utorak 29.10.2019. 00:46 komentari |
Lice iza stakla zapamtila sam mimiku tvog lica i odsjaj jarbola u suton iz tvoje zjenice zapamtila sam noć u kojoj sam tražila i zlatne vale naših dodira pamtim sjećanje na tvoj stas i nježnost tvojih godina zapamtila sam svjetla u daljini, na doku žuta i tamna kao ljubav naša zapamtila sam vrenje na tvojim usnama i iznenadnu boju tvoga glasa ponekad i u ponoć zagrme oblaci i ja sam tu, kao skulptura žičana žena puna lokota i rupa zapamtila sam mimiku tvog lica čupave stijene smeđi tok rijeke ... dok gledam polja suncokreta kako jure pored nas jure i moje misli pune lijevanog željeza i ljepote stranica iz časopisa na tom dugom putu vrte se kuće i nebo gledam ti u vrat koji mirno šuti i ti čekaš da te ponese dodir zemlje i snovitost podneva i ti i ja, kao da ne želimo nikad stići na odredište |