intermezzo ili vrijednost izvedbe - easy

nedjelja
29.09.2019.
00:52

intermezzo ili vrijednost izvedbe

zabilježena noć. u dnu tvojih očiju ima jedna neosvojena slika prštavih valova.
i dok sjediš na kauču, ukrštenih nogu, sa olovkom u ruci, ja slutim tvoje iznenađene i vlažne
prste.
satima slomljene žice probijaju se kroz tvoje sljepoočice, a ti si negdje zatomio referentne točke
slasti.
i duboko, u sebi, ti snivaš o mom valovitom tijelu.
prštanje tvojih trepavica, i drhtave dlačice na tvom trbuhu, i ja nijema, raširena, zamračena,
i očiju u polusnu, tipkavog senzibiliteta, samo tebi svojstvena.

kako da se ne ponavljaju glasovi, i kako da miruje dikcija ustoličena na tvom čelu, dok goropadno
urezuješ moje ime u vijuge svoje svijesti, i dok cvijećem uokviruješ moju sliku, koja ne govori
ništa, osim da te želi.
u ulicama noćnog grada zaspala su stakla iza kojih se množe statue, ne pridaje važnost
tjelesnosti, umire priroda, pričaju tek poneki uz zvuke ždralova.

tajanstvo jagode se uspinje prema tvojim ustima, i hvata ga blagost moje krvi, mirne.
a ja sjedam među tvoje bokove, među prijesne tvoje primisli o propadanju troje.
i ti se smješiš, kao poludjeli alvaro, u ničijem carstvu, svojim strastima opijen, smiren.
ulaz u ludost već je davno zakračunat. mi smo orhideje u epruvetama.
slasti iz starog egipta se po nama oblizuju.

danas preklinjemo mitološke likove da ručaju s nama jastoge. i da proljeće obmanu donese,
kao da je ljeto, u kamenoj spilji punoj latica i sunca.
naša hijerarhija uzalud traži vladara.
a koji, poput skladne i hladne stražarske struje lebdi među nama.

sluzavost mesnatih školjki raste iz naših pora, dok karamelom odiše
tvoja kosa i moja koža. ona misli da je slobodna, nakon svemoćnog rituala
izribanog sutona,
a on, od kamena i tirkiza i nožnih narukvica koje se njišu pod njenim koracima.

tvoja kosa i moja koža laju na ribani limun, na ljepljive datulje,
i na crvene obronke rotkvice.

<< Arhiva >>