nedjelja 11.08.2019. 00:51 komentari |
skinuti povez stvari nekad nisu shvaćene kako bi trebalo postoje osvete, pune velikih muha, i mrava, a oko njih mlataraju zečevi. hladno osviještena , ležući potrbuške zatvorila oči zapitavši se zašto su zaostajanja tako pusta, razmazana, bučna zašto lažni smijeh obuhvaća ljude zašto se žene i djevojčice predaju bilo kome, tek tako zašto oblače korzete i razmazuju crvene ruževe i zašto i muškarci koji oblače žensku odjeću po skrivečki povjeruju u laž? pritajene želje su se objelodanile kad je on vrlo žarko namazao usne a ona obukla na svoja bijela stopala visoke potpetice sasvim blizu, pored njih netko je udarao glavom o zid, netko se izdaleka zagledavao u prozore kričavih zastora, a mi smo jedeći sladoled, niz ulicu, ubrzano slijedili neke razularene glasove. gledao ju je u tišini, nudio joj iskrenost, iz neshvatljivog razloga pomirio se sa činjenicom da ona više nije djevica, da nije otišla sa onim prvim, ali je sa drugim, a lutajući između spavaćih soba, znala je očarati i dodati krivnju, nabasati na gorčinu kao na radost, sve svejedno se povinuti zastati, pa zaspati, uputiti se, neshvaćena, prema neshvaćenom. svijet se vrti u bočici mirodija. on pjeva po barovima. nije kao ostali. oči su mu uvijek nepomične. njima je zima. volim ga gledati dok svira. kaže da je za njega već kasno. jutrom čeka šalicu kave i sretan je. loše dane provodi sam. skriva se u tamnim uglovima sobe dok vani nešto pršti od bjeline. ne da do sebe. |