mostove prema njima. Upitajmo se zašto je američki dužnosnik Vitto Genovese toliko opstao u dužnosničkim vodama? Zato jer je stvarao neočekivana savezništva u širokoj lepezi od kučka do mačka (surađivao je s FBI, talijanskom industrijom cementa, financirao domaće i inozemne policijske i sudačke udruge, pomagao engleske laburiste, komplotirao sa sindikatima, udrugama vozača kamiona). Imamo li mi danas vizionare takvog formata? Nitko od naših si ne postavlja temeljno pitanje: kamo ćeš, majčin sine, kad te, recimo, jednog dana vlastita stanka izbaci iz svojih redova? Imaju li, primjerice, jedan Željko Jovanović ili jedan Stazić ikakve šanse da završe u HDZ-u u nekom prijelaznom roku? Ili da se Hebrang proda HNS-u? Mo'š mislit. Pametni dužnosnici moraju si svakog dana otvarati nove i nove mogućnosti, a to može samo promišljena i nekonfliktna osoba.

Isto tako, ne mogu shvatiti samoubilački impuls koji tinja u najvećem broju hrvatskih dužnosnika, a koji se manifestira kroz njihove bezbrojne javne istupe? Da ga pitaš o atomskoj fizici, ekonomiji, biokemijskim istraživanjima, rimskom pravu, ozonskim rupama ili teologiji oslobođenja – on ima svoje mišljenje kojeg se ne stidi iznijeti pred 50 novinara. Dal' zbog bulinga u djetinjstvu il' zbog kućnog odgoja, oni užasno mnogo kenjaju. Na kraju je statistički nemoguće da uz toliko javnih blebetanja o svemu i svačemu negdje ne pogriješe. Ali ni to nije sve. Naši dužnosnici se još i silno trude da u javnim istupima budu zanimljivi. Kao da su, bože oslobodi – glumci, pjevači, manekeni. Američki dužnosnik Meyer Lansky, koji je na sva pitanja, ukoliko je baš morao, odgovarao jednosložno, cijeli je svoj život proveo na slobodi, što se ne bi moglo kazati za njegove medijski „zanimljive“ kolege-dužnosnike poput Lucky Luciana, Bugsy Siegela, All Caponea ili Joe Masseria. (Pravilo kojem ću posvetiti najmanje poglavlje, dva glasi: budite šutljivi i dosadni!) Moć i broj javnih nastupa nisu ni u kakvoj uzročno-posljedičnoj vezi. Nisi moćan ako nasrćeš na svaki istureni mikrofon ko pohotna snaša. Upravo obrnuto.

Slijedeća stvar koje ću buduće dužnosnike podučiti u svom udžbeniku je – inteligentna distribucija državnog novca. Drugim riječima, državne novce treba dijeliti tako da to koristi dužnosniku koji sredstva distribuira. To je temeljna svrha obavljanja svake javne funkcije. Da je, na primjer, naša premijerka umjesto u poljoprivredu, 3 milijarde kuna preraspodijelila na način da mediji dobiju jednu milijardu (svakom novinaru na ruke za afirmativni prilog o državi i vladajućoj stranci tisuću kuna, dakako, uz potpisanu priznanicu), milijardu kuna policiji i milijardu braniteljima (kao poticaje u preveniranju raznoraznih pobuna i štrajkova), našom bi zemljom preko noći potekli med i mlijeko, izabrali bi je za doživotnu predsjednicu i trostruku nacionalnu heroinu. Spokoj groblja bi se uvukao u svaki djelić domovine, nikome ne bi palo na pamet prosvjedovati, a seljaci bi i ovako i onako bili jednako nezadovoljni. Ili, kakva korist od tolikih milijardi ulupanih u javno zdravstvo? Umjesto toga trebali bi investirati u kupovinu ratnih aviona i izgradnju ratne flote. Kvaliteta javnih zdravstvenih usluga bi ostala manje-više ista, ali bi se kupovina aviona i brodova dobro odrazila na imidž zemlje, provizija na količinu bi bila veća, a i susjedi bi nas konačno počeli uvažavati.

Uglavnom, da skratim, ništa više neće biti isto nakon mog Priručnika za dužnosnika. Doduše, oni će i dalje krasti, podmetati, baviti se podzemnim aktivnostima, komplotirati, ogovarati se i pri tom distribuirati naš novac na nevjerojatne budalaštine, ali će to činiti na krajnje dostojanstven i civilizirani način, bez miješanja tužiteljstva, policije i medija. Riječju, postat ćemo konačno „zrela demokracija“.

24.03.2011. u 10:57 • 6 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.