Jagodarije https://blog.dnevnik.hr/jagoda-radojcic

nedjelja, 23.01.2011.

Odgoj ribara u Hrvatskoj



Do danas sam na godine jalovog bubanja latinskog i grčkog gledala kao totalno protraćeno vrijeme. Tu i tamo bih s latinskim još i uspjela zbuniti kakvog pravnika kad mi se krene preseravat sa svojim elementarnim sentencama sračunatim na mažnjavanje love neukom puku. („Gospodine, u ovoj ste sentenci nepravilno upotrijebili indikativ imperfekta aktivnog“). S grčkim nisam mogla ni to: suvremeni grčki ne razumijem, a tržišna vrijednost originalnog Platona, Aristotela, Homera ili Herodota je minorna. Uglavnom, vjerovala sam da su mrtvi jezici - mrtvi. Žalibože truda.

Onda je naše Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva donijelo pravilnik o obaveznoj evidenciji ulova na latinskom jeziku. Mene je ova mjera oduševila. S jedne strane, Hrvatska se nakon ilirskog skretanja i 170-godišnjeg nepotrebnog eksperimentiranja s hrvatskim jezikom, konačno počela vraćati svojim europskim korijenima – latinskom jeziku, koji je u nas, nota bene, bio službeni jezik dulje od tisuću godina. S druge strane, konačno ću se moći sporazumjeti s Dalmošima. Kao treće, godine jalovog bubanja dobile su iznenada neki smisao. A i lijepo mi je zamišljat hrvatske ribare kako u rumeno praskozorje, dok plove na svojim barkama, umjesto prostačkog psovanja i dovikivanja, zaneseno listaju Vergilija, dok im vjetrić čarlija u kosi: „Sunt lacrimae rerum et mentem mortalia tangunt“. (Suze su u srži stvari i sve što prolazi ranjava našu smrtnost). Ma, divota.

Snatrim o tome da jednog dana odem na Dolac kod gospođe kod koje godinama kupujem ribu i zatražim je kilogram Eledone ili Lolige, a ona mi povjerljivo namigne i ispod glasa, da ne čuje svjetina što se mota oko štanda, šapne da nije baš friška: „Uzmite Dicentrarchus labraxa ili ovaj Pagellus erythrinus, a možete si pofrigat i ovu Mugilidae. Malo prije mi ga je donijela neka piscatoream uxor“. „A imate li friške Parapenaeus longirostris, za rižoto?“ pitam je. I dok mi tako povjerljivo šapućemo, obične Hrvatice nas zavidljivo gledaju, a ja si mislim: „Tko vas šljivi kad ne znate latinski“.

Pravilnikom je propisano da ribari moraju precizno zapisivati zemljopisno porijeklo ribe koju ulove, što je samo po sebi genijalno rješenje. Ja bih onom tko je to smislio smjesta dala neki velered. Treba u tu kaotičnu djelatnost konačno unijeti malo reda, a ne da se sve odvija stihijski kao do sada. „Odakle je riba?“, pitaš lijepo ti njega, a on ti kaže „Iz mora“. Znam ja da je iz mora, nisam blesava, ali iz koje županije, kome ćeš platiti poreze, prireze, za to što si ulovio? Na što bi to ličilo: loviš ribu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i uništavaš im županijski riblji fond, a porez plaćaš u Splitsko-dalmatinskoj ili ne daj bože Zadarskoj županiji. Uostalom, ako mogu znati geografsko porijeklo jabuka, povrća ili sira, zašto ne bi mogla znati porijeklo ribe. Nema šanse, moj brajko, da bih ja išla kupit ribu ulovljenu južno od točke N42°23' E16°21'. Ni mrtva. Ili sjeverno, il' idem na drugi štand. Nije mi jasno kako se itko normalan može buniti protiv tako inteligentnih odredbi.

Zar ribari ne mogu shvatiti da je Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva donijelo pravilnik za njihovo dobro? Sada će im, sa znanjem klasičnih jezika, rejting skočiti nebu pod oblake. Za godinu, dvije, oni neće više biti morski težaci kao do sada, već fina ribarska gospoda pred kojima će lokalno stanovništvo smjerno skidat kape i moliti ih da im pročitaju recept, prevedu neku kompleksnu pravničku zavrzlamu ili teološku raspravu. Da je po mojem, ja bi ih natjerala da nauče i starogrčki. Dapače, njihovom znanju grčkog bih prilagođava licencu: ako prepričaš svojim riječima na starogrčkom Ilijadu, smiješ pecati plavu ribu, s Odisejom ti se licenca automatski proširuje i na bijelu ribu, a za rakove i školjke, zna se – Herodot. Uostalom, zašto ne bi mogli u očevidnik upisivati imena riba i na latinskom i na grčkom. Ribari cijelog svijeta pucali bi od zavisti. Njihove bi žene i majke govorile svojim pijanim muževima: „Zašto i vi ne biste mogli biti poput hrvatskih ribara“. Gdje bi nam tada bio kraj. Ali, što je, tu je. Za sad je i latinski dovoljan. Nu za godinu, dvije… Dixi.

23.01.2011. u 14:00 • 15 KomentaraPrint#^

četvrtak, 06.01.2011.

CroLeaks: Vladino pismo Djedu Mrazu



Djelatnici američkog veleposlanstva u Zagrebu presreli su prije nekoliko dana povjerljiv telegram koji je hrvatska vlada uputila na Sjeverni pol utjecajnom političko-gospodarskom lobiju pod kodnim imenom „Djed Mraz“. Zbog neupitnog geostrateškog značaja, telegram je po najhitnijem postupku dostavljen na analizu u Washington te državama članicama Vijeća sigurnosti UN. CroLeaks ga prenosi u cijelosti:

Poštovani Djede Mraze,
Budući da smo se našli u bezizlaznoj situaciji, pri čemu su nam svi relevantni svjetski čimbenici poput MMF-a, UN, EU i Svjetska banka, okrenuli leđa, utječemo se tvojoj nebeskoj zaštiti, uzvišeni Djede Mraze, s poniznom zamolbom da nam povodom božićno-novogodišnjih blagdana podariš nekoliko darova. Kao skromni i čestiti ljudi odričemo se igrački, slatkiša, parfema i kravata i molimo tek nekoliko skromnih darova koji će tvom vjernom hrvatskom narodu pomoći da preživi.

U prvom redu slobodni smo zamoliti te, iznimno cijenjeni Djede Mraze, da zaustaviš pad BDP-a i negativan rast industrijske proizvodnje. Od Domovinskog rata do danas, BDP je u našoj prelijepoj domovini stalno rastao osim tijekom tri godine: pad u odnosu na prethodnu godinu ostvaren je 1999. od -1,5%, 2009. od -5,8% te u 2010. oko -2,5%. I dok smo za prvi pad BDP-a i industrijske proizvodnje, onaj iz davne 1999., našim građanima podarili relativno logičan odgovor (kraj tisućljeća, poratna izgradnja, smrt prvog hrvatskog predsjednika), a za drugi pad iz 2009. optužili bivšeg predsjednika vlade Ivu Sanadera, koncem 2010. smo se našli u prilično nezgodnoj situaciji, s tim da se više ne možemo izvlačiti ni na recesiju budući da je ona u međuvremenu obuzdana u cijelom svijetu.

Osim toga, molimo te, premudri Djede Mraze, da po svaku cijenu zaustaviš trendove sveopćeg gospodarskog pada. Sa svoje strane mi smo učinili najviše što smo mogli: povećali smo u posljednjih 10 godina vanjski dug oko 4 puta (s 12 na 47 milijardi eura), državni proračun nam je danas skoro tri puta veći negoli početkom proteklog desetljeća kad je iznosio bijednih 44,5 milijarde, a uspjeli smo u istom razdoblju udvostručiti i ukupni dug središnje države. Molimo te da inozemne investitore vratiš u našu domovinu, jer smo ih mi više od polovice rastjerali u protekle 3, 4 godine, a bez svježih investicija izvana neće preživjeti tvoj vjerni narod.

Podari, mili djedice, za božićno-novogodišnjih blagdane svom vjernom narodu likvidnost i solventnost jer 32.265 tvrtki i 47.458 obrta nisu u 2010. uspjeli podmiriti naloge u iznosu od 34,4 milijarde kuna. Također te ponizno molimo da smanjiš broj nezaposlenih sa sadašnjih 312 tisuća na neku manju, podnošljiviju količinu, da smanjiš postotak siromašnih sa sadašnjih 18 posto te da povećaš prosječnu mirovinu za 1,2 milijuna hrvatskih umirovljenika sa 2.165,91 kuna jer s time ne mogu podmiriti ni osnovne troškove života. Jer kako će tvoj hrvatski narod proslavljati Božiće i Nove godine, kako će se veseliti tvom dolasku na saonicama koje vuku sobovi ako je siromašan, bez posla, polugladan, dok mu na vrata kuca ovrha, a prosječna plaća pokriva 80,44 posto košarice?

I na kraju, preklinjemo te, predragi djedice, da pokloniš svim pripadnicima svog vjernog naroda dar povjerenja u demokratski izabranu vlast, onakvu vjeru kakvu je imao prije 20-ak godina pa da bez sumnji i političkih vrludanja povjeruju svojim dužnosnicima sve što im kažu: i da je naše zdravstvo najbolje u Europi, i da je naše pravosuđe najpoštenije, i da je naša uprava najracionalnija, i da su naši mediji istinoljubivi, a naši tajkuni prepuni milosrđa. Ti, premilostivi djedice, znaš da je narod bez vjere u svoje demokratski izabrane dužnosnike – govno na kiši. Molimo te da nam pomogneš jer ti si ostao posljednje utočište svom vjernom hrvatskom narodu.

Tvoja
Hrvatska vlada

P. S. Naša domovine se nalazi Europi, između rijeka Save, Drave, Dunava i Jadranskog mora.

06.01.2011. u 22:57 • 8 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.