|
ponedjeljak 17.04.2017. 01:55 komentari |
pjesma mozaik ribe i lovorov vijenac kalež u kamenu ubrizgavaju čistu indolenciju nepredviđenih čari i mira vitice sa pupoljcima penju se među crne koncentrične krugove u prozračnom svjetlu bude se građevine često te nosim u vreći i to je teret koji rado osjećam moja radosna duša i ja neozlijeđene klikćemo tada, i bez sramote slijedimo te noćas sam zaglavila opet u uvalu svog djetinjstva i, kao dezerter života, oprala noge u toj nevinoj vječnosti tko može reći jesam li to dočekala svježi noćni zrak ili večerala tvoje riječi to prazno mjesto bilo je bar na tren popunjeno vidicima u koje su me nekoć oblačile tvoje oči svjedočanstvo prkosa i nesvakidašnjosti o tome koliko te trebam suha i netaknuta usred kiše brojačima duge plamtim ko baklja u raljama kovača osjećam kako se njišu i sjaje tvoje ruke nezaboravljene |
Easy
otisci
12/19 (3)
11/19 (1)
10/19 (8)
09/19 (13)
08/19 (14)
07/19 (9)
06/19 (3)
02/19 (1)
12/18 (1)
10/18 (1)
10/17 (10)
09/17 (17)
08/17 (2)
07/17 (12)
06/17 (25)
05/17 (11)
04/17 (18)
03/17 (13)
02/17 (18)
01/17 (20)
12/16 (12)
11/16 (22)
10/16 (24)
09/16 (8)
08/16 (18)
07/16 (11)
06/16 (19)
05/16 (16)
04/16 (23)
03/16 (22)
02/16 (14)
01/16 (9)
od13/1/2016
Gordian wolf
Nf
Nisan
GoranŠ
Sjene...
Viviana
The Unusual...