ponedjeljak 29.05.2017. 00:01 komentari |
kolodvori često se pojavljivala ta želja da piše o kolodvorima. kolodvori su bili njene žile kucavice. njena prošlost i sadašnjost. sravnjivanje duhovnih sila. sve nešto što bi mislila da treba nalazila je u početku i u kraju putovanja. čak je jednom tako opsjednuta sjela u krivi vlak, i završila u drugoj zemlji. sjedila bi tako u kupeu i promatrala ljude. tko su, gdje i zašto putuju. i stalno je imala osjećaj da su njihova putovanja nekako sa više svrhe. i tada se desilo nešto što se počelo okretati oko nje kao svakodnevna slika. čula je rečenicu: mi ne moramo niti biti voljeni, a da bi postojali, da bi uživali puninu postojanja. kako, što, gdje, taj koji je to rekao mora biti lud. sve se dalo zamisliti samo ne svijet bez ljubavi. ili je nešto krivo shvatila. ponavlja. ponavlja u sebi. pita sebe: ko si ti, ne poznajem te, tko si. nije vrijeme da doznaš još, dobiva odgovor. shvatit ćeš na vrijeme. moraš postati iskrenija sa sobom, mnogo, mnogo iskrenija. nije dovoljno doći do nivoa gdje si zadovoljna. tek tada moraš dublje, vidjet ćeš, pokazat će se. i tako je to počelo... još i danas tragam...znakovi su preplavljeni emocijama, i samo stižu, sa svih strana. kolodvori su bili samo početak i oni danas imaju sasvim drugo značenje. iako su ipak i dalje kolodvori. ( jedna prastara ) |