Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

četvrtak, 28.03.2013.

Ima još nade za nas


Uploaded with ImageShack.us

U danima kad televizija prenosi saborske sjednice, obavezno bar sat, dva, provedem ukočena pred televizorom kako bih u direktnom prijenosu stekla uvid u promišljanja političke elite. Naime, dok ministar ili šef neke državne agencije može biti bilo tko (doslovce ga mogu dovući ispod mosta i postaviti na visoku funkciju), sabornici imaju nesporan legitimitet koji im je, kao najboljima među sobom, povjerio narod. A znamo – glas naroda je glas Božji. Stoga kad se oni na prvi pogled prepiru oko efemernih budalaština, svađaju se, repliciraju jedni drugima, prozivaju si bračne partnere, međusobno prebrojavaju krvna zrnca, spuštaju si i nadjebavaju se oko toga tko od njih više voli Hrvatsku, iza kulise ove razigrane pučke veselice pažljivi promatrač će naslutiti oceansku dubinu njihove iskrene skrbi za Domovinu. U dramatičnom dijalektičkom srazu političke teze i antiteze rađa se tu, u saborskim klupama, pred našim očima, u direktnom TV-prijenosu, neponovljiva sinteza hrvatske politike.

Iako su njihove rasprave zanimljive i nadasve poučne, glavna zadaća sabornika je donošenje zakona i drugih propisa. Tada svatko od njih glasa na način da im stranački vođa naredi da pritisnu samo jedan od tri komandna gumba koja su ugrađena u stol pred svakim od njih – „za“, „protiv“ i „suzdržan“. Nakon što to obave, sabornici se do mile volje mogu prepuštati čulnim, intelektualnim i duhovnim užicima, na sreću i zadovoljstvo svih državljana Republike Hrvatske.

Međutim, u ovim kriznim vremenima osobit problem postaje uzdržavanje sabornika. Da košta – košta! Svaki od 153 zastupnika uz svoju osnovnu plaću od oko 16 tisuća kuna prima i mjesečni paušal od 1.700 kuna. Tu su još i brojni dodaci za rad u odborima, topli obrok, ako živi izvan Zagreba država mu plaća 3.050 kuna za stan i 500 kuna za režije, pripada mu i pravo na naknadu za odvojen život od 1.000 kuna mjesečno, ukoliko putuje plaćaju mu put, kilometražu (jedan je, navodno, za putovanja iz Šibenika na sjednice i natrag povukao za godinu i pol dana 716.050 kuna). Na sav taj prihod moraju se, dakako, plaćati doprinosi za mirovinsko, zdravstveno... Sve u svemu, nema šanse da jedan zastupnik košta manje od 30 tisuća kuna mjesečno. Dodaju li se tome troškovi svih onih činovnika što brinu o sabornicima, voze ih, nose, hrane, odijevaju, ispisuju papire, prebrojavaju ih i sl. dođe se do godišnje svote od najmanje nekoliko stotina milijuna kuna, što je, ruku na srce, stotinjak puta skuplje od najskupljeg reality showa.

Suočen sa sličnim problemom, veliki vizionar, reformator i rimski car - Gaius Julius Caesar Augustus Germanicus, poznatiji po nadimku Kaligula, dao je izabrati svog omiljenog konja Incitatusa za senatora, izbornu funkciju kojoj danas najviše odgovara ona sabornička. Prema preciznim zapisima historičara Svetonija, Kaligula je isprva namjeravao svog Incitatusa postaviti za vrhovnog svećenika, ali je promislio i zaključio kako bi mu Rimljani to možda mogli zamjerili. Uglavnom, Kaligula je novoustoličenog senatora solidno opskrbio: Incitatus je smješten u štalu od mramora, njegove jasle su bile izrađene od bjelokosti, ležao je na ljubičastim senatorskim dekama, oko vrata je imao ogrlicu optočenu dragim kamenjem, a danonočno su ga timarila dva državna službenika. Povremeno bi senatora Incitatusa pojahao car, najviši organ vlasti u državi, ali, ruku na srce, tome narodni izabranici i služe. Iako su tokom povijesti izrečene bezbrojne spekulacije o Kaligulinim motivima, neki suvremeni autori smatraju da je mudrog imperatora na taj potez nagnala štednja.

Prema najnovijem cjeniku zagrebačkog hipodroma, jednomjesečni smještaj konja u boksu, što uključuje prehranu, čišćenje i timarenje ove plemenite životinje, košta 787 kuna. Čak i pod pretpostavkom da se konju osigura redovna dnevna doza slastica (kocke šećera, mrkva i sl.) te da ih se omota ljubičastim prekrivačima, a oko vrata stavi ogrlica od Swarovski kristali kao Incitatusu, vrhunsko uzdržavanje konja u Zagrebu je najmanje 30 puta jeftinije od mjesečne apanaže za sabornike, dok bi uzdržavanje 153 konja koštalo nešto malo više od 5 zastupničkih bruto plaća.

Uz to, budući da postoji 40-ak temeljnih konjskih vrsta i pasmina, te najmanje 350 različitih podvrsta, bilo bi moguće vrlo precizno izraziti cijelu lepezu najrazličitijih komplota, stranaka, koalicija, saveza. Stranački čelnici bi znatno lakše upravljali konjima koji su, usput, iznimno odane životinje. Na kraju, što je najvažnije, dok zastupnik pri ispunjavanju svoje temeljne zakonodavne funkcije mora prepoznati samo tri temeljne komande („za“, „protiv“ i „suzdržan“), solidno dresiran konj, prema tvrdnjama vodećih evropskih dresera, može prepoznati i reagirati na čak 250 različitih naredbi i zabrana. Razmišljam tako s vremena na vrijeme o raznoraznim mogućnostima unapređenja naše sudske, upravne i zakonodavne vlasti pa na kraju optimistički zaključim – ipak ima još nade za sve nas.


28.03.2013. u 20:51 • 9 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.