srijeda 11.10.2017. 03:35 komentari |
krov nad glavom svjetlucaju mi štokovi vrata vrata i podovi mrak na prozoru a niz padinu su odlutala sjećanja i vijore se ulicama velegrada na tornjevima zgrada dah potrošenog motora luta po mjesecu i kacige s njega padaju negdje je bijelo tvoje nebo, u mom mozgu kao da putuju putanje slave umrlih nema dana koji šuti o tome i koji ti ne prilazi i brza hrana sa ljutim prilogom iskuhktava ti se iz usta a crni prsti od vrućeg kestena crtaju po licu boje ratnika, sve je ostalo među prugama i zvukovi tramvaja i nadzemnih vlakova 102. gdje ćemo, ne nestani proizvođači strojeva će nam dati nadnice za noć katkad i zastrašujuće zračne luke treba ostaviti pjevu ševa a mi ćemo cvrčcima, među nisko raslinje i među lavande, i među smilje ne nestani, koraci tvoji moru će se klanjati dok će sol nam ljubiti uznemirene laktove ne zaspi, ne obnažuj suputnike svježi povjetarac noćas će bdjeti uzrok svih tih događanja (tako je jebeno labav) su spušteni oblaci i mojeplavo srce gdje ćemo, ne nestani sve je spremno za ulogu koja ne valja lažirani su nebrojeni dokazi tvoje nevinosti prema izlazu ide zajednički dokument o predaji ne nestani, ne obnažuj, smrznuti grad je zaboravio na nas gdje ćemo |