nedjelja 10.09.2017. 23:37 komentari |
iscjeljivanje ne mogu shvatiti, ali sve je danas drugačije i kiša na trgu padala je nekako sniježno othrvala sam se ljubopitljivoj, dražesnoj gospođi, ali, kao da smo se tješile.. savezništvo nam je bilo u odjeći. nekako svečano odjevene, obje, za takav dan, pun neizvjesnih odgovora na koje smo bile spremne. prolazim pored zmaja, i upitam se što on tu radi. sve je puno krutosti i omeđeno razmrvljenim sjećanjem, bilo. sve je bilo stakleno i prozirno. čitavim putem, savjest je, nekako potpuno smiješno, za tu prigodu, mislim, plivala u omekšivaču. i kad bi me okrznuo slučajno, poneki miris parfema, činilo se da sam zalutala, kao prosječna posjetiteljka, u novom gradu. a sad, dnevnici. dva čovjeka plove pod gradom. iznad njih se uzdižu zvonici i svi su potekli od istog vremena. ti rađaš moje misli, a ja ću čekati da odeš. roditeljice, ti si moje oružje. kada ti odeš, ja ću nastaviti dolaziti, prišapnuti mu noćas, da je tu pun mjesec, i da san ne želi na oči, a kad se rodi dan, on će u berbu. prezreli su grozdovi, i nar je crven. zar ne vidiš da te čekam, i čekat ću dogodine, za stolom vladara punim slasne ribe. u bakrenoj kolibi strasti, među zasadima peršina, među deblima i zvijezdama teške glave ribarske pjesmom nas nadnaravno iscjeljuju. |